Rijeka »Ovaj grad«, naziv je pjesme s kojom riječka grupa The Copycats žestoko osvaja radijski eter, a ako je suditi po noćnoj aktivnosti benda, zabilježenoj prošli tjedan na ulicama Rijeke, uskoro će »Ovaj grad« zaživjeti i vizualno. Spot, kaže Vanessa Mišić, jedina »copycatsica« među njih šestoro »copycatsa«, režiraju, snimaju i montiraju provjerene riječke ruke – Igor Modrić i Robert Kalčić. Svjetlo dana trebao bi ugledati polovicom ožujka.

Priča o grupi The Copycats počinje u svibnju 2011. godine. Počeli su je pričati gitarist Sergio Kovačić i bubnjar Goran Pleić. Oni su tada…

– Mene pozvali kao vokala. Nas troje smo bazična postava, baza na koju je došla nadogradnja. Naime, prvotna ideja je bila grupa s dva ženska vokala, pa sam ja tada pozvala svoju dugogodišnju kolegicu iz opatijske grupe 4’33” i dobru prijateljicu Andreu Maravić. U trenutku kada je ona zbog preseljenja u Trst bila primorana napustiti grupu, pridružuje nam se Franjo Črnjarić na saksofonu. Dorian Cuculić već dugo s nama svira klavijature, isprva kao zamjena, a sada je stalni član. Basist Vedran Jurdana je najnoviji – upravo slavimo prvu godišnjicu zajedničkog rada, kaže Vanessa.

Biti drugačiji cover

Naziv bendu sam se po sebi nametnuo jer im je ideja bila oformiti grupu koja izvodi obrade, i gdje ćeš boljeg od onog koji u prijevodu znači »imitatori«. Cilj im je bio biti cover bend čijim će repertoarom dominirati funk, disco i soul. U kontekstu cover bendova koji izvode obrade gotovo svih glazbenih stilova, The Copycats su se repertoarski odlučili izdvojiti, iako to ne znači da se u njihovom programu ne može pronaći i pokoja pop, R’n’B ili jazz obrada. I krenulo ih je. Ima ih svugdje, od Primorja preko Liburnije do Italije.

– Je, 2012. godine, ostvarili smo glazbeni debi u Italiji u sklopu tršćanskog teatra »Il Rossetti«, koji je popraćen iznimno pozitivnim reakcijama publike i kritike, a pisao je o nama i »Il Piccollo«. Veselio nas je i niz nastupa na biciklističkoj utrci »Tour of Croatia 2015.« (Split, Zadar, Rijeka, Umag, Zagreb), gdje smo imali čast biti službeni bend manifestacije.

A onda se bendu dogodio »Ovaj grad«, stvar koja mjesecima ne silazi sa samog vrha glazbenih top ljestvica mnogih hrvatskih radio postaja. Kako se radi o stvari koja je autorski prvijenac grupe, to veseli do pakla i nazad.

Autor glazbe i aranžmana je gitarist grupe Sergio Kovačić, a autorica teksta je lovranska glazbenica i kantautorica Ana Mihelić. Iako se grupa u svom dosadašnjem radu fokusirala na funk izričaj, autorski senzibilitet The Copycatsa je ponešto drukčiji. Naime, pjesma »Ovaj grad« posjeduje elemente glazbenih pravaca poput acid jazza, pop-jazza i jazz-funka. Iako je višeslojnost značenja teksta ove pjesme očita, jedna od osnovnih poruka je u svakom slučaju i svojevrsni hommage gradu Rijeci u kojem članovi grupe žive i djeluju. Tako nekako to oni rekoše.

