Tolja & Čičak Muzičak: Svaka pjesma ima svoju tajnu i magiju

Djeca su divna i njima je sve zanimljivo. Radimo kroz igru i oni vježbaju i napreduju na očigled svih i razvijaju ljubav prema glazbi, kaže Sandra Polić Živković, urednica albuma

RIJEKA  Ovo je album za djecu koji treba zauzeti mjesto na policama svakog doma, dječjih vrtića i škola, nezaobilazna glazbena literatura djetinjstva na kojem će odrastati nove generacije, pjevušeći stare i učeći nove pjesme, od kojih svaka ima posebnu tajnu.

U pitanju je nosač zvuka »Srca otvorena«, koji su zajedno snimili Marko Tolja i mali polaznici glazbene radionice Čičak Muzičak. Igrajući se s njima do ovog su ih cilja vodili: Katarina Jurić, Jelena Matanović, Mateo Resman i Sandra Polić Živković koja je ujedno i urednica albuma.

Olja Dešić orkestrirao je većinu skladbi, a pomogao mu je i Zvjezdan Ružić. A Marko Tolja? On je predivno pjevajući povezao sve pjesme u jednu priču i podsjetio na najljepše doba.   

Lijepe uspomene

– Čičak ima već 5 godina tijekom kojih smo odradili brojne nastupe, TV-gostovanja i priloge, imamo objavljena dva nosača zvuka, a sad je vrijeme za videospot, to još nemamo. Upravo se uvježbavamo za božićne i novogodišnje nastupe, a promociju albuma planiramo nakon Nove godine, kaže Sandra Polić Živković, urednica albuma objavljenog u izdanju Aquarius Records/Maraton.

   Po kojem ste kriteriju birali pjesme?

   – Kriteriji biranja su bili različiti i svaka pjesma nosi sa sobom svoju priču. Primjerice, »Baloni« je pjesma koju na početku projekta prije nekoliko godina nisam mogla nigdje pronaći, ni na pločama ni bilo kojem dječjem albumu, ni među kolegicama odgojiteljicama, niti na internetu, a predivna je i jednostavno je morala biti na albumu. Pjevala ju je teta mog supruga našem sinu, radi se o skladbi iz davnih šezdesetih godina koju je Anđelka Pečko izvela na festivalu, uz orkestar Nikice Kalođere, a kasnije ju je izvodio i Oliver Dragojević. Kako bi pjesma dobila novi aranžman, i kako bi je mogli snimiti, tražila sam notni ili zvučni zapis mjesecima po cijeloj Hrvatskoj, od Šibenskog festivala djeteta na dalje. U konačnici sam stigla do fonoteke na Prisavlju gdje mi je snimku poslao jedan ljubazni gospodin s kojim sam se čula telefonskim putem. Kad je koverta stigla na moju adresu, vidjela sam da se isto preziva Živković, što je nevjerojatna podudarnost. Iako je u početku bilo malo frustrirajuće što skladbe nema nigdje, nisam htjela odustati i sad mi je cijela avantura i ta potraga baš lijepa uspomena. A »Baloni« su u novom aranžmanu orkestralni i bajkoviti. Bilo bi stvarno šteta zaboraviti takvu divnu skladbu i ne dati priliku novim generacijama djece da je čuju i nauče. A stariji će se sigurno rado prisjetiti te pjesme, kao i »Kišobrana za dvoje« te »Nije lako bubamarcu« što su opće poznati dječji hitovi.

Koje su se još pjesme na albumu?

– Kroz svevremensku pjesmu »Zeko i potočić« djeca imaju prilike slušati i jednu laganu jazz obradu. »Himna zadrugara« i »Dobro jutro« su songovi iz filma »Vlak u snijegu«, »Nek’ svud ljubav sja« je tradicionalna pjesma ovdje magično napravljena i također zvuči kao soundtrack iz nekog Disneyevog crtića. U potrazi za skladbama, bilo je neizostavno obraditi barem jednu Novih fosila »Za djecu i odrasle«. Sukladno Markovom karakteru odabrala sam skladbu »Ja sam šef« koja je savršeno sjela i njemu i djeci. »Kad bi svi ljudi na svijetu« najveću je popularnost doživjela 90-ih godina u vrijeme rata, a tematika je uvijek aktualna te se kroz riječi i sadržaj i nove generacije suptilno odgajaju za nenasilno rješavanje problema. U ovom pjesmi gostuje jedna od najboljih klapa, klapa Cambi Split, a oni su se rado odazvali pozivu. »Čičak Muzičak« je himna glazbenog sastava, preuzeta s našeg prvog albuma »Dugi vlak«, a »Srca otvorena« je jedina potpuno nova autorska skladba.   

