Jednostavnost, nepretencioznost i melodioznost temeljne su odlike debitantskog albuma Kinksa čijih 14 ponuđenih pjesama sjajno prenose duh rock glazbe prvog dijela šezdesetih godina prošlog stoljeća
Zaista je na neki način šteta što su Beatlesi i Stonesi bili tako dobre grupe. Naime, baš zbog njihove kvalitete, mnoge su sjajne rock grupe koje su djelovale u doba početnog uspona Stonesa i Beatlesa – a to znači tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća – ostale pomalo i nezasluženo u drugom planu, iako su i one bile sastavni dio čuvene »britanske glazbene invazije« na svjetsku rock scenu.
Srce grupe
Srce grupe su Ray i Dave Davies, braća rođena u osmeročlanoj obitelji i to kao jedina dva dječaka. Rođeni u sjevernom Londonu – Ray 21. lipnja 1944., a Dave 3. veljače 1947. godine – početkom pedesetih sele na Muswell Hill gdje su bili u prilici upoznati se s raznovrsnim glazbenim izričajima, od plesne glazbe koju su voljeli njihovi roditelji, preko jazza i ranog rock and rolla koji su slušale njihove starije sestre.
Rayu je trinaest godina kad mu roditelji kupuju gitaru kojom oduševljeno oponaša crnačke blues i rock majstore kao što su Chuck Berry ili Muddy Waters, a svojim entuzijazmom privlači u taj svijet nove glazbe i mlađega brata kojemu uskoro roditelji, na nagovaranje Raya, također kupuju gitaru.
Braća pohađaju školu William Grimshaw gdje osnivaju Ray Davies Quartet u kojem svira i Peter Quaife koji će biti prvi basist Kinksa, a zanimljivo je da je u tom kvartetu pjevač pokušao biti i Rod Stewert koji je pohađao istu tu školu.
Rođenje heavy metala
Prve diskografske korake čine 1964. godine, a prvi im je singl obrada hita Little Richarda »Long Tall Sally« koja u njihovoj verziji ne privlači posebnu pažnju. Ništa bolje ne prolazi ni drugi singl pod nazivom »You Still Want Me«, a se upornost isplati, uvjeravaju se u kolovozu 1964. kad objavljuju treći singl, nezaboravnu »You Really Got Me« koja u rujnu stiže do prvog mjesta britanske i sedmog mjesta američke top ljestvice najboljih singlova.
Briljantan uvodni gitaristički rif koji mnogi proglašavaju trenutkom rođenja heavy metal i hard rock glazbe, te odličan tekst koji na indirektan način govori o seksualnoj želji i opsjednutosti, skrenuo je pažnju na grupu koja, bilo je očigledno, ima i što reći, i zna to uobličiti u zanimljiv glazbeni izraz. Kad se u kolovozu te 1964. godine »You Really Got Me« počinje probijati prema vrhu britanskih ljestvica, Kinksi ulaze u londonske Pye studije i snimaju pjesme za svoj debitantski album koji se u Engleskoj pojavljuje pod nazivom »Kinks« 2. listopada, a u SAD-u tjedan dana kasnije pod nazivom »You Really Got Me«.
U domovini ploča je dosegnula visoko četvrto mjesto liste najprodavanijih albuma, a američka verzija bila je nešto manje uspješna, ostvarivši kao najvišu poziciju 29. mjesto Billboardove ljestvice. No, ponuđena glazba – a riječ je bila o kombinaciji obrada klasika rock standarda i nekoliko pjesama Raya Daviesa te njihova producenta Shela Tamlyja – jasno je pokazala da su The Kinks grupa koja rock glazbi pristupa i znalački i sa srcem. Obrade su nosile nešto svoje, zvuk je bio znatno melodiozniji, bliži popu od Betalesa i Stonesa, a u autorskim pjesmama Ray Davies već tada je počeo iskazivati odlike vrsnoga tekstopisca koji će znati dojmljivo oslikati svijet oko sebe izražavajući, često i na tipično britanski duhovit način, stavove srednjeg sloja engleskoga građanstva.
Nakon 17 Top 20 hitova i pet Top 10 albuma u Engleskoj, pet Top 10 singlova i devet albuma u TOP 40 u SAD-u te sličnih rezultata na ostalim velikim svjetskim diskografskim tržištima, braća Davies 1996. godine donijela su i službenu odluku da nakon 32 godine rada grupa prestaje postojati. No, krajem prošle godine u javnosti su se pojavile informacije kako bi se baš ove godine – za pedesetu obljetnicu početka rada i prvih velikih međunarodnih uspjeha – grupa iznova trebala okupiti i zasvirati na nekoliko slavljeničkih koncerata. Ako do toga dođe, to će biti jedan od najzanimljivijih glazbenih događaja godine jer će itekako lijepo biti vidjeti i čuti dio slavne rock prošlosti. No, ako se to i ne dogodi, ostaju nam ploče i CD-i s nizom prekrasnih pjesama koje i danas zvuče svježe, poletno i razigrano.
