Pobjeda Tri tenora ili Voljena Grpca, Jose Butorca i Edija Šegote kojeg je zbog obiteljskih obaveza na finalnoj večeri zamijenio Dado Baričević bila je očekivana / Foto Sergej DRECHSLER
Finil je i ovaj MIK. Nekom najbolji do sada, a nekom i ne, sve je stvar ukusa, jedno je važno: MIK ima vjernu publiku koju nikakvo nevrijeme ne može spriječiti da bude dijelom ovog, po svemu drugačijeg festivala od svih ostalih festivala u Hrvatskoj
Finili su Mare bali, rekli bi naši stari. I jesu što se tiče Festivala Melodije Istre i Kvarnera 2017. godine. Karavana od stotinjak ljudi ove je godine u brojilo kilometara upisala nešto manje njih, ali brojilo onih koji ovaj Festival vole i u srcu nose, e, on je ostvario rekord. Prepuna Ljetna pozornica u Opatiji, pa sportska dvorana u Malinskoj, onda kastavska Crekvina i svi okolni zidići, škale i poneštre, pa raški šator koji je prekrio glavni trg i primio duplo više ljudi od mogućeg broja, i na kraju Sportska dvorana Zamet u Rijeci čiji je parter nalikovao na mravinjak, sve su to dokazi da MIK ima vjernu publiku koju nikakvo nevrijeme ne može spriječiti da bude dijelom ovog, po svemu drugačijeg festivala od svih ostalih festivala u Hrvatskoj.
Očekivane note
Devetnaest novih kompozicija koliko ih se našlo u ovogodišnjoj konkurenciji MIK-a donijele su neke mikovskoj publici »očekivane note«, ali i jedan novi pristup tradiciji, koji se očito publici itekako svidio. Uglavnom, kao i uvijek u mikovskoj glazbenoj košarici bilo je za svakog ponešto, pa na izbor.
Nagradu »Beseda« što je »Novi list« tradicionalno dodjeljuje kompoziciji koja cjelokupnim izričajem (tekst, glazba, interpretacija) na najbolji način promovira naš kraj i njegovu tradiciju, komisija u sastavu Damir Halilić Hal (glazbenik), Danijela Bauk (urednica rubrike Mozaik) i Slavica Mrkić Modrić (novinarka) ove je godine odlučila dodijeliti dvjema skladbama – skladbi »Pirovjanska« za koju je glazbu napisao i aranžman načinio Duško Rapotec Ute, tekst Vjeko Alilović, a izvodi ju Alen Vitasović, te skladbi »Daž« za koju glazbu potpisuje Sanjin Ljubotina, tekst Đurđa Grujičić, aranžman Aleksandar Valenčić, u izvedbi Muške klape Kastav.
Obje kompozicije njeguju tradiciju kraja o kojem pjevaju kako u glazbenom, tako i u jezičnom izričaju, nadograđujući prošlost današnjim trenutkom. Obje kompozicije na osnovama Ronjgova MIK-u donose novi zvuk, novi pristup korištenju istarske ljestvice, promičući i tekstualnim, i glazbenim zapisom posebnosti ovog kraja.
Publika je izabrala tako kako je izabrala i svakom poznavatelju ukusa mikovske publike pobjeda Tri tenora ili Voljena Grpca, Jose Butorca i Edija Šegote kojeg je zbog obiteljskih obaveza na finalnoj večeri zamijenio Dado Baričević bila je očekivana. Čestitke i autorima, i izvođačima. Ona koja je iznenadila »proroke« ali oduševila publiku bila je mlađahna Nina Fakin. S nepunih je osamnaest godina podijelila drugo mjesto s Mladenom Grdovićem. Martina Majerle koja je šesnaest godina mikovsku pozornicu uljepšavala i stasom i glasom u pratećim vokalima, a ove godine postala debitanticom osvojila je treće mjesto u ukupnom poretku.
No, ono što posebno veseli je četvrto mjesto Alena Vitasovića i kompozicije »Pirovjanska«. Zašto? Zato jer to nije pjesma koja ulazi u uho na prvu, to je kompozicija koju se naziva »težom« ali bravo i za mikovsku publiku koja ju je prepoznala kao i za samog izvođača i njegov autorski tim u sastavu Duško Rapotec Ute i Vjeko Alilović koji su ju stvorili i tako lijepo povezali tradicionalno i moderno. O kvaliteti kompozicije govore i ostale nagrade koje je dobila – prvo mjesto stručnog ocjenjivačkog suda, te nagradu »Beseda« Novog lista. Struka je na drugo mjesto stavila skladbu »Canzone alla mia terra« u izvođenju Francesca Squarcie i Nevije Rigutto, a na treće pjesmu »Sunce su bile tvoje oči« u izvedbi Antonia Krištofića koji je kući odnio i »Zlatni mikrofon«, nagradu što ju za najbolju interpretaciju tradicionalno dodjeljuje Radio Rijeka.
Martina Majerle na šminkanju
Klapa Kastav je s kompozicijom »Daž« također nagrađena nagradom »Beseda« Novog lista, ali je i autorici teksta Đurđi Grujičić, Čakavski sabor dodijelio nagradu za najbolji tekst. Najbolji aranžer MIK-a 2017. je Ivano Puž (skladba »Zlato moje«) u izvedbi Melanije Purić i Krešimira Perovića, a među brojnim debitantima najboljim je proglašen Mateo Resman. »Roženice« su otišle u ruke Daniela Načinovića za skladbu »Istro, ti si cvit na moru« koju je izveo Erik Balija. Iz priloženog je vidljivo da su se stručne komisije u svojim odlukama itekako preklapale.
Dvojac za pet
Oni koji niti na jednom MIK-u ne dobiju nagradu, a da su u konkurenciji, vjerojatno bi ju pomeli su voditeljski dvojac u sastavu Robert Ferlin i Mario Lