Foto Reuters
Pjesme stvorene već pomalo i davne 1965. godine toliko su još svježe i toliko su dio i današnje svakodnevice da gotovo nemoguće djeluje kako ove godine slave svoj »zlatni pir« s milijunima slušatelja svih generacija
Blaga nevjerica uz ono klasično »pa zar je moguće da je prošlo već toliko« najčešće su reakcije svakog ljubitelja rock glazbe kad baci pogled na zaista impresivan niz velikih rock hitova koji ove godine slave punih pola stoljeća. Naime, pedeset godina ipak je puno, a pjesme stvorene već pomalo i davne 1965. godine toliko su još svježe i toliko su dio i današnje svakodnevice da gotovo nemoguće djeluje kako ove godine slave svoj »zlatni pir« s milijunima slušatelja svih generacija.
Nemoguće je u priči o velikom uspjehu danas pola stoljeća starih pjesama ne uočiti iznimnu ulogu producenata. Da nije bilo agresivnosti Terry Melchera uplašeni debitanti iz skupine The Byrds nikada ne bi snimili rock verziju »Mr. Tambourine Man«. Da nije bilo drskog Toma Wilsona »Sounds of Silence« ostala bi nezamijećena akustična pjesma. Tko zna kako bi izgledala »Yesterday« da George Martin nije predložio da melodiju na McCartneyevoj akustičnoj gitari prate ne ostali članovo grupe, već – gudači. O Spectorovom »zvučnom zidu« napisane su knjige, a zanimljivo je da su producenti bili uspješni i kad su – griješili. Naime, pri snimanju pjesme »My Generation« producent Shel Talmy tako je slabo koordinirao glazbenike da pjevač Roger Daltrey uopće nije dobro čuo ni sebe ni ostale pa je pri pjevanju bio vrlo nervozan i agresivan. I baš se to osjetilo u pjesmi u kojoj se baš to i moralo osjetiti!
Odabrati deset najznačajnijih singl ploča iz 1965. godine nije bilo nimalo lako zbog iznimne kvalitete glazbe stvarane te godine, a svaka od odabranih danas ne samo da je rock evergreen, već pomalo i dio opće kulture.
Briljantni uvodni rif
Listu pola stoljeća starih pjesama uz koje su odrastale (i još će odrastati) generacije predvodi veliki hit Rolling Stonesa, pjesma »Satisfaction« koja je te godine po četiri tjedna provela na prvom mjestu američke te potom i britanske ljestvice najprodavanijih ploča. No, puno bitnije od stjecanja statusa svjetskog hita u ovoj pjesmi je njen sadržaj i briljantni uvodni rif koji je za mnoge sama srž rock glazbe.
Antihimna suvremenog (i onda i danas) čovjeka koji u kaotičnom ritmu svijeta okrenutog prodaji i zaradi ni u čemu (pa ni u seksu) ne može doživjeti zadovoljstvo, postala je zaštitni znak Rolling Stonesa, a nezaboravni uvodni rif toliko je oduševio američke znanstvenike koji su tih godina za put svemirom spremali sondu u koju su, u nadi da će jednom negdje na nju naići druga inteligentna bića, stavili kao primjere ljudske djelatnosti i niz umjetničkih djela, a među njima je i snimka pjesme »Satisfaction«. I tko zna – možda jednom negdje duboko u svemiru neki »mali zeleni« otvori sondu i začuje onaj čuveni zvuk gitare Keitha Richardsa.
Druga na ovoj listi genijalnih singl ploča iz 1965. godine (za mnoge možda i prva) je divna balada »Yesterday«, pjesma kojom su The Beatles najavili okretanje ozbiljnijim temama i pretvaranja svoje glazbe u nešto više od obične plesne zabave. Tekstom i glazbom krajnje jednostavnu, ali iznimno efektnu, pjesmu o prolaznosti života stvorio je Paul McCartney koji ju je sam uz akustičnu gitaru početkom te godine snimio u legendarnim Abbey Road studijima.
