– Mnogi kažu – tek tako da nešto kažu – od rođenja, ali kod mene je stvarno ta želja postojala od rođenja. Rođen sam u glazbenoj obitelji: otac, majka, braća, svi su nešto svirali, tako da sam »morao« i ja. Prvo sam počeo pjevati i naučio svirati gitaru, da bi sam sebe mogao pratiti. Otac je bio sakupljač ploča tako da me i to privuklo glazbi. Išao sam u glazbenu školu i malo po malo počeo se sve ozbiljnije baviti glazbom.   

Samo je jedna Suzy

Jeste li tada pomislili da ćete se glazbom baviti cijeli život?

    – Ne. Nisam uopće tada o tome razmišljao niti tako daleko planirao. To je samo od sebe s vremenom došlo. Počeo sam nastupati s big bendovima na plesnjacima, pomalo nešto snimao i dobio prvu ploču. Na njoj je bila pjesma »Kauboj Jimmy«. Zanimljivo je da svi misle da sam po toj pjesmi dobio nadimak Jimmy, međutim istina je obrnuta. Dobio sam tu pjesmu da ju otpjevam baš zbog svog nadimka. Zadovoljan sam svime od tada do sada. Prošao sam pjevajući cijelu Europu. Snimao sam za »Columbiu«… 

    Međutim ima još jedan uspješni Jimmy u vašoj obitelji…

    – Da. Kako znate?! To je moj nećak Jimmy koji je s frendom imao grupu Neki to vole vruće. Sličio je na mene pa je i on dobio nadimak Jimmy. Isprva su svi misli da je moj sin. A ima li neka djevojka ili žena u mojoj prošlosti koja se zvala Suzy? Ne, samo je jedna Suzy u mom životu, a to je ona kobila iz pjesme »Kobila Suzy«.   

 Vašu karijeru su uz ljubavne obilježile i zafrkantske pjesme poput »Kauboj Jimmy«, »Kobila Suzy«, »Smetlar«, »Kukavica« i vrlo dvosmisleni »Dimnjačar«. Zašto ste ih pjevali?

    – Pa pjevač mora biti i zabavljač. Plaćeni smo da zabavimo publiku pa i duhovitim pričanjem između pjesama. Meni je svejedno gdje nastupam, je li to Lisinski ili konoba Pepe Rosso, nije bitno. Uvijek dajem sve od sebe da bih zabavio publiku i jako uživam u tom. Žao mi je što nisam imao još više takvih pjesama na repertoaru. Uzori? Najradije sam slušao Franka Sinatru! 

   Ništa ne bih mijenjao

Je li lakše bilo uspjeti nekad ili sad?

    – Danas su druga vremena. Danas svatko može snimiti ploču. Prije je trebalo dugo nastupati svugdje i dokazivati se da zaslužuješ da dobiješ svoju ploču da bi dobio mogućnost da ju snimiš. Danas je lakše snimiti ploču nego pluća. Manje se čeka! 

    Kako ste reagirali na razne trendove koji su s vremenom dolazili?

    – Pa čujte, trendovi su dolazili ali i prolazili. Ja sam ostao uvijek isti, pjevao sam na svoj način i imao svoj stil. Nisam osjećao nikakvu potrebu da se mijenjam ili nečemu prilagođavam. Zato i pjesme koje pjevam kao primjerice »Prolazi sve« i jesu evergreeni. Danas nažalost ima sve manje mjesta za nastupanje pjevačima s takvim repertoarom pa tako ne nastupam toliko često koliko bih želio. 

    Imate osamdeset i tri godine. Kad pogledate unatrag, biste li što u karijeri ili životu promijenili da možete početi ispočetka?

    – Ništa! Ništa ne bih mijenjao! Sve bih od početka napravio isto. Živio sam lagodnim životom, bavio se laganim, nimalo teškim poslom. Bog mi je dao mogućnost da moj hobi bude i moj posao. Zašto bih išta poželio mijenjati?! Naravno, uvijek ima i stvari koje niste napravili, a željeli ste ili ste ih napravili lošije nego ste mislili, ali za time ne treba žaliti. To se događa svakome… 

    Koliko ste pjesama dosad snimili? Koliko vaših?

    – Pa nisam baš vodio statistiku, ali mislim da ih je bilo više od dvije stotine. Od toga petnaest mojih. Moje su po mom mišljenju bile i uspješnije od tuđih koje sam pjevao jer ja ipak najbolje poznajem sam sebe i znam što mi odgovara. 

    Može li se živjeti i preživjeti isključivo od bavljenja glazbom?

    – Može! Pa vidite da sam još uvijek živ! Sad sam u mirovini, ali ne mirujem. Drago mi je što i mladi sve više traže laganice…   

Prva i zadnja

Koje vam misli prođu kroz glavu kad vidite neki svoj stari snimak na televiziji, omot neke stare ploče ili neku svoju staru fotku?

    – Svašta mi prođe kroz glavu. Ima i nešto nostalgije, ali ja sam realan. Čisto je normalna i prirodna ta prolaznost vremena i činjenica da su moji nekad crni brkovi i brada danas sijedi. Sve je lijepo bilo, danas mi je isto lijepo, a hvala Bogu i zdravlje me još uvijek dobro služi. Što da poželim više?! 

    Što bi Jimmy bez svoje supruge Barbare s kojom zajedno i nastupa?

    – Meni je sam Bog dao Barbaru. Zajedno smo trideset godina. Imam veliku sreću što sam je sreo u životu. Kako sam se zaljubio baš u nju? Ne znam. To se još i dan danas pitam. Kad malo bolje razmislim nešto je iz nje zračilo. Neka dobrota u licu i očima. Jel’ mi to prva supruga? Da. I zadnja! Prije se nisam ženio jer jednostavno prije nje nisam naišao na pravu osobu. 

    Kako biste opisali vaš stil u samo tri riječi?

    – Lagani jazz cabaret! 

    Čiju glazbu obožavate?

    – Glazbu Georgea Gershwina. Njega će teško itko nadmašiti! 

    Što je to u američkoj glazbi da se tako publici uvlači pod kožu?

    I za sam kraj: kako bi Jimmy opisao Jimmyja?

    – Ja sam se kao i drugi kroz život mijenjao, ali sam u biti – ostao isti.