Riječ je o jednom od velikih albuma sedamdesetih godina prošlog stoljeća – u prvih mjesec dana prodano je milijun primjeraka, a do 2000. godine brojka se popela do 6 milijuna i to samo u Americi
Među onima koji će u tijeku ove godine, ako već i nisu, naći trenutak da nazdrave danas već pomalo davnoj 1978. godini, svakako će biti i 68-godišnji američki roker Bob Seger, sjajni glazbenik i tekstopisac koji je upravo te godine nakon mukotrpnog višegodišnjeg uspinjanja strmim rock stazama uspio doseći svjetsku slavu i steći ugled kojeg je održao do danas. Naime, te godine objavljeni album »Stranger in Town«, inače već njegov deseti studijski album, napokon je ostvario uspjeh na dva diskografski najznačajnija svjetska tržišta – u Americi je dosegao četvrto, a u Engleskoj, gdje do tada ni jedan njegov album nikad nije ušao u 100 najprodavnijih, skočio je do visokog 31. mjesta. Doda li se tome podatak da je od devet pjesama s tog albuma njih čak četiri plasirano idućih godinu i pol dana kao vrlo uspješni singlovi, onda je jasno da je Bob Seger te 1978. godine napokon mogao reći kako za njegovo ime ne znaju samo više u njegovom Detroitu i Americi, već svud’ po svijetu. A put do vrha nije bio nimalo lagan…
Izgled dugokosog rockera, hrapavi prepoznatljivi glas, teme ljubavi, odmetništva i teškog života radnika u početku su najviše pažnje privlačile u Detroitu gdje je Seger dugo vremena bio vrhunska zvijezda dok ga je ostatak Amerike slabo poznavao. Primjerice, u lipnju 1976. godine u Detroitu je na jednom koncertu svirao pred 80.000 ljudi, a sljedeće noći u Chicagu pred manje od tisuću! No, upornost stečena u teškom i siromaštvom prepunom djetinjstvu se isplatila pa je danas Bob Seger za Amerikance jedan od velikana tzv. heartland rocka, energičnog na američkom glazbenom nasljeđu utemeljenog pravca kojeg su dio i Springsteen, Tom Petty, John Fogerty….
Teško djetinjstvo
Rođen je 6. svibnja 1945. godine kao Robert Clark Seger u gradiću Dearborn, nedaleko od Detroita, ali većinu djetinjstva i mladosti provodi u nešto većem Ann Arboru gdje živi s mlađim bratom i majkom nakon što ih je napustio otac, glazbenik koji je neko vrijeme uspješno vodio trinaesteročlani Stewart Seger Orchestra. Po njegovom odlasku Segerovi žive vrlo teško, a uz česte fizičke poslove kojima već kao tinejdžer pomaže prehranjivanju obitelji, mladi Bob oduška nalazi i u glazbi za koju je dar naslijedio od oca koji je bio vrlo dobar svirač klarineta. Nakon što u srednjoškolskoj dobi svira u nekoliko grupa, Seger u 19. godini kod svog čuvenog sugrađanina Dela Shanona (svjetski znan po hitu »Runaway«) snima prvu ploču, ali prolazi nezamijećeno sve do 1966. godine kada singl pločom »East Side Story« postaje poznat u Detroitu gdje prodaje 50.000 primjeraka te ploče. No, put do slave još je jako dug. Tek tri godine kasnije uspijeva naći novaca i steći povjerenje diskografske kuće Capitol za koju 1969. godine snima »Ramblin’ Gamblin’ Man«, album prvijenac koji ide do pažnje vrijednog 62. mjesta u Americi, dok istoimeni singl završava na respektabilnom 17. mjestu. No, ta debitantska sreća traje kratko jer su sljedeći albumi »Noah«, »Mogrel« i »Brand New Morning«) vrlo blijedi pa Seger u jednom trenutku čak i prekida karijeru s namjerom da se posveti školovanju.