Velike singlove slijede i veliki i značajni albumi. Beatlesi objavljuju »Help!« i »Rubber Soul«, Stonesi »Out Of Our Heads«, The Who odličan debi »My Generation«, Tke Kinks »Kinda Kinks«, The Byrds prvi folk rock album »Mr. Tambourine Man« te »Turn! Turn! Turn!. Dva albuma ima i Bob Dylan – »Bringing It All Back Home« i »Highway 61 Revisited«, isto kao i Otis Redding (»The Great Otis Redding Sings Soul Ballads i »Blue Otis«) , dok The Beach Boys imaju čak tri – »Summer Days«, »The Beach Boys Today« i »Beach Boys Party«. Sve u svemu – fantastična godina za rock glazbu. »Posljedice« osjećamo i danas!
Producent George Martin shvatio je o kako velikoj i lijepoj pjesmi je riječ i odlučio je tome što je McCartney snimio dodati ne glazbu ostalih članova grupe, već samo – gudače. Krajnji rezultat je jedna od najljepših pjesama o prolaznosti te do danas najobrađivanija pjesma rock glazbe, obrađena do sada oko 2.200 puta!
Na treće mjesto po značaju stavljamo »My Generation« grupe The Who s istoimenog debitantskog albuma. Himna gnjevne mladosti sredine šezdesetih, sjajna agresivna i pomalo neugodna tekstom i zvukom, »My Generation« nadživjela je generacije o kojima je govorila i pretvorila se u jednu od najznačajnijih pjesama buntovne mladosti općenito. Čuvene po stihu »I Hope I Die Before I Get Old« (Nadam se da ću umrijeti prije no što ostarim) ova je pjesma od teksta pa do žestine u načinu izvedbe direktno utjecala na sve godinama kasnije stvorene žestoke rock pravce – heavy metal, hard rock i punk.
Sjajna »My Girl«
Na četvrtom je mjestu Bob Dylan i legendarna »Like A Rolling Stone«, prekrasna pjesma o tome kako u životu ništa nije sigurno i kako ne treba preoštro suditi o drugima na najbolji je mogući način označila prijelaz Dylana iz folka u rock, odnosno s akustične na električnu gitaru, a pjesmu su nakon njega obrađivali brojni drugi autori zbog čega ju je 2010. godine ugledni američki časopis Rolling Stone u izboru 500 najboljih pjesama svih vremena stavio na – prvo mjesto! Dylan je, bar kao autor, i na petom mjestu i to zahvaljujući skladbi »Mr. Tambourine Man« koju je objavio na albumu »Bringing It All Back Home«, a fantasično su je preradili dečki iz grupe The Byrds za svoj debitantski istoimeni album.
Najzaslužniji za »elektrifikaciju« te pjesme i sjajan zvučni zid prštavih gitara je producent Terry Melcher koji je jedva nagovorio grupu da na taj način obradi pjesmu, a da su učinili dobar posao postalo im je jasno kad je na probu prije snimanja Melcher pozvao samog Dylana koji je, poslušavši izvedbu, zapanjeno rekao: »Hej, pa uz ovo se može i plesati!« Sve ostalo je legenda, pjesma je ubrzo osvojila prvo mjesto u SAD-u, a kritičari su prvi put upotrijebili pojam folk rock.
