Iskusni Mate Matišić prepustio je glavnu ulogu mladim glazbenicima, a njegov im je trio pružio najbolju moguću podršku u pratnji, s tek povremenim preuzimanjem odgovornosti u solima, uživajući u njihovoj pritajenoj glazbenoj vatrenosti
ZAGREB » Već godinama gitarist Mate Matišić, inače vođa uglednog Hot Cluba Zagreb, u suradnji s Koncertnom direkcijom Zagreb u sklopu festivala »Večeri na Griču« predstavlja vodeće glazbenike gypsy-swing glazbe. Među njima bilo je velikih svjetskih zvijezda, ali i mlađih, onih koji su u usponu karijere ali su se već dokazali i zauzeli svoje mjesto u elitnom društvu, ne samo toga stila.
Na koncertu održanom 9. srpnja 2013. u divnom, nadahnjujućem prostoru atrija Galerije »Klovićevi dvori« na zagrebačkom Gornjem gradu bila je to dvadesettrogodišnja francuska violinistica Fiona Monbet koja je, osim što vodi vlastiti sastav i već je osvojila brojne nagrade i priznanja, svojom muzikalnoću i glazbenom zrelošću već osvojila srca najznačajnijih predstavnika stila s kojima često nastupa. Među ostalima surađivala je sa svojim mentorom Didierom Lockwoodom, ali i s Christianom Escoudeom, Birelijem Lagrenneom, Stochelom Rosenbergom, Philipom Catherineom, Martinom Taylorom i Andreom Ceccarellijem.
Svestrana violinistica klasičnog glazbenog obrazovanja, Fiona Monbet na zagrebačkom koncertu nije inzistirala samo na izvedbama skladbi iz gypsy-swing pjesmarice. Uz Matišićev trio, u kojem uz njega sviraju ritam gitarist Milivoj Majdak i kontrabasist Jurica Štelma, te gosta, već afirmiranog šesnaestogodišnjeg vibrafonista Šimuna Matišića, izvodila je skladbe Djanga Reinhardta, među ostalima himnu stila »Nuages«, ali i planetarno poznate američke jazz standarde poput »Softly, as in a Morning Sunrise«, »All of Me« i »Caravan«.
Mate Matišić je prepustio glavnu ulogu mladim glazbenicima, a njegov im je trio pružio najbolju moguću podršku u pratnji, s tek povremenim preuzimanjem odgovornosti u solima, uživajući u njihovoj pritajenoj glazbenoj vatrenosti. Naime, Fiona Monbet i Šimun Matišić odlično su se snašli, ne pokazavši ni u jednom trenutku da je to za njih bio prezahtjevan zadatak. Oboje skromni i samozatajni kao osobe, u izvedbama su pokazali i svoje drugo lice – zavidno sviračko umijeće, glazbenu ozbiljnost i zrelost, ali i strast prema glazbi, spremnost da prihvate izazove i kroz komunikaciju i spontanost na licu mjesta kreiraju glazbeno uzbuđenje.
Uvjerljivo su svirali ludo brze, kao i baladne skladbe. Svoju su svestranost i sklonost suvremenijem zvuku iskazali u zajedničkoj duo izvedbi skladbe »Travels« gitarista Pata Methenyja i njegovog dugogodišnjeg suradnika, klavijaturista Lylea Maysa. Osim toga hrabro su ulazili i u duele s Matom Matišićem koji ih je povremeno inicirao na oduševljenje prisutnih. Takvim su stavom i glazbenim pristupom osvojili srca ljubitelja jazza koji su te večeri ispunili atrij do posljednjeg mjesta, a ovacijama su od umjetnika izmamili dodatak