Problem je što su ljudi navikli primati plaću i ići na posao, ali tamo zapravo niti misle, niti suštinski nešto rade. Svaka čast izuzecima. Također, ljudi ne žele plaćati porez, izbjegavaju to na sve načine. Naravno da takva država mora pasti u dužničko ropstvo
Tri godine nakon posljednjeg nastupa na istoj lokaciji, večeras će na pulskom Kaštelu sa svojim bendom nastupiti jedinstveni balkanski glazbenik Rambo Amadeus. Ne treba posebno predstavljati njegovu autorsku poetiku, kao ni njegove originalne live performanse koji su spoj dobro uigrane funky rock jazzy svirke i Rambovog sarkastičnog humora te duhovitih pripovjedačkih digresija kojima razobličava ljudsku glupost već 25 godina, još od prvog albuma »O tugo jesenja (turbo folk)« iz 1988. godine.
O specifičnosti »svjetskog mega cara« (odnedavno si je nadjenuo skromniju titulu »svjetski kilo car«) govori i to da je prije dva mjeseca, za svoj 50. rođendan, sam sebi napisao i poklonio pjesmu »E, moj Rambo« koja se može čuti na soundcloudu. Pažnju šire javnosti privukao je prošle godine, kada je u Azerbajdžanu na Euroviziji nastupio kao predstavnik Crne Gore s pjesmom »Euro neuro«. Osim po glazbi, Rambo Amadeus, pravog imena Antonije Pušić, ekološki je aktivist, protivnik betonizacije obale i megalomanskih gradnji na cijelom Jadranu, ljubitelj mora, posebno jedrenja. Rambo Amadeus nedvosmislen je kad su u pitanju socijalna pravda, solidarnost, zaštita okoliša ili kritika nacionalizma.
Nemamo pojma
Uoči posljednjeg pulskog nastupa 2010. godine, govoreći tada u intervjuu našem listu o političarima i tajkunima, izjavio je i ovo: »Čeka se da i aparat sile popizdi, gledajući raskalašena dupeta onih koje čuvaju i uspoređujući ih s bijedom koju imaju kod kuće«.
Prošle su tri godine, stvari idu i dalje nizbrdo, ali ne bune se ni narod, a ni policija. Imate li vi osobno nade za bolju budućnost naroda na ovim prostorima? S jedne strane, sve države bivše Jugoslavije postupno se i temeljito koloniziraju, zadužuju, ekonomski tonu, a s druge, nije baš uputno pristati na sve masovniju ravnodušnost, očaj, cinizam, neprohodnu gorčinu.
– Ne slažem se sasvim. Mislim da sada ljudi imaju puno više šansi da započnu neki svoj biznis i da imaju svoju ekonomsku autonomiju nego ranije. Problem je što su ljudi navikli primati plaću i ići na posao, ali tamo zapravo niti misle, niti suštinski nešto rade. Svaka čast izuzecima. Dolazi nova era u kojoj se kreativno mišljenje i inovacije cijene. Također, ljudi ne žele plaćati porez, izbjegavaju to na sve načine. Naravno da takva država mora pasti u dužničko ropstvo. Ipak su stup svakog društva pojedinac i njegov odnos prema zajednici. Svima su usta puna patriotizma, ali istovremeno kradu državu na sve načine. S druge strane, pogledajte ljude koji izdaju apartmane: tek svaki trideseti ima solarni bojler, mogućnost da besplatno grije vodu i ne troši svoju zaradu na skupu struju. Samo ih nepoduzetnost dijeli od ogromnih ušteda i povećanja zarade. Ja tu ne bih krivio društveni sistem. Rekao bih staru poslovicu »dobar sluga – zao gospodar«. Ne trebam podsjećati kako smo se ponašali dok smo bili gospodari na vlastitoj zemlji. EU ima svojih mana, ali je puno bolja varijanta od toga da sami upravljamo sobom. Dokazali smo da nemamo pojma.
Mnogi su preusko tumačili vaš pojam turbo folka, vezujući uz njega samo elektro-etno glazbu s istoka. Često se nekritički udara samo po svojoj zemlji ili cijelom Balkanu, a mistificira i veliča Zapad. No, živi li i taj Zapad svoj turbo folk, doduše s više para u igri?
– Sjeverozapadna Europa je razvijena u svakom smislu. U Nizozemskoj je, na primjer, »in« biti skroman, nitko se ne razmeće, potrošačka kultura je na izmaku. Mi smo do prije koju godinu rušili sve oko sebe iz čiste gluposti i obijesti, danas gađamo kamenjem pedere i lezbijke, mlatimo žene i razmećemo se džipovima po centru grada, pa iz te pozicije zaista nemamo pravo kritizirati društva koja su raskrstila s ovim ružnim navikama prije mnogo godina.
Naveli ste jednom prilikom da biste voljeli živjeti u ekološkom komunizmu. Mnogi u tom pravcu navode dosege skandinavske zemlje. Neki relativiziraju skandinavski primjer, no nije li ohrabrujuće da bar negdje na planetu sustav ipak bitno funkcionira po mjeri čovjeka?
Dalekovidne države
Protivite se betonizaciji jadranske obale. Kod nas su zbog krize, osim dubrovačkog Srđa, bitno utihnule najave gradnje golf igrališta. Kakva je u tom smislu aktualna situacija na crnogorskoj obali?
– Pa također su zbog krize mješalice malo utihnule. Važno je samo izbjeći španjolski scenarij. Kod njih se mješalice nisu zaustavile sve dok nisu napravili 100.000 stanova koje nitko ne želi ni kupiti, ni iznajmiti, jer su potpuni višak. Države bi morale biti malo dalekovidnije, i ne ponašati se kao polupismeni poduzetnici koji samo računaju razliku u cijeni gradnje i prodaje, ne razumijevajući širi kontekst. Treba razumjeti da turist dolazi prije svega zbog netaknute prirode i da mu od luksuza trebaju samo čista posteljina, krevet kojem federi nisu probili madrac i čisto kupatilo u kojem ne curi vodokotlić, naravno i domaćin koji nije nervozan k’o pas ili koji svojom pretjeranom ljubaznošću gnjavi goste. Beton nikome ne treba.
Više ne nosite titulu svjetskog mega cara, već svjetskog kilo cara. Zbog čega to umanjenje?
– Održivi razvoj podrazumijeva smanjivanje nepotrebnih gabarita. Prevedeno na jezik turizma, ne treba zidati nove objekte, nego postojeće puniti u polusezoni. Klimatske prilike to omogućuju.
Nedavno ste si za 50. rođendan napisali i poklonili pjesmu koja se može čuti na SoundCloudu, a u proljeće ste izdali i novi singl »Oooruk, sad ga lomi (turbo folk II)«. Jeste li zadovoljni odjekom publike?
– Zadovoljan sam, prije svega, brojem poziva za svirke i prijemom publike na koncertima. Izgleda da sam u formi.
Kad će izaći vaš novi album i koliko će se razlikovati od prethodnih? Još ste prošle godine najavljivali novi, ogoljeniji zvuk.
