Sa željom da nove pjesme odrade i svojevrsnu terapijsku svrhu nakon što mu je dijagnosticirana Menierova bolest, urodilo je čvrstim i žestokim blues rock albumom s puno dobrih rifova, melodioznim i pjevnim pjesamama koje će na koncertima biti idealne za izbacivanje energije
Objavljivanje četrnaestog studijskog albuma Ryana Adamsa, jednog od američkih rockera uz kojeg pristaje odrednica enfant terrible, bit će dočekano s puno više oduševljenja i simpatija no što ih je ovaj nedvojbeno kvalitetni kantautor, ali istodobno i vrlo »težak« čovjek sklon svađama i sukobima, doživio prije tri godine kad mu je pod nazivom »Ashes & Fire« objavljen prethodni album. Ono što je dovelo do bitne promjene javnog mnijenja i pretvaranja odbojnosti u simpatiju je Menierova bolest koja je posljednjih godina mučila Adamsa u tolikoj mjeri da je, po vlastitim riječima, ozbiljno razmišljao o potpunom povlačenju i prekidu karijere. Riječ je o neugodnoj, potencijalno i vrlo opasnoj bolesti kod koje dolazi do povećanja količine tekućine u labirintu komora srednjeg uha što onemogućava održavanje ravnoteže, a posljedica je najčešće slabljenje sluha pri čemu se u nekim slučajevima može javiti potpuna gluhoća na jedno ili oba uha. Iz medicini još nepoznatih razloga ova bolest napada uglavnom ljude svijetle puti i plavih očiju, a Ryan Adams prve simptome jake vrtoglavice osjetio je prije dvije godine. Naravno, bolest ga je uplašila i šokirala, a nakon mračnih misli i crnih slutnji ipak je smogao snage vratiti se normalnom životu i to u velikoj mjeri zahvaljujući – glazbi. Naime, uz redovne terapije i lijekove odlučio je raditi ono što najbolje zna, pisati i snimati pjesme. Konačan je rezultat album koji je, ne bez određene simbolike, nazvao svojim imenom i prezimenom što autori obično čine prvi pojavljivanju debitantskog albuma. Očigledno u tom stilu, iako iza sebe ima već trinaest samostalnih albuma, razmišlja i Adams.
Teško stanje
David Ryan Adams rođen je 5. studenog 1974. u Jacksonvilleu (Sjeverna Karolina) u obitelji koju otac napušta kad mu je devet godina pa odrasta uz baku i majku. Već u osmoj godini na bakinoj pisaćoj mašini počinje pisati kratke pričice i pjesme. Gitaru počinje svirati u četrnaestoj godini, a u srednjoj školi počinje osnivati rock grupe, da bi 1995. godine osnovao Whiskeytown s kojom će do 2000. godine objaviti tri albuma i postati poznat. Grupa je najprije svirala country rock po uzoru na Grama Parsonsa da bi se potom okrenuli čvršćem alt country rock zvuku i upravo te vrste glazbe bit će ono što će tijekom svoje solo karijere svirati i Adams. Debi album pod nazivom »Heartbreaker« objavljuje 2000. godine i dobiva vrlo pozitivne kritike što mu otvara put za karijeru u kojoj će postati jedan od značajnijih mladih američkih kantautora, pri čemu će mu uspješniji albumi biti »Gold« (2001.), »Rock N Roll« (2003.), »Cold Roses« (2005.), »Jacksonville City Nights« (2005.) i »Easy Tiger« (2007.). Uz solo rad tijekom prvog desetljeća novog stoljeća vrlo uspješno surađuje i s grupom The Cardinals s kojima je objavio pet albuma, a znan je i kao producent.
Ryan Adams ogledao se uspješno i u književnosti. Objavio je knjigu lirike »Infinity Blues« te knjigu poezije i kratkih priča »Hello Sunshine«, a u pripremi je i treća knjiga poezije. Svjetsku popularnost posebno je stekao videospotom za pjesmu »New York, New York« s albuma »Gold«. Naime, pjesma je snimljena 7. rujna 2001., nekoliko dana prije užasnog napada na »Blizance«. U spotu za pjesmu Adams pjeva »I’ll always love you, though, New York«, a u pozadini se vide tornjevi »Blizanaca«. Nakon napada i rušenja tih zgrada upravo ovaj spot često se vrtio na mnogim svjetskim TV postajama.