Na svu sreću to odustajanje od glazbe je kratkotrajno, a iako većeg uspjeha nema, Seger mukotrpno i predano radi što se 1975. godine polako počinje i vraćati, ponajprije možda zahvaljujući činjenici što je napokon našao odličan prateći bend, grupu Silver Bullet Band s kojom snima album »Beautifil Loosers« i održava nekoliko pažnje vrijednih turneja koje 1976. godine rezultiraju odličnim dvostrukim albumom »Live Bullit« koji dolazi do 34. mjesta u SAD-u (za live ploču to je odličan plasman) i ostaje na ljestvici 100 najprodavanijih 140 tjedana. Na tom valu uspjeha 1977. godine objavljuju odličan album »Night Moves«, prvu Segerovu ploču koja ide u američki top 10 i doseže osmo mjesto, a istoimeni singl također je njegov prvi top 10 singl s još boljim plasmanom – četvrtim mjestom. No, sve je to samo uvod za odličnu novu ploču – »Stranger in Town«. Objavljen u svibnju 1978. godine album je sniman na različitim lokacijama (Florida, Alabama, Detroit), a zanimljiv je i po tome što je Seger na njemu prvi put primijenio »recept« koji će potom koristiti na nekoliko albuma – dio pjesama snimio je uz Silver Bullet Band, a dio uz Muscle Shoals Rhythm Section, čvrste južnjačke rokere koji su obogatili njegov tvrdi detroitski rock.
Ulazak u legendu
Slavlje rocka
Himna razočaranih
»Till It Shines« uz poruku iskoristiti priliku kad ti se pruži svojevrsni je, istina nešto žešći, nastavak melodioznosti koju smo čuli u »Still the Same«, a za kraj A strane Seger ostavlja »Feel Like a Number« kojom se, uz odabir brzog rock ritma i sjajno korištenje gitara i pianina, buni protiv bezličnosti i svođenja na brojeve kojem su ljudi izloženi u suvremenom kapitalističkom društvu.
Za drugu najizvođeniju pjesmu u juboxima, sjajnu »Old Time Rock and Roll« Seger nije zaradio ni centa, iako je koautor! Naime, iz pjesme koju su napisali Thomas E. Jones i George Jackson, Seger je pri snimanju u Alabami zadržao svega jedan stih, a ostale sam napisao. No, kad mu je menadžer predložio da novostvorenu pjesmu zaštiti i osigura si eventualni dobitak Seger je, po vlastitim riječima, u želji da već jednom završi album, samo odmahnuo rukom i rekao »Ionako se nikome neće dopasti«. Godine 2006. priznao je kako mu je to bila jedna od najgorih životnih odluka jer je »Old time Rock and Roll« i danas njegova najizvođenija pjesma!
B stranu otvara »Ain’t Got No Money« snažni blues s tipičnim muškim hvalisanjem u kojem je jasno kako glavni lik nema novca, ali zna da može pružiti ljubav. Iz te pomalo macho socijalne priče Seger nas potom vodi u čuvenu »We’ve Got Tonight«, himnu ljubavi za sve razočarene i u ljubavi poražene, pjesmu u kojoj se dvoje »prekrasnih gubitnika« možda može nakon ljubavnih poraza utješiti novom ljubavlju, ili barem zajedničkom noći koja je pred njima. Nekako je na tom tragu, samo bez tog okvira gubitničkog bola, rockerska »Brave Strangers« koja nudi priču o dvoje mladih ljubavnika (stranaca) koji se bez puno razmišljanja i straha predaju uživanju. Za kraj Seger ostavlja »The Famous Final Scene«, pjesmu koja ni strukturom ni zvukom, kao ni »We’ve Got Tonight« nije rock pjesma, već pomalo klasični šlager, ali stihovima o ljubavnom rastanku uspješno odrađuje ulogu zadnje pjesme albuma.
Svjetska slava prvi put dosegnuta ovim albumom potom je dvije godine kasnije dobila punu potvrdu hit albumom »Against the Wind« koji je punih šest tjedana u Americi bio broj jedan, a od tih dana Seger ima vrlo vjernu publiku što potvrđuje činjenica da je u posljednjih 18 godina objavio samo jedan novi album (»Face the Promise«, 2006.), ali i dalje bez ikakvih problema puni velike američke dvorane i stadione, pa i ove godine na turneji »Rock and Roll Never Forgets« na kojoj, naravno, svira i niz pjesama s danas već klasičnog rock albuma »Stranger in Town«.
