Auerbach i Carney jedan su od najnetipičnijih dueta u rock glazbi. Auberbach je bio kapetan rugby momčadi, srednjoškolska zvijezda, a Carney tipični školski odmetnik, osoba štreberskog izgleda i čudak čije društvo nitko nije previše želio. No, Auerbachu to nije smetalo pa je upravo od Carneya zatražio pomoć kad je odlučio snimiti nekoliko demo snimaka koje je potom planirao nuditi vlasnicima barova u gradovima udaljenijim od Akrona kako bi na taj način došao do gaže. Carney je pristao da te snimke naprave u njegovom podrumu gdje je postojala već neka oprema. No, na snimanje nije došao nitko od glazbenika koje je pozvao Auerbach pa su on i Carney pokušali sami. I uspjeli. Od tog trenutka ne trebaju im drugi glazbenici.

Naime, Burton koji već nekoliko godina prati njihov rad, stupa 2007. godine s njima u kontakt i predlaže im da za predstojeći album rock blues legende Ikea Turnera naprave nekoliko pjesama. Auerbach i Carney pristaju i pišu nekoliko pjesama, ali Ike Turner umire neposredno prije početka snimanja albuma. Auerbach i Carney odlučuju ih objaviti na svom novom albumu, a Danger Mouse nudi pomoć u produkciji. Tako započinje suradnja koja traje i danas. No, pravi uspjesi počinju tek s novim desetljećem i albumom »Brothers« koji 2010. godine uz hit singl »Tighten Up« osvaja Grammy, a još veće uspjehe ostvaruje godinu dana kasnije objavljen »El Camino« koji stiže do broja dva na Bilboardovoj listi najprodavanijih albuma u SAD-u, osvaja Grammy te osigurava grupi prvu svjetsku stadionsku turneju. 

Bračni brodolom

Utjecaj Danger Mousea

Svoj brakorazvodni blues crnih tipki The Black Keys zaogrnuli su plaštom različlitih glazbenih pravaca od kojih album otvara zaista odličan psihodeličlni rock i niz odličnih gitarističkih solaža te sjajan Auerbachov falset u uvodnoj »Weight Of Love« koja djeluje kao da je sišla s top lista i albuma grupa kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih. Slijede potom »In Time« i »Turn Blue«, skladbe koje bi se također mogle vezati uz neka ranija razdoblja rock glazbe, a odišu ugodnom ambijentalnom glazbom u kojoj uz dominaciju klavijatura čujemo i podosta utjecaja mračnog soul zvukovlja.

Nažalost po ljubitelje tih davnim godinama okrenutih zvukova nastavak je bitno drugačiji – »Fever« i »Year In Rewiew« pod očitim su utjecajem produkcije Danger Mousea što znači da prevladava elektronika uz sveprisutne elemente funky, čak i disco glazbe te svu silu suvremenih studijskih glazbenih čarolija, a utjecaj Danger Mousea potom se itekako osjeća i u završnom dijelu albuma, u skladbama »10 Lovers« i »In Our Prime«, mada u gotovo svakoj od njih Auerbach žestokim gitarističkim solažama uvijek daje do znanja kako je njegovo temeljno polazište blues i rock, a to potvrđuje i Carney za kojeg je njihov novi album »rock s vibrom hip hopa«.

Upravo stoga, kako ne bi previše ostali vezani uz plesni suvremeni izraz, The Black Keys još će nekoliko puta izvesti rock ubode – »Bullet in the Brain« ponovo nudi dobru kombinaciju akustičnih gitara, klavijatura i dobrih solaža gitare, još je bolja u tome vrlo dobra »Waiting On Words«, dok je »It’s Up To You Now« sa žestokim rock blues uvodom korak naprijed u agresivnosti koja vrhunac doživljava u završnoj, ujedno i najpoletnijoj i najplesnijoj pjesmi cijelog albuma, melodioznoj i pitkoj »Gotta Get Away« koja svojom odličnom southern boogie rock vožnjom pokazuje kako The Black Keys mogu biti i pravi rock and roll bend. I zato će ih, između ostalog, zanimljivo biti vidjeti i čuti u Zagrebu.