Duh rock glazbe
Jednostavnost, nepretencioznost i melodioznost temeljne su odlike debitantskog albuma Kinksa čijih 14 ponuđenih pjesama sjajno prenose duh rock glazbe prvog dijela šezdesetih godina prošlog stoljeća, a za riznicu vječnosti status evegreena stekle su dvije skladbe – »You Really Got Me« i »Stop Your Sobbing«, pjesme u kojima su braća Davies i društvo uspješno izbjegli zamku oponašanja drugih i stvorili pjesme koje su postale njihov zaštitni znak. »You Really Got Me« lucidno kroz stihove progovara o erotskoj ovisnosti o partnerici pri čemu snažni gitaristički rif i agresivan ritam idealno odgovaraju erotskom naboju stihova.
»Stop Your Sobbing« potpuna joj je suprotnost jer je riječ o prekrasnoj ljubavnoj pjesmi iznimne melodioiznosti i zvečećih gitara pa nije čudno da su je obrađivali mnogi, a u najčuvenije prepjeve spada onaj američke novovalne grupe The Pretenders čija je pjevačica Chrissie Hynde početkom osamdesetih nakratko postala i supruga Raya Daviesa.
I ostale pjesme uspješno slave to još uvijek pionirsko doba rock and rolla i rhytam and bluesa. Tako klasični rock and roll pršti iz obrade hitova Chucka Berryja »Beautiful Delilah« i »Too Much Monkey Busines«, a R&B čujemo u »Cadillac«, »Long Tall Shorty« te »I’v Got A Love If You Want It«. Na tim izvorima glazbe Kinksi se napajaju i u autorskim skladbama pa je tako odlična »So Mistyfying« sva u poskočnom Bo Didley ritmu, a »Just Can’t Go to Sleep« i »I Took My Baby Home« puno duguju Beatlesovu zvuku.
Gledano s tematske strane, Ray Davies je u pet svojih autorskih skladbi ovog albuma vezan ponajprije uz ljubavnu tematiku pa tako »So Mystyfing« opisuje žensku ljepotu, »Just Can’t Go to Sleep« duhovita je igra riječima u kojoj saznajemo kako Davies ne može spavati – bez nje! »I Took My Baby Home« i »You Really Got Me« sjajni su primjeri pritajene erotike, a »Stop Your Sobbing« klasična je ljubavna pjesma puna u glazbi nježnosti i predanosti prema voljenoj osobi, a u stihovima pomalo duhovita kritika sklonosti plakanju njegove dragane.
Njihov prvi veliki svjetski hit, temu »You Really Got Me« obrađivali su mnogi, a u vrhove svjetskih top ljestvica sa svojom su verzijom 1979. godine došli američki teškaši iz grupe Van Halen. The Kinks su 1983. godine objavili reizdanje te pjesme koje je stiglo do 47. mjesta britanske top ljestvice, a uz ovu je pjesmu vezana i priča po kojoj čuveni rif i gitarističke solo dionice ne svira Dave Davies, već legendarni Jimmy Page, budući vođa Led Zeppelina koji je tada radio kao studijski glazbenik. Istina je da je Page, kao i Jon Lord, budući orguljaš grupe Deep Purple, zaista sudjelovao u snimanju ovog albuma, ali tek kao ritam gitarist. Dakle, autor prvog heavy metal/hard rock rifa ipak je Dave Davies.
Niz dobrih albuma
Nakon izuzetno dobre debitantske godine, The Kinks nastavljaju nizom dobrih albuma (»Kinda Kinks«, »Something Else«, »Lola Versus Powerman and the Moneygoround«) i uspješnih singl ploča kao što su »All Day and All of the Night«, »Dedicated Follower of Fashion«, »Sunny Afternoone«, »Waterloo Sunset«, »Lola« i »Victoria«. No, kvalitetu rada u grupi otupljuju svađe i samostalni projekti braće Davies u koje kreću već 1967. godine. Nove uspjehe na svjetskoj sceni iznova bilježe krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih albumima »Sleepwalker«, »Misfits«, »Low Budget« i »State of Confusion«, te singl pločama »Superman« i »Come Dancin« koja 1983. godine ide u top 10 s obje strane Atlantika.
Tih godina jako su cijenjeni od strane autora i grupa novog vala, a njihove pjesme obrađuju i hitove s njima ostvaruju grupe kao što su The Jam, The Knack i The Pretenders. Njihov utjecaj nastavlja se i početkom devedesetih kada ih kao uzor spominju britpop zvijezde, grupe Blur i Oasis, potvrđujući time kako su The Kinks imali »ono nešto« što nadilazi glazbu jednog desetljeća i jedne generacije.
