U 37 godina postojanja i dvadesetak albuma, mnogima draga grupa iz Glasgowa ostavila je na rock sceni niz velikih hitova, od kojih će mnoge izvesti sutra u Zagrebu
Najzaslužniji za stvaranje grupe su pjevač Jim Kerr i gitarist Charlie Burchill, dva vršnjaka (rođeni 1959.) iz Glasgowa koji oduševljeni punkom najprije sviraju u punk grupi Johnny & Self-Abusers da bi 1977. godine osnovali sastav kojeg su nazvali Simple Minds uzevši ime iz dijela Bowie hita »Jean Genie«.
Zahvaljujući čestim i kvalitetnim nastupima po rodnoj Škotskoj uspijevaju se izboriti za prvi profesionalni ugovor i 1979. godine objavljuju svoj debitantski album »Life in a Day«, ploču okrenutu novovalnom popu. Godinu dana kasnije van ide njihov drugi studijski album »Real to Real Cacofony« koji je čisti komercijalni promašaj.
Simple Minds jedna su od grupa koje se teško moglo svrstati u neke kategorije. Iako su izrasli i iz čistog punka, a u samom su početku puno bliži Bowieu no Sex Pistolsima, potom se okušavaju u raznim stilovima (pop, eurodisco, novovalno eksperimentiranje) u prvom dijelu osamdesetih slove kao dio new romantic scene, a od sredine osamdesetih pa do kraja devedesetih zvuk im je bliži rocku.
Uspješna 1984. godina
No, svjesni pogrešnog koraka Kerr i društvo krajem iste te 1980. godine objavljujuju treći studijski album »Empires and Dance« koji iznova ne bilježi naročiti uspjeh na ljestvicama, ali različitim kombinacijama plesne glazbe i okretanjem nenarativnom obliku lirike privlači pažnju Petera Gabriela koji im nudi da mu budu predgrupa na europskoj turneji. Godine 1981. godine njihov četvrti studijski album »Sons and Fascinations« ide do visokog 11. mjesta britanske top ljestvice.
Prvi veliki uspjeh 1982. godine je singl »Promised You A Miracle« koji sa svojim rasplesanim funky rock rifovima ide do 13. mjesta ljestvice singlova i vlada disco klubovima. Potom slijedi sjajan album »New Gold Dream« koji nudi hitove kao što su »Glittering Prize« i »Someone Somewhere In Summertime«. Te godine grupi se pridružuje bubnjar Mel Geynor koji će uz Kerra i Burchila, iako s povremenim prekidima, ostati najdugovječniji član grupe.
1984. godina zlatnim je slovima upisana u povijest grupe jer za Simple Minds tada počinje svjetska slava. Najzaslužniji za to je sjajan album »Sparkle in the Rain« koji nastaje u suradnji sa U2 producentom Steveom Liliwhiteom i nudi hitove kao što su »Speed Your Love to Me«, »Up on the Catwalk« te odlični »Waterfront« koji je na broju jedan u mnogim zemljama Europe, a album je, prvi put u povijesti grupe, osvojio prvo mjesto na ljestvici albuma u Engleskoj te ulazi u Top 20 u mnogim zemljama Europe, ali ne i u Americi gdje dolazi najviše do 64. mjesta.
Alive and Kicking
Ono što im je nužno trebalo da bi priča u potpunosti bila uspješna je uspjeh u SAD-u, a do njega dolazi 1985. godine i to zahvaljujući – filmu. Naime, iako nevoljko, pristali su na ponudu Johna Hughesa, režisera filma »The Breakfast Club«, da za tu komediju s elementima drame iz studentskog života u kojoj glume Emilio Estevez, Judd Nelson i Ally Sheedy, snime pjesmu »Dont You«.
Prijedlog da snime pjesmu Keitha Forseya i Stevea Chieffa već su odbili Billy Idol i Bryan Ferry, a iako ju je i Kerr smatrao odviše bliskom popu, ipak je prihvatio ponudu i – pogodio! Naime, singl u SAD-u dolazi do prvog mjesta.
Te 1985. godine imaju uspješan nastup na Live Aidu te objavljuju odličan album »Once Upon A Time« kojeg produciraju američki studijski rock majstori Bob Clearmountain i Jimmy Iovine, znani po suradnji s Tomom Pettyjem, Springsteenom i Patty Smith.
Album u Engleskoj ide do broja 1, dok će singl »Alive and Kicking« u SAD-u doći do trećeg mjesta, a bit će uspješan i niz drugih singlova s te ploče – »Sanctify Yourself«, »All the Things She Said« i »Ghostdancing« s kojeg su cijelu zaradu donirali udruzi Amnesty International. Sa statusom svjetskih zvijezda Simple Minds 1987. godine objavlju dvostruki live album »Live In The City Of Light«, a u lipnju 1988. sviraju na 70-om rođendanu Nelsona Mandele što baš ne cijeni tadašnji škotski premijer Nicholas Fairburn koji ih javno naziva »lijevim smećem«.
Odlične turneje
U tom uspješnom stilu počinju i devedesete. 1991. godine objavljeni album »Real Life« osvaja visoko drugo mjesto u Engleskoj, a isto tako prolazi i 1995. godine objavljen albumn »Good News from the Next World« s kojeg su rado slušani »She’s a River« i »Hypnotised«. No, kritika primjećuje kako grupi nedostaje one ranije svježine i energičnosti, a da su te procjene točne potvrđuje se 1996. godina kad novi album »Neapolis« prolazi vrlo slabo.
Pad se nastavlja 1999. godine sukobima oko albuma »Our Secrets Are the Same« koji nije ni objavljen, a kad je godinu dana kasnije »procurio« na Internetu jasno je postalo da je bila riječ o poslovnom promašaju. U prvom desetljeću ovog stoljeća na diskografsku scenu vraćaju se s četiri nova studijska albuma – »Neon Lights« (2001), »Cry« (2002), »Black & White« 050505 (2005) i »Graffiti Soul« (2009), ali reakcije publike i kritikle daleko je od dana slave, pa se Kerr i društvo više okreću koncertnim turnejama na kojima odlično funkcioniraju.
