Sat i pol brze svirke Arctic Monkeysa i euforija u publici podsjetili su da se nalazimo na velikom festivalu, a ne na događanju pokrpanom imenima koja su zadovoljila kriterije provincijskih cijena
ZAGREB Nakon što je prvog (nultog) dana festivala publiku podgrijavao Iggy Pop, drugog (prvog) dana InMusic festivala pokazalo se da je, barem u Zagrebu i u utorak, punk rock itekako živ i zdrav.
Drugog (ili prvog) dana festivala teatarsku ponudu InMusic festivala obogatio je legendarni Zijah Sokolović izvedbom svog kultnog mono djela Cabares, Cabarei. Ok, kazalište je bilo puno, o Zijahu ne treba previše govoriti jer se radi o iskusnom profesionalcu koji bi valjda imao odličnu izvedbu i na aerodromu, ali na trenutke, pogotovo dok vam je glazbena podloga Atheist rap, morate se zapitati: je li ovo genijalno ili suludo?
Arctic Monkeys, NOFX, Atheist Rap i Antenat glazbeni je kvartet koji je vladao dvama glavnim pozornicama InMusic festivala u utorak. Punk (rock) je, barem u utorak u Zagrebu, itekako dobro, hvala na pitanju, ako koga zanima. Nakon poprilično neobećavajućeg otvaranja u ponedjeljak, u utorak su na InMusicu stvari sjele na svoje mjesto – publika se pojavila, gužve na blagajnama su, makar se zakon o fiskalnoj blagajni u međuvremenu nije mijenjajao – ipak je bio praznik, nestale, nisu se više (previše) čula ni gunđanja o zanimljivosti izvođača. Hej, čak je i kazalište bilo – puno.
Zvijezda večeri napokon je bio bend čije se ime zasluženo piše boldano, velikim slovima i većim fontom – Arctic Monkeys. Od početka i premijerne izvedbe nove skladbe »Do I Wanna Know?« ovi Britanci su pošteno zaprašili. Sat i pol brze svirke i euforija u publici podsjetili su nas da se nalazimo na velikom festivalu, a ne na događanju pokrpanom imenima koja su zadovoljila kriterije provincijskih cijena i termina. Tko bi rekao da je od njihova nastanka prošlo već deset godina, a od eksplozivnog debija sedam?
Da nije wikipedije i sjećanja pomislili bismo da su na pozornici prašenja gladni mladići, a ne etablirani profesionalci s četiri blockbuster albuma u biografiji. Da citiramo njih same: »Whatever People Say I Am, That’s What I’m Not, odnosno I Bet You Look Good on the Dancefloor«. Momci su odrasli, uredno, hipsterski začešljani i odjeveni u crna odjela i glazbeno zreli pokazavši se na zagrebačkom nastupu u odličnom svjetlu.
Što bi se dogodilo da na blagajni, internetu ili kod švercera postavite jednostavno pitanje: dajte mi kartu za drugi dan festivala!? Biste li dobili kartu za utorak ili srijedu? Tražite li kartu za algebarski drugi dan, koji je bio u srijedu ili službeni, koji je pak u srijedu? To je rezultat bizarnog numeriranja InMusic festivala gdje je prvi dan službeno nulti, drugi prvi, a treći drugi. Ne da je bitno, ali da zabavlja i zbunjuje – zbunjuje.
Pozornicu i publiku neupitnim (i opravdanim) zvijezdama večeri zagrijali su NOFX. Nekomu je gomila brbljanja gluposti i ponekad neuigranog punka previše, odnosno premalo, ali to je NOFX. Ili ih volite ili prezirete, ali da se uz njih može dobro zabaviti – može.
Pitajte onih petnaestak tisuća ljudi koji su se u utorak smijali i skakali na stand up izvedbu kalifornijskih veterana. A punk rock utorak su zaokružili sve popularniji i bolji Antenat, vrlo dobri novosadski Atheist rap, ali i dobro čuvana zagrebačka tajna koju su i ovaj put, obzirom da su nastupom u 17.30 otvorili program na Main stageu, vidjeli samo rijetki i uporni – Mašinko. (Punk) rock on!