Svih jedanaest pjesama novog albuma snimljene su u Adamsovom kalifornijskom PAX AM studiju, a kroz njih je, po vlastitim riječima, uz to što je želio progovoriti o svom psihološkom i emocionalnom stanju vezanom uz bolest, želio odati i poštovanje dvjema rock grupama koje su mu u doba tinejdžerskih godina puno značile – Velvet Underground i The Smiths. No, uz njih, jasno je već nakon prvog slušanja albuma, uočljiv je utjecaj zvuka i poetike Toma Pettyja i Brucea Springsteena. Naravno, ovakav odabir uzora nedvojbeno »vuče« ka gitarističkom zvuku pa stoga »Ryan Adams« ispada jedan od najčvršćih i najrokerskijih albuma u nepunih dvadesetak godina dugoj nazočnosti Adamsa na svjetskoj rock sceni. Sve to, spojeno sa željom da nove pjesme odrade i svojevrsnu terapijsku svrhu, urodilo je čvrstim i žestokim blues rock albumom s puno dobrih rifova, melodioznim i pjevnim pjesamama koje će na koncertima biti idealne za izbacivanje energije. Štoviše, u nekoliko pjesama niz refrena i rifova idealan je za stadionske rock koncerte pa Adamsovi ljubitelji s nestrpljenjem očekuju turneju čiji američki dio počinje baš ovog tjedna.
Strahovi i ljubav
Najava te žestine i poletnosti osjeća se već u uvodnoj temi, ujedno i prvom singlu s albuma, pjesmi »Gimme Something Good« koju otvara jaki rock rif po uzoru na sedamdesete i u kojoj žudnjom za nečim dobrim, nakon puno loših stvari koje su mu se dogodile, uspješno iskazuje kako se osjećao u vrijeme dok se bojao bolesti. Tih trenutaka straha, neizvjesnosti, nesigurnosti i straha od gubitka kontrole dotaknut će se potom i u nizu drugih pjesama (»Trouble«, »Am I Safe«, »I Just Might«, »Tired of Giving Up«) da bi tek u završnoj »Let Go«, znatno akustičnijoj i nježnijoj od svih ostalih, najavio smirenje i pomirenje sa samim sobom i svojim strahovima. Druga bitna tema novih Adamsovih pjesama je, kao i ranije, ljubav, pri čemu većina stihova govori o likovima i sudbinama nesretnih ljubavnika, bilo da je riječ o sjećanju na nekadašnju sreću (»Kim«), strahu pred raskidom veze (»My Wrecking Ball«, »Stay With Me«) ili pak propaloj vezi (»Shadows«).
Glas »teškog« čovjeka Adams je zaslužio ponajviše zbog svog odnosa prema kolegama glazbenicima zbog čega je, smatraju mnogi, i promijenio tako puno grupa. Uz to, poznat je i po tome da ne trpi negativne kritike pa je nakon negativne ocjene albuma »Ashes & Fire« na telefonskoj sekretarici jednog američkog kritičara ostavio nimalo ugodne i bezazlene uvrede i prijetnje. Kako će reagirati nakon novog albuma tek ćemo vidjeti, ali iz izjava prije pojavljivanja albuma vidljivo je da ga je, čini se, bolest učinila mirnijim.
S glazbene strane novi će se Adamsov album dopasti svakome tko voli jednostavni melodiozni i na gitarističkom zvuku utemeljen rock jakih rifova i poletnih refrena. Iako sam Adams kao uzore ponajprije ističe Velvet Underground i The Smiths, činjenica je da se njihov utjecaj može nazrijeti ponajprije u dominaciji gitarističkih solaža, ali sve ostalo više vuče na moćni zvuk blues rocka sedamdesetih godina prošlog stoljeća pri čemu pjesme »Trouble« i »Stay With Me« vokalom i ukupnim ozračjem djeluju kao preslikane s albuma Toma Pettyja »Damn the Torpedoes« iz 1976. godine, a »My Wrecking Ball« i »I Just Might« načinom građenja stihova i nesputanom energijom koja se krije iza njih uspješno prizivaju Springsteena. Na svu sreću Adams se, bez obzira na sve utjecaje, nije izgubio pa sve skupa itekako ima i pečat njegove osobnosti i glazbe, zbog čega će ovaj »povratnički« album nedvojbeno ući u red njegovih boljih albuma čime će definitivno pojačati svoj terapeutski učinak jer, zna se, ništa ne liječi tako dobro kao uspjeh.
