– Zadovoljni? Nismo zadovoljni, prezadovoljni smo! Ovo je iznad naših očekivanja, iako smo puno očekivali. Znate, osobno više volim manje klupske koncerte, manje festivale na kojima postoji taj poseban feeling između izvođača i publike, ta jedna prisna, topla, neformalna priča. Mislio sam da je to nemoguće ostvariti na ovako velikom projektu, da je nemoguće taj feeling izazvati na festivalu na koji dolazi toliko izvođača i desetak tisuća posjetitelja. I što se onda dogodilo? Nešto nevjerojatno! Taj poseban odnos, taj feeling između publike i izvođača dogodio se na Terraneu i na to sam posebno ponosan. Zapravo, kao da je taj osjećaj još više potencirao, dogodila se ta ljubav između publike i izvođača, ali i prisan odnos i s nama organizatorima i volonterima, kaže Škugor. 

Indie zvijezde

Ne treba sumnjati u njegove riječi, pa nije se Matt Berninger, frontman The Nationala, za bez veze Škugoru zahvaljivao što ih je doveo na Terraneo i u Šibenik. The National, jedan od headlinera Terranea, upravo je zahvaljujući Škuguru postao hrvatski fenomen, koji u suštini s Lijepom našom nema nikakve veze – rijetki su za taj bend uopće čuli kad su prvi put gostovali u Hrvatskoj sad već daleke 2004. i kad ih je došlo poslušati tek pedesetak duša. U međuvremenu su prerasli u najveće indie zvijezde današnjice. No, ipak su došli na prvo izdanje ovog glazbeno-ekološkog festivala. I zapečatili svoj kultni status u Hrvata. 

Šibenik je proteklih dana ugostio posjetitelje iz svih krajeva Hrvatske, regije, ali i zapadne Europe, bivša vojarna Bribirskih knezova tijekom pet dana festivala postala je pravi mali glazbeni grad u kojem se dobra mjuza i dobra vibra dišu na svakom koraku. Riječani će reći kako se u najstariji samorodni hrvatski grad na Jadranu prošli tjedan preselilo pol grada na Rječini, isto će ponoviti Zagrepčani, Splićani, ali i Novosađani, Beograđani. Ma u Šibenik se slila cijela regija, ona glazbena publika koja se ne pali na razvikana glazbena imena koja joj nude drugi festivali u regiji poput novosadskog Exita ili pak zagrebačkog InMusica. 

– Da, dogodilo se malo čudo. Kao što sam već kazao – nas je iznad vode držala posjeta od desetak tisuća i to smo ostvarili. Naime, broj posjetitelja tijekom prva tri dana festivala varirao je od osam do dvanaest tisuća, što je onda u prosjeku deset i to je bio naš cilj. Znao sam ja da ovaj festival ima taj potencijal, da ima što ponuditi u glazbenom smisliu, da je izbor grada dobar i da u Hrvatskoj ali i regiji postoji publika koja će jedva dočekati ovakav festival, kaže Škugor.    

– Bilo je skeptičnih u početku priče, onih koji nisu vjerovali da ovakav line up ima sposobnost privući toliko publike, no dokazali smo im da su bili u krivu. Pri slaganju programa vodio sam se s dva načela – htio sam dovesti ona glazbena imena koja su u naponu snaga, one čije vrijeme možda tek dolazi i smatrao sam da se može privući publika i bez nekog razvikanog pop imena akutalnog u devedesetima. Drugo načelo kojim sam se vodio bilo je dovesti one glazbenike koji su meni bitni, koji su na neki način zadužili svjetsku glazbenu scenu, poput grupe The Fall koja i danas ima što reći s obzirom na to da su lani objavili sjajan album. Publika je prepoznala dobar program, dobru lokaciju i dobar termin, ističe Škugor. 

Naravno, ne smije se zaboraviti ni turistička komponenta – Terraneo festival izuzetno je obogatio turističku ponudu ne samo Šibenika, već cijele Dalmacije, a Hrvatskoj osvjetlao obraz koncertne ponude što su prepoznale i gradske vlasti koje su organizatorima pružile svesrdnu potporu u organizaciji ovog događaja koji je okupio više od stotinu izvođača iz samog vrha svjetske i domaće nezavisne rock scene. Jer nije lako na istom mjestu okupiti The National, The Fall, Janelle Monáe, La Roux, Crystal Castles, Mogwai, Oneida, The Thermals, Nouvelle Vague, The Baseball Project i još mnoge druge.   

Odlična lokacija

No, Šibeniku se Terraneo ne bi dogodio da se Zagreb nije odrekao »Žednog uha« jer – dok jednom ne smrkne, drugom ne svane. Škugorovim projektima koje je radio unutar zagrebačkog Studentskog centra, festivalu Žedno uho i N.O. Jazz Festivalu smanjena su, odnosno u nekim slučajevima čak u potpunosti ukinuta sredstva javnog kapitala, kako zagrebačkog gradskog tako i državnog. Nije mu bilo druge nego potražiti neku drugu, na suradnju spremniju sredinu i nevjerojatne li slučajnosti to se dogodilo u Šibeniku. 

– Ne bismo imali šanse bez potpore Grada Šibenika, prvenstveno ne bismo dobili ovu odličnu lokaciju bivše vojarne, onda ni infrastrukturu i logističku podršku. Terraneo je veliki projekt za mali grad, na neku foru postojala je bojazan realizacije i hoće li sve biti ok u konačnici. Pribojavali smo se potencijalnih problema, puno je to ljudi na istom mjestu, no sve je prošlo bez incidenta, a skeptičnost vodećih ljudi grada nestala je nakon prvih sat vremena prvog dana festivala. Zapravo su oduševljeni! Jer ne smije se zaboraviti taj turistički potencijal festivala što je iznimno važno za grad kao što je Šibenik koji se u prošlosti razvijao kao industrijski i vojni »centar« i jako se malo ulagalo u turizam. No ovaj je festival otkrio da Šibenik ima tog potencijala, niz fantastičnih lokacija za slične manifestacije i kako je možda upravo taj kulturni turizam smjer u kojem bi se trebao razvijati, nova budućnost i novi život Šibenika, zaključio je Škugor. 

A što je s drugim izdanjem festivala? 

– Pa već par mjeseci razmišljamo koga zvati na drugi Terraneo. Tako se to inače radi, dok se jedno izdanje festivala održava pripreme za drugo već su u punom jeku!