To što je Melcher uradio s Dylanovom pjesmom jako se dopalo producentu Tomu Wilsonu, Dylanovom producentu koji je snimio originalnu Dylanovu verziju, koji je u tom trenutku bio i producent dueta Simon i Garfunkel za koje je radio na singl pjesmi »The Sounds of Silence«, ugodnoj akustičnoj pjesmi o problemima nedostatne komunikacije među ljudima. Pjesmi je Wilson želio dodati električne gitare, ali Simon i Garfunkel na to nikako nisu pristajali. Uporni Wilson tada je bez njihova znanja angažirao svirače koji su snimili Dylanov »Like A Rolling Stone« (Wilson je producirao i tu pjesmu!) i s njima nasnimio slapove veselog gitarističkog zvuka koji je bljedunjavu akustičnu pjesmu objavljenu prvi put 1964. godine pretvorio u jedan od najvećih hitova te 1965. godine
U taj veličanstveni niz divnih pola stoljeća starih pjesama uklapa se i sjajna »My Girl« crnačke vokalne skupine The Temptations. Njen autor, čuveni Smokey Robinson, inspiraciju za ovu divnu ljubavnu pjesmu pronašao je u svojoj supruzi Claudette Rogers Robinson i bila je namijenjena skupini Miracles, ali kad je Robinson čuo kako je izvodi David Ruffin odlučio je da je otpjevaju The Temptations. Uz 1965. godinu pjesma je svjetski hit bila i 1992. godine i to zahvaljujući nježnom ljubavnom filmu »My Girl« u kojem su priču o dječjoj ljubavi sjajno odglumili Macaulay Culkin i Anna Chlumsky.
Plodna godina za rock
1965. godina donijela je i veliki uspjeh i potvrdu producentskog rada Philu Spectoru. Genijalnom glazbeniku te je godine uspjelo cijeli svijet uvjeriti kako je njegov »wall of sound« (zvučni zid) utemeljen na posebnoj tehnici snimanja zvuka prava stvar, a potvrdili su to Bill Medley i Bobby Hatfield poznatiji kao Righteous Brothers fenomenalnom izvedbom pjesme »You’ve Lost That Lovin’ Feelin’« koja je, slično kao i »My Girl«, godinama kasnije, točnije 1986. godine iznova bila svjetski hit zahvaljujući američkom filmskom blockbusteru »Top Gun«.
Kao jednu od najvećih godina u svojoj uspješnoj karijeri 1965. godinu pamtit će i kalifornijski sastav The Beach Boys koji te godine bilježi nekoliko sjajnih singl ploča (»Do You Wanna Dance?«, »Help Me Rhonda«, »California Girls«) među kojima je i »Barbara Ann« u kojoj čujemo njihovo sjajno višeglasno pjevanje te američki senzibilitet za jednostavni rock and roll. Za kraj liste deset najznačajnijih pjesama 1965. godine ostavljamo snenu baladu »California Dreamin’«, pjesmu folk rock voklne skupine The Mamas and the Papas koja je po mnogima jače i bolje no itko te godine najavila skoro doba »djece cvijeća« i hipi pokreta.
Naravno, ova lista u velikoj je mjeri subjektivna i mogla bi bitno drugačije izgledati, ovisno o ukusu sastavljača. No, da je svaka od pjesama na njoj i danas velika i značajna, nedvojbeno je. Moglo se, naravno, na njoj naći i niz drugih pjesama jer je 1965. godina bila za rock zaista plodna godina.
Primjerice, te godine Stonesi objavljuju i »The Last Time« te »Get Out Of My Clod«, Beatlesi vladaju s »Help«, »Ticket to Ride«, »Eight Days A Week« i »Rock and Roll Music«, britansku glazbenu invaziju podupiru The Kinks sa »All Day and All of the Night«, The Animals sa »Bring It On Home to Me«, Them s mladim pjevačem Van Morissonom nude »Baby, Please Dont Go« i »Here Comes the Night«, Donovan s »Catch the Wind« nastoji biti engleski Dylan, Yardbrds s Ericom Claptonom i Jeffom Beckom na gitarama imaju hit »For Your Love«.
U Americi vlada soul – »Stop! In the Name of Love!« i »Come See About Me« dvije su od šest pjesama s kojima će The Supremes kojima je glavna pjevačica Diana Ross osvojiti prva mjesta u SAD-u. Pa nek netko kaže da pedesetogodišnjaci nemaju što ponuditi!
