Trostruki LP »Wish You Were Here 50« prošireno je reizdanje originalnog albuma benda Pink Floyd. Sniman je u prvoj polovini, a objavljen 12. rujna 1975. Novo izdanje, objavljeno krajem prošle godine, u povodu 50. obljetnice izlaska ploče, donosi novu perspektivu na jedan od najpoznatijih i najomiljenijih albuma ove super grupe.

Zapravo, ovo je izdanje objavljeno u nekoliko inačica. Box set sadrži 2 CD-a i 4 LP-ja. Prva tri LP-a i dva CD-a, uz repliku izvorne inačice albuma iz 1975., donose dodatnih devet rijetkih studijski snimljenih alternativnih verzija i demo snimaka.

Osim toga, digitalno izdanje donosi bootleg snimku koncerta koji su Floydi održali 1975. u Los Angeles Sports Areni. Također postoji Blu-ray verzija, kao i tvrdo ukoričena knjižica s fotografijama, programom turneje stripova i posterom.

Deluxe box set dopunjen je četvrtim LP-jem s dvije izvedbe snimljene na nastupu benda na stadionu Wembley 1974. te neke snimke koje su do sad bile dostupne jedino na japanskom tržištu.

Iako predstavlja jednostavniji pristup od onog što su ga demonstrirali na prethodim izdanjima, primjerice na svojevrsnoj kompilaciji »Live at Pompeii – MCMLXXII«, također nedavno prigodno objavljenoj na 2 LP-ja te kao film, kako je uostalom bilo na početku, ovaj je album stekao kultni status.

Do današnjih dana ostao je to jedan od najcjenjenijih albuma rock glazbe. Sastav je zadržao prepoznatljiv zvuk i karakterističnu dinamiku, način polaganog razvijanja izvedbi te je napravio odmak od psihodeličnog i eksperimentalnog izraza, otvorio više prostora vokalnim izvedbama i gitarskim solima.

Taj su trend započeli na prethodnom albumu »Dark Side of the Moon« iz 1973., koji im je donio mega-globalnu popularnost i označio prekretnicu, između ostalog i komercijalnu, u karijeri kultne četvorke: gitarista i pjevača Davida Gilmoura, pjevača i klavijaturista Rogera Watersa, pjevača i basista Rogera Watersa te bubnjara Nicka Masona.

Domišljat pristup

Album je posveta njihovom prijatelju iz djetinjstva te suutemeljitelju i bivšem članu benda Sydu Barrettu. Ključni dio izdanja čine 2 duboko emotivne, dirljive pjesme nadahnute prijateljstvom i suradnjom s ovim pjevačem, gitaristom i tekstopiscem: »Wish You Were Here«, za koju je Waters tvrdio da je njegova autobiografska, iako se sjajno simbolično uklapa u ovaj kontekst i »Shine On You Crazy Diamond«.

Kroz njih izražavaju ljubav, prijateljstvo, žaljenje, tugu i bol. Osim kao prijatelj, Barrett je s njima bio prisutan od utemeljenja benda 1965. do 1968., kad je zbog njegove mentalne bolesti (obitelj je to pokušavala demantirati) i sve češće uporabe psihodeličnih droga bilo nemoguće nastaviti suradnju.

Naime, Barrett je postajao sve nepredvidljiviji, nije prepoznavao prijatelje i često nije znao gdje se nalazi. Povukao se i posvetio slikarstvu i vrtlarstvu. Međutim, dao je velik doprinos u ranom razdoblju djelovanja benda.

S njim kao maštovitim autorom pjesama, inovativnim gitaristom i pjevačem snimili su prva tri singla i prvi album, »The Piper at the Gates of Dawn« iz 1967., a on je djelomično i u snimanju drugog albuma, »A Saucerful of Secrets« iz 1968.

Bio je najzaslužniji za osebujan stil benda, zasnovan na psihodeličnom pristupu i pisanju tekstova temeljenim na tijeku svijesti, ali i nekonvencionalnim sviranjem i korištenjem efekata.

Svojim domišljatim pristupom glazbi, koji je bio ispred svog vremena, ponudio je smjernice za djelovanje prog-rock i fusion bendova koji su se uskoro pojavili na sceni, kao što su, primjerice, bili Soft Machine, Gong, među ostalima.

Ipak, ostao je uvijek blizu benda. Primjerice, nenajavljeno se pojavio u Abbey Road Studiju i to upravo na dan kada su započeli raditi na završnim miksevima za album »Wish You Were Here«, ali tada ga nitko od članova benda nije prepoznao, budući da je promijenio svoj izgled i imidž. Naime, udebljao se i obrijao je kosu i obrve. Godine 1996. Barrett je primljen u Rock and Roll Hall of Fame kao član Pink Floyda.

Ovo je izdanje obilježila i neobična situacija vezana uz snimanje i rekonstrukciju izvorne snimke. Naime, dojmljiv solo u izvedbi skladbe »Wish You Were Here« snimio je legendarni francuski violinist Stéphane Grappelli, poznat ne samo po dugogodišnjoj suradnji s najvećim gypsy-swing gitaristom Djangom Reinhardtom nego i najvećim zvijezdama jazza.

Dok je sastav snimao album u Abbey Road Studiju, on je u susjednom studiju snimao album s virtuozom klasične violine Yehudijem Menuhinom. Članovi Pink Floyda pozvali su ih da im se pridruže u snimanju naslovne pjesme albuma koji su izvodili akustično.

Menuhin je odbio, jer kao klasičar nije bio vičan improviziranju, ali Grappelli se bez razmišljanja odazvao i bez pripreme uskočio kao jedan od gostujućih izvođača.

Izvedbu je obogatio profinjenim solom, ispreplićući se s Gilmourom. Između ostalog, Grappelli se sjajno uklopio jer je Gilmour u toj izvedbi svirao akustičnu gitaru.

Međutim, stjecajem okolnosti njegov je solo u konačnom miksu potpuno prigušen i zanemaren. No, desetljećima kasnije proučavanjem master snimaka otkriveno je da je solo i te kako upotrebljiv što se tiče kvalitete zvuka, a također da je solo na visokoj umjetničkoj razini i može unaprijediti izvedbu. Zato je na naknadno objavljenim izdanjima, pa tako i na ovom, korištena ta verzija.

Crne rupe

Od svih dotadašnjih albuma, ovaj se najviše oslanjao na tekstove, njihov liričan, ali i angažirani kontekst, na poruke, iskaz dubokih frustracija i neslaganja s ustajalim pravilima.

Osim što se dotiču tema odsutnosti, izolacije i prolaznosti, Floydi ne propuštaju priliku iznijeti svoj stav prema anomalijama u društvu, apsurdnosti suvremenog načina života i neiskrenosti koja je prisutna u glazbenoj industriji.

To se posebice osjeća u pjesmama »Welcome to the Machine« i »Have a Cigar«. Osim toga, kroz upečatljive tekstove, prožete osjećajima krivnje, frustracije i tuge članovi benda izravno se obraćaju Sydu Barrettu.

Primjerice, u pjesmi »Shine You Crazy Diamond« upućuju na znakovite slike: »… pogled u očima poput crnih rupa na nebu…«, … »prerano si posegnuo za tajnom…«.

Ovo izdanje zaključuje integralna verzija te skladbe, svih 9 stavaka povezanih u jednu cjelinu, za razliku od izvorne verzije albuma na kojoj je razlomljena u 2 dijela.

Album »Wish You Were Here« ostavio je jasan i važan otisak u povijesti rock glazbe. Njegov utjecaj osjeća se i danas. Moć tih skladbi ne slabi, jednako zaokuplja publiku i kritičare danas kao i prije pola stoljeća.

Naravno, ukorijenjene su i vječno prisutne i u životima i karijerama članova Pink Floyda. Primjerice, David Gilmour i Roger Waters redovito na koncertima izvode skladbe s albuma, posebice »Wish You Were Here« i »Shine You Crazy Diamond«.

Neki od tih istupa zabilježeni su na njihovim albumima i/ili DVD-ovima: »Live in Gdansk« iz 2008. i »Live at Pompeii« iz 2017. Davida Gilmoura te »In the Flesh – Live« iz 2000. i This is Not a Drill, Live from Prague iz 2025. Rogera Watersa.

Zanimljivo je čuti kako te poznate pjesme na svakom novom koncertu dolaze u novim, različitim verzijama. U nekim izvedbama nastoje čim vjernije rekonstruirati izvornike, a u nekima pokazuju koliko su te pjesme inspirativne i poticajne za drukčije tumačenje.

Primjerice, izvedba skladbe »Shine You Crazy Diamond« s Watersovog albuma/filma »This is Not a Drill, Live from Prague« gubi obilježja suite i traje puno, puno kraće od one koja je uvrštena na originalni album, iako je uključen duži uvod koji donosi saksofon.

No, važnije od toga je da Waters na tom nastupu, snimljenom 25. svibnja 2023. u O2 Areni u Češkoj, nastavlja ukazivati na iste deformacije, osuđuje licemjerstvo politike, korporativnu distopiju u kojoj ljudi pokušavaju preživjeti, poziva na ekološku i društvenu akciju, pruža otpor fašizmu, ratu i genocidu, bori se protiv nuklearnog oružja.

Kako kaže, »taj je projekt posvećen braći i sestrama diljem svijeta koji su uključeni u egzistencijalnu borbu za dušu čovječanstva«. Sve su to teme koje su Floydi načeli na albumu »Wish You Were Here«.