Zagrebački bend Elemental je tijekom petnaest godina marljivog rada postao regionalna sila koja iskrenim i uvjerljivim pjesmama svakim albumom otvara novu stranicu i konstantno osvježava hrvatsku glazbenu scenu. Impozantan broj od čak šest albuma daje do znanja da Elemental ima kvalitetu koja je potrebna za ovako dugovječan staž. Pjesma »Po mojoj mjeri« najavila je album »U redu je«, koji je odnedavna u prodaji, a Elemental s novim pjesmama nastavlja s nešto žešćim zvukom.

Instrumentalno i tekstualno zreliji nego ikad, Elemental osvješćuje u socijalno i politički angažiranim pjesmama, ali i progovara o pričama malih ljudi te vlastitim životima i osjećajima. Album je zaokružena cjelina s pozitivnom porukom u naslovu – »U redu je« – jer nam svima u ova vremena treba malo pozitive. Za album je ekipa iz Elementala sama skladala glazbu, napisala stihove i producirala ga, pokazujući da su kolektiv koji konstantno radi na sebi i za koji ne postoje prepreke.

   – Ne mogu opisati koliko sam sretna što je album napokon vani! Uzbuđena sam jer znam koliko je truda i rada uloženo u ovaj novi materijal i jedva čekam vidjeti reakcije publike. Ponosna sam na bend, jer smo svi dali svoj apsolutni maksimum, tekstualno i instrumentalno. U posljednje tri godine napravili smo velik broj pjesama, a ovih dvanaest je ono najbolje od nas, pjesme koje su nama bile najdraže. Nadam se da će publika osjetiti da dolaze iz srca, riječi su Mirele Priselac-Remi.

Novi album, nova priča

Nedavno je izašao vaš novi album »U redu je«. Koliko su nove pjesme drukčije od onih na albumu »Vertigo«?

   – Svaki je album nova priča, novo poglavlje za bend. Pjesme na albumu »U redu je« imaju neki prepoznatljiv elementalovski zvuk koji njegujemo od prvog albuma, nešto što nas odvaja od drugih bendova i daje specifičnost, ali i ovaj put trudili smo se iznenaditi sami sebe i izazvati se, glazbeno i tekstualno. No, najbolje će o novom albumu prosuditi slušatelji. Meni je, iz perspektive autora i tekstopisca, malo nezahvalno govoriti o muzici – nju se treba poslušati.

   Na koncertima »Elementala« uvijek je ludo i nezaboravno. Koje doživljaje s pozornice pamtite kao najotkačenije?

   – Obično se dogodi da najzanimljivije bude kad se najmanje nadamo. Čisti Murphyjev zakon! Za super koncert mora se poklopiti energija benda i publike, a onda se ti posebni trenuci pamte.

   Postoji li stih za koji biste voljeli da ga nikad niste napisali?

   – Samo kad počnem slušati prvi album, na neke mi se stihove diže kosa na glavi… Bila sam klinka i malo drukčije shvaćala svijet oko sebe, ali nije me sram, jer je sve to bio dio odrastanja. Drago mi je da sam napredovala – i lirički, i kao osoba, jer da sam zapela na istoj razini, ne znam kako bi to izgledalo… Hajdemo samo reći da je mladost ludost, he he, he…

   Koji vam je koncert bio prvi u životu, a koji je još neostvarena želja?

   – Ne sjećam se koji je bio prvi koncert, možda neki nastup u školi na kojem sam pjevala, jer sam vječno bila u nekim zborovima, od osnovnoškolskih do srednjoškolskih. Vjerojatno je moj prvi pravi koncert na kojem sam nastupala bio tijekom puberteta, i vjerojatno se radilo o nekom rap nastupu, jer sam tada slušala isključivo rap muziku. Koncert na koji bih išla, a još nisam bila, je koncert Black Keysa. I još otprilike milijun drugih bendova, he he he.

Nikad na narodnjake

Koju glazbu privatno slušate?

   – Privatno slušam vrlo raznoliku muziku – neki glavni kriterij za kojim se povodim je taj da mi bude interesantna, da me izazove i da bude kvalitetna, prema nekim mojim mjerilima. Ne ograničavam se previše žanrovima, ali rekla bih da u posljednjih nekoliko godina više gravitiram žešćem zvuku, punku i rocku, s tim da će mi rap uvijek biti prva i najveća ljubav.

   U kojim vas situacijama nikad nećemo vidjeti?

   – Nećete me vidjeti u narodnjačkom klubu.

   Kako podnosite kritike? Je li istina da vas boli briga za sve, ili vas ipak pogađaju?

   – Naravno da me pogađaju, ali moram priznati da mi je bitnije tko mi je što rekao nego što mi je rečeno. Najviše cijenim iskrenu kritiku prijatelja, jer znam da mi stvari govore s najboljom namjerom. Prije me puno više pogađala kritika, ali onda, s vremenom, shvatiš da ne možeš zadovoljiti sve ljude i njihova očekivanja i ukuse. Možda sam sama sebi najžešći kritičar jer sam perfekcionist, pa si ne dopuštam previše opuštanja.

   Mislite li da je društvo danas materijalističko?

   – Pa djelomice se slažem s tim. Živimo u društvu koje je orijentirano ka konzumerizmu, pa se nekako i materijalizam tu pojavljuje. No, mislim da će sve biti u redu dok god ne zaboravljamo na male stvari, one koje su najčešće besplatne – osmijeh i lijepa riječ čuda čine!

Radno i veselo ljeto

Kad biste mogli s nekim zamijeniti mjesto na jedan dan, tko bi to bio?

   – Htjela bih se na jedan dan zamijeniti s Davidom Bowiejem. Nakon što sam prevela njegovu biografiju, shvatila sam da bih jako voljela znati što se događa u toj kreativnoj i pomalo ludoj glavi.

   I za kraj, koji su planovi benda za vruće nadolazeće dane?

   – Sad kad je u prodaji novi studijski album, slijede nam svirke kojima ćemo ga promovirati. Nadam se dugom, toplom ljetu s puno koncerata, novim avanturama i osvajanju novih, nepoznatih teritorija na kojima još nismo svirali. Uglavnom, ako će biti radno i veselo, nitko sretniji od mene.