GROŽNJAN » Bubnjari su opet okupirali prelijepi Grožnjan, ovaj put dva tjedna kasnije nego inače, ali i dalje se ovdje okupljaju ljubitelji bubnjanja na sedmom Hrvatskom bubnjarskom kampu, međunarodnom seminaru bubnjara i udaraljkaša. Petar Ćurić, pokretač seminara koji organizira uz pomoć Međunarodnog kulturnog centra Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu, ove je godine doveo imena kao što su Benny Greb, Gabor Dornyei, Howard Curtis, Donald Bousted i Dušan Kranjc. Dok 35 polaznika upija znanje koje im prenose iskusni predavači koji su se izvještili na bubnjarskim klinikama i radionicama, spremaju se za zajednički javni nastup s predavačima na Balwan Cityju u nedjelju navečer.

Nema čangrizavih

Osim što imaju prilike nešto čuti iz prve ruke, npr. o komponiranju, tehnikama bubnjanja ili o javnim nastupima, polaznici ovdje mogu popričati s predavačima i nakon radionica. Upravo je taj bliski kontakt jedna od prednosti kampa koju mnogi ističu.

   Matej Smiljanić iz Siska za seminar je čuo prije tri godine na televiziji, tada je u Grožnjanu gostovao Jojo Mayer što je Smiljanića jako zainteresiralo. Smiljanić međutim tada još nije znao da je njegov učitelj, Dinko Lupis, bio na seminaru te ga je Smiljaniću toplo preporučio.

   – Rekao mi je da je smještaj super, da su ljudi super i jako ljubazni.

   I, je li imao pravo, zanimalo je nas?

   – Pa, do sada je. Ljudi su prekrasni, nitko nije čangrizav, svi su velikodušni po tom pitanju i Petar je uvijek tu spreman da pomogne što god treba, da odgovori na bilo koje pitanje, kaže Smiljanić koji je počeo svirati s 12 godina. Kada govori o očekivanjima, kaže da je došao na dobro druženje i učenje, a veliki je fan Bennyja Greba i jako voli njegov rad.

U potrazi za izazovima

Iz Rijeke je već četvrti put na seminar došao Joško Serdarević, bubnjar country benda Crooks and Straights. Bio je na prva tri izdanja da bi onda iduća tri preskočio i sada se vratio.

   – Profil instruktora i organizacije je na tako visokom nivou da možemo samo poželjeti ovako nešto. Uvijek je najjači dio direktni kontakt s ljudima o kojima si samo čitao i slušao ili gledao. To i vidjeti uživo ono što oni inače snimaju i sviraju, to je… neponovljivo iskustvo, nešto neprocjenjivo. To su svi simpatični ljudi s kojima se može komunicirati vrlo otvoreno i između redaka se može puno toga pročitati i puno više naučiti od same neke tehnike ili tehničkog dijela, objašnjava nam Serdarević.

   Što onda on, kao osoba koja već dugo svira bubnjeve, može naučiti?

Zvuk koji mami

Iz Genove je motociklom u potrazi za novim izazovima stigao Andrea Dell’Amico zvani Dede. Prije dvije godine bio je ovdje na godišnjem odmoru, baš u vrijeme dok se održavao seminar.

   – Kada sam čuo da netko ovdje svira bubnjeve, nisam mogao vjerovati, mislio sam da je to zbog toga jer sam predugo vozio. No, slijedio sam zvuk i došao do jednih vrata koje sam otvorio, a tamo je bio Virgil Donati i ostao sam zatečen. Ostao sam deset minuta nakon čega su mi rekli da moram otići, ali u glavi mi je ostalo to što sam vidio i čuo, a zapamtio sam i Grožnjan koji je prekrasan. Ove godine sam uspio uskladiti posao i godišnji odmor pa sam došao na seminar. Jako je lijepo jer je izazovno, a nije natjecateljski. Postoji baš lijepa energija, priča nam ovaj Talijan.

   Neko vrijeme svirao je kao profesionalni glazbenik, ali danas radi, kako kaže, »tradicionalni« posao, pa pokušava pronaći pravu radost sviranja i vjeruje da je ovo pravo mjesto »ako želiš opet imati benzina u vozilu«. Iako za sve predavače kaže da su sjajni, Greba ističe kao najpoznatijeg u edukatorskom smislu, a kaže i kako ima njegov edukacijski video koji ga je impresionirao.

Preskočio ocean

Dok su neki stigli iz Europe, Mateo Ivi je morao »preskočiti« ocean da bi ovamo stigao iz Venezuele. Njegov brat je na internetu tražio informacije koje mu je poslao mailom.

   – Došao sam ovamo i nevjerojatno je. Za sada mi se sviđa jer je ugodna okolina, ljudi si dobri, prijateljski nastrojeni, nema natjecanja i ne osjećaš da si manje vrijedan ako netko svira bolje od tebe. Možeš svirati i dijeliti ono što znaš, a upoznaš i profesionalce. Osobno nisam znao za Gabora ili Greba, ali upoznao sam Gabora i sjajan je, kaže. I on je počeo svirati kao klinac, najprije klavir, ali nije mu se svidjelo i bilo mu je dosadno. Kako voli pokret, ritam, krenuo je s bubnjanjem, da bi potom završio i akademiju.

   Konačno, ime koje su nam neki polaznici spominjali kao glavni razlog dolaska je Benny Greb. Očito je njegova slava kao vrsnog učitelja bubnjanja prešla granice rodne mu Njemačke.

   – Jako sam počašćen zbog toga. Prvi put sam u Hrvatskoj i sjajno je sresti ljude koji znaju što radim. Ovdje sam da bih podijelio znanje i svirao najbolje što mogu. Možda imaju velika očekivanja te se nadam da ću ih ispuniti, kaže nam Greb.

   Izgleda da je u tome uspio jer je njegovo prvo predavanje u srijedu ujutro oduševilo polaznike, ali i voditelja Petra Ćurića.

   – Na početku radionice uvijek pitam polaznike što žele učiti. Mislim da najbolji učitelji prvo slušaju učenike prije nego što im nešto kažu. Želim znati što ih zanima pa ću im onda to pokušati objasniti najbolje što mogu. No, naravno, ima puno tema o kojima im želim pričati, ali volim ih na neki način usmjeriti i tamo idemo zajedno, priča nam Greb koji je poznat kao edukator, ali ima i svoj bend.

Kriv je internet

Za Greba se priča i da je u Južnoj Koreji održao bubnjarsku kliniku pred 20 tisuća ljudi. »To baš i nije istina, bile su »samo« dvije, tri tisuće polaznika«, što je i dalje impresivna brojka. »Da, i meni se to čini«, komentira Greb smijući se.

   – Nisam znao što me čeka. Prvo sam pomislio da je ozvučenje preslabo, ha ha. Zapravo, Azija je u cijelosti posebno mjesto, bio sam u Indiji i Kini… Mislim da je internet »kriv« za moju popularnost tamo. Mnogo je ljudi došlo, ali super je što su svi bubnjari, a bubnjari su svugdje isti – vole iste stvari, žele pričati o istim temama i nije važno jesu li iz Koreje, Zagreba ili Engleske, kaže.

   Znači, to je jedna velika zajednica?

   – Da. I to više nego što su oni koji sviraju druge instrumente. Mislim da je bubnjarska zajednica vrlo posebna, zaključuje Greb.