Trojica vrsnih glazbenika: lovranski pijanist Hrvoje Puškarić, riječki violinist Edi Šiljak i labinski klarinetist Toni Kranjac u srijedu će u dvorani Circolo riječkoj publici premijerno predstaviti svoj projekt Histriatria, nazvan po jednoj od prvih Puškarićevih skladbi.

Priča o nastanku ovog jedinstvenog glazbenog sastava vrlo je zanimljiva i inspirativna.

– Ja sam počeo svirati klavir sa 16 godina i od tada imam stvaralački poriv koji je s vremenom postao sve veći. Od početaka sam komponirao razne skladbe za klavir i na taj način napredovao u svim segmentima sviranja klavira i komponiranja. Prije otprilike 8 godina u glazbenoj školi u Labinu u kojoj sam radio kao profesor klavira i korepetitor klarinetista, upoznao sam tada 12-godišnjeg učenika na klarinetu Tonija Kranjca. Odmah sam primjetio da je jako nadaren. Kad smo išli na jedno natjecanje klarinetista, Toni je pjevao moju etidu za klavir koju sam nazvao »Histriatria«. Nisam mogao vjerovati, a on mi je rekao da mu se jako sviđa i jednostavno smo kliknuli.

Odmah sam čuo dionice klarineta i bio jako inspiriran. Rekao sam mu da ću tu etidu napravit’ za klarinet i klavir na što je on odmah pokazao entuzijazam. Nalazili smo se na probama na kojima bih mu ja otpjevao ili odsvirao dionice klarineta koje je on odmah skidao po sluhu jer Toni ima apsolutan sluh, i uz malo vježbe to bi zazvučalo fantastično. U nekoliko proba »Histriatria« za klarinet i klavir je bila gotova. Bio sam ugodno iznenađen kako je savršeno ispala ta kompozicija, a Toni je bio izvan sebe od sreće i samo je to htio svirati, otkrio je Puškarić.

Neizbježna suradnja

Talentirani pijanist i skladatelj s vremenom je komponirao još 9 kompleksnih i virtuoznih kompozicija za klarinet i klavir. Kompozicije su nastale kao što je nastala i »Histriatria«: on bi komponirao na probi ili bi govorio Toniju što da svira, a on bi to vrlo brzo skinuo i savladao. Toni je jednog dana na probu donio i električni klarinet koji ima zvuk električne gitare i bezbroj sviračkih mogućnosti i efekata pa mu je Puškarić u zadnje dvije skladbe ostavio prostor za solo koji je on napravio, a koji zvuči pomaknuto i sjajno se uklapa u priču.

U studenom prošle godine u labinskoj glazbenoj školi u kojoj je zaposlen, Puškarić je upoznao je violinista Edija Šiljka s kojim je jednostavno kliknuo. Suradnja je bila neizbježna.

– Pokazao sam mu kompoziciju za violinu i klavir koju sam napisao na 3. godini akademije, moju prvu kompoziciju za klavir i neki drugi instrument. Bila je zapisana i dovršena, no Edi je prepoznao potencijal i usavršio violinsku dionicu: na osnovu mojih dionica ubacio je niz ludih pasaža, violinističke tehnike i specijalne zvukove i ta Fantazija br. 1 zazvučala je prilično pomaknuto. Jako me inspirirao i vodio sam i osjetio što zapravo violina može.

Počeo sam komponirati Fantaziju br. 2 za violinu i klavir tako da bih Ediju napisao ili rekao što da svira. Napravio sam cijelu formu i obično bih komponirao na probi kad bi došao Edi pa bismo onda to uvježbavali i usavršavali izvedbu. Edi je bio prisutan prilikom stvaranja i ubacio svoj čarobni svijet flažoleta odnosno raznih zvukova tako da neke dionice zvuče poput flaute i sintesajzera. Fantazija br. 2. je po meni stvarno remek-djelo, smatra Puškarić.

Veliki planovi

U želji da kompozicije podijele s publikom odlučili su organizirati nekoliko koncerata. Tada je trebalo smisliti ime projekta i puno vježbati što je bilo prilično naporno budući da Edi i Hrvoje rade u glazbenoj školi u Labinu, a Toni studira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.