O radu na albumu »Srca otvorena« i suradnji s malim pjevačima Marko Tolja može reći samo najbolje.    Što vam je bilo najzanimljivije tijekom rada na albumu?   – Svaki album ima svoje anegdote i čari. Ovaj su obilježila dječica iz zbora Čičak muzičak. Njihova iskrenost, veselje i sreća dali su ovom projektu jednu dodatnu magiju. Najzanimljivije mi je gledati kako druga djeca reagiraju na album. Moji nećak već zna sve pjesme, a i shvatili smo da moj glas u nekim pjesmama djeluje dosta smirujuće jer uvijek zaspi tijekom istih. Roditelji – ako imate problema s uspavljivanjem vaših najdražih, znate što vam je činiti (smijeh).    Jeste li sve pjesme znali otprije?   – Naravno. Iako smo pokušali naći pjesme koje nisu toliko »isfurane«, sve su to hitovi iz mog djetinjstva.    Kako vam je bilo raditi s najmlađima? Biste li to ponovili?   – Sjajni su! Obožavam djecu i uvijek mi je gušt raditi s njima. Nema glume, lažne skromnosti, egotripa. Kod djece je sve kako treba biti: ravno u glavu i bez muljanja, a to se u ovom poslu rijetko susreće.    Koje su dječje pjesme bile najzanimljivije vama dok ste bili dijete?   – Odrastao sam uz kazete Trešnjevačkih mališana tako da su mi sve stvari iz njihovog repertoara duboko i zauvijek urezane u pamćenje.    Budući da ste i sam autor pjesama, razmišljate li možda i o pisanju pjesama za najmlađe?   – Nikad nisam napisao pjesmu s nekom namjenom. Ako mi se slučajno dogodi neka pjesma za djecu dok sjedim za klavirom, drage ću je volje i snimiti.

Ona nosi smiješne peteeeee!

Koja je vama najdraža?

   – Teško je izdvojiti, osim »Balona« i »Nek’ svud ljubav sja« pa »Himne zadrugara«, »Bubamarca«, ma sve su odlične, ali možda mi je ipak najdraža »Srca otvorena« po kojoj je album i dobio ime i za koju sam emotivno vezana. Sam tekst pisala sam iz vlastitog iskustva i života, a u njoj solo dionicu ima moj sin Frano koji i sam nosi čarape u dvije boje i ima raščupanu kosu, a ja se inače rijetko šminkam i kad stavim visoke pete to svakako ispadne. Ta smo vječna muško-ženska pripetavanja prenijeli u stihove. Jako mi je drago što su djeca baš tu skladbu jako dobro prihvatila. Ovih dana na probama viču: Ja bih »Ona nosi smiješne peteeeee!« i meni je srce veliko k’o kuća.

   Što je klincima bilo najzanimljivije tijekom snimanja albuma?

   – Djeca su divna i njima je sve bilo zanimljivo. Od putovanja do tonskog studija na Praputnjaku, do susreta sa studijskom prostorom, ekranima i svom tehnikom pa stalcima, mikrofonima, tonskim snimateljima. Način rada u Čičku je organiziran tako da kroz učenje novih pjesmica i pripreme za studijska snimanja oni razvijaju ritam i memoriju, svoj vokalni aparat, uče intervale i ljestvice, upoznaju se s različitim vrstama instrumenata, nudi im se slušanje kvalitetne glazbe. Radimo kroz igru i oni vježbaju i napreduju na očigled svih i razvijaju ljubav prema glazbi. Većina djece nakon Čička upisuje glazbenu školu. A kad bismo snimali neku pjesmu u studiju, obično bi upravo tu pjesmu najviše zavoljeli i pjevali je još tjednima nakon snimanja. Bilo je veselo u studiju. Budući da dječja pozornost traje kratko, svašta smo izmišljali kako bi nam ponovili neki dio onoliko puta koliko je potrebno. Snimali su i pojedinačno i u grupama. Jako im se svidjelo imati slušalice kroz koje su slušali matricu i komunicirali s tonskim snimateljem i režijskim prostorom iz kojeg su stizale upute. Puno su toga naučili kroz ta praktična iskustva. Djeca najbolje uče čineći.