Iz bogatog stvaralaštva koje broji 34 studijska albuma i više od 360 pjesama, Van Morrison je odabrao njih 16 koje su manje poznate. Svaki od gostiju na albumu bio je itekako nadahnut pa smo u konačnici dobili gotovo 77 minuta odlične glazbe
Sjajan album dueta za sve glazbene sladokusce ovih je dana objavio legendarni irski glazbenik Van Morrison. Pod nazivom »Duets – reworking the catalogue« ovaj bard rock, soul te rhytam and blues glazbe pristupio je vrlo opasnom pokušaju objavljivanja albuma dueta originalno pa je, umjesto da otpjeva neke od svojih hitova (»Gloria«, »Brown Eyed Girl«, »Here Comes the Night»…) učinio nešto potpuno suprotno – iz svog bogatog opusa koje broji 34 albuma i više od 360 pjesama odabrao njih 16 manje poznatih! Taj naizgled autsajderski potez pokazao se na kraju ipak pobjedničkim jer su i njegove manje poznate pjesme odlične, ali svakako i stoga što je svaki od njegovih gostiju očigledno pri izvedbi bio itekako nadahnut pa smo dobili gotovo 77 minuta odlične glazbe.
Uz pomoć prijatelja
Svoj 35. studijski album Morrison je dijelom snimio u studiju svog doma u Belfastu, a dijelom u Londonu pri čemu su uz njega samog producentski dio odradili vrhunski svjetski majstori kao što su Don Was i Bob Rock. Kad je pak riječ o izboru suradnika Morrison se u najvećoj mjeri opredijelio za veterane s kojima je već surađivao i koji su rođeni u razdoblju od kraja tridesetih pa do sredine četrdesetih godina prošlog stoljeća – Taj Mahal, Boby Womack, Mavis Staples, Georg Benson, Georgie Fame, Chris Farlow i PJ Proby.
Van Morrison – čiji nadimak Van nije posljedica nizozemskog podrijetla, već srednjeg dijela punog imena koje glasi George Ivan Morrison – od glazbe počinje živjeti još kao tinejdžer svirajući po raznim irskim grupama da bi već 1964. godine, kao 19-godišnjak imao s grupom Them svjetski hit pjesmom »Gloria«, a u solo karijeru kreće sredinom šezdesetih i prvi svjetski hit mu je »Brown Eyed Girl« iz 1967. godine, a godinu dana potom snima jednu od temeljnih ploča rock glazbe, briljantni album »Astral Weeks«.
Ekipu rođenih nedugo po završetku Drugog svjetskog rata čine Mark Knopfler, Stevie Winwood i Natalie Cole, generacije rođene šezdesetih i sedamdesetih predstavljaju Mick Hucknall, Gregory Portrer i Michael Buble, a mlađu ekipu u ranim tridesetim britanske soul pjevačice Joss Stone i Clara Teal te Morrisonova kći Shana. Ovoj je ekipi Van the Man ponudio pjesme objavljivane na njegovim albumima u razdoblju od 1970. pa do 2012. godine, a povjereni im zadatak realiziran je tako dobro da su pjesme dobile novu snagu i privlačnost pa je sigurno da će i zbog ovog odličnog albuma iznova zaživjeti neki stari Morrisonovi albumi.
Nema loše pjesme
Ma kakav umor!
Ljubitelji plesa, rock and rolla i jednostavnog pop zvuka pedesetih i ranih šezdesetih teško će ostati ravnodušni na zaista razigrane i pune sreće izvedbe »Get On With the Show« u kojoj Morrison oživljava starog britanskog majstora Georgie Fame, kao i na »Born to Sing« u kojoj mu pomaže veteran Chris Farlow koji unatoč svojih 75 na plećima sjajno izvodi ovu pjesmu prvi put objavljenu pred tri godine na albumu »No Plan B«. Kako to zvuči kad majstor soula pjeva country čujemo u odličnoj »Rough God Goes Riding« u kojoj ga prati kći Shana, dok mu odličnu pratnju, na trenutke čak i dominaciju, nudi u country/celtic stilu Mark Konpfler pri sjajnoj izvedbi balade »Irish Heartbeat« s istoimenog albuma iz 1998. Čisti blues nudi završna »How Can Poor Boy« koja, budući da je pjeva u pratnji Taj Mahala i ne može biti no sirovi i čvrsti blues, a primjese bluesa i soula u dojmljivoj »Strets of Arklow« s klasičnog »Veedon Fleece« albuma iz 1974. nudi Mick Hucknall, pjevač svojedobno vrlo popularne britanske soul grupe Simply Red. Glazbena i žanrovska raznovrsnost, tako tipične za Morrisonov rad u cijelosti, najuočjivije su u aktualnom singlu i videu u temi »Real Real Gone« gdje mu približavanje suvremenom popu osigurava kanadski pjevač, tekstopsac i glumac Michael Buble, a vrhunac te kombinacije raznih žanrova je odlična »Fire in the Belly« s albuma »The Healing Game« u čijoj izvedbi ga prati Stevie Winwood (ex Tarffic, Spencer Davis Group, Blind Faith), britanski multinistrumentalist, najbliži Morrisonu po raznovrsnosti i pristupu glazbi.
Ukratko, Soul Man iz Belfasta okupio je ekipu koja zna znanje pa kad se to spoji s odličnim pjesmama onda je konačan rezultat sjajan album koji je skrenuo pažnju na neke nepravedno zaobiđene pjesme i albume. Naravno, bit će i onih koji će se pitati nije li rad na starim pjesmama rezultat umora ovog barda rock glazbe. No, čak i ako i jest tako opet je ovo jako dobar album u kojem će uživati svi koji vole glazbu.