U stvaranju pjesme sudjelovali su i gostujući glazbenici poput Borisa Popova na udaraljkama koji surađuje s Massimom, Ricardom Luqueom, Igor Geržina Sax Lounge Bandom, Kristian Terzić sekstetom, s Voices of Nature i Lemon 3, te riječka pjevačice Ilenie Sekulić koja je osmislila i snimila prateće vokale. Bubanj je snimljen u studiju Maria Juničića, a mastering i produkciju potpisuje Davor Tomić. Ostatak instrumenata i vokal su snimljeni kod autora glazbe i aranžmana, Sergia Kovačića.

Izazov

Otkud poriv za autorskim istupom? Je li dosadilo biti samo cover bend? Zato što je autorstvo izazov ili je po srijedi nešto stoto, pitanja su kojima sno zasuli Vanessu.

– Poriv za autorskim istupom je postojao od samog početka, no uspjeli smo ga realizirati tek kada se ustalio sastav grupe. Homogenost je bitan aspekt autorskog rada. Autorstvo i obrađivanje su u mnogočemu dva različita svijeta. I prvo i drugo su svojevrsni izazovi. Kod obrađivanja tuđih pjesama izazov je upravo u reinterpretaciji pjesme koja je davno bila svjetski, regionalni ili hrvatski hit ili to još uvijek jest. Samo ta spoznaja sa sobom nosi ogroman dio odgovornosti kako se pjesmi ni u kojem slučaju ne bi učinila nepravda u kvalitativnom smislu, a zatim još tome svemu treba dodati i svoj zvuk i interpretaciju kako cijeli proces ne bi bio samo puko kopiranje…

Treba imati na umu da obrađujemo samo pjesme koje nam se i osobno sviđaju, jedini uvjet je da stilski odgovaraju repertoaru, pa nam je možda utoliko lakše poistovjetiti se s izvornim izvođačima, ali i uživati cover dijelu našeg rada. Na kraju dana, kada uspijete spojiti sve spomenute elemente i usto još dobro zabaviti i publiku i sebe, sreći nema kraja. Dakle, cover priča nam nije dosadila, usporedno radimo i na autorstvu i na obrađivanju, mada je, naravno, trenutno veći fokus na autorskom dijelu.

U očekivanju albuma

Ipak je možda autorstvo veći izazov, zanovijetamo i dalje, no Vanessa se ne da.

– Ne bih rekla veći. Rekla bih drugačiji. Drugačiji stoga što svatko u bendu mora pjesmu po prvi put interpretirati na svoj način. Je, velik je to izazov, ali ujedno i privilegija i zadovoljstvo. Usto, smatram da je svakom glazbeniku sudjelovanje u kreativnom procesu samog nastanka aranžmana i atmosfere nove pjesme iznimno zanimljivo i motivirajuće. Što se odgovornosti tiče, u autorskom dijelu rada leži drukčija, možda i teža vrsta odgovornosti. Ovdje odgovarate sami sebi za svaki aspekt pjesme, tako da nam je iznimno drago da je autorski prvijenac zasad tako dobro prihvaćen.

No, doznajemo – neće autorstvo ostati na jednoj stvari The Copycatsi intenzivno rade nove stvari i pripremaju album.

– S dvije sljedeće pjesme ubrzo krećemo u studio, a da – konačan cilj je album.

The Copycats je mnogoljudan bend. Ako ovako nastave brojčano će nadjačat’ i Gustafe. Zanimalo nas je iskri li na probama, sudaraju li se karakteri?

– Najteže je uskladiti obveze, tim više što se dečki u bendu generacijski protežu od studenata do očeva, ali eto, već petu godinu uspijevamo u usklađivanju. Glazbeni ukusi su nam prilično slični, a grupa je u cover dijelu stilski orijentirana ka funku, discu i soulu, tako da svi predlažemo samo pjesme koje pripadaju tim glazbenim stilovima uz pokoji »izlet«. Što se karaktera tiče, budući da sam jedina žena u grupi, možda da pitate kako se dečki prilagođavaju mojem karakteru… Šalu na stranu, dobro se slažemo i razumijemo, kod nas vrijedi ona stara izreka »gdje čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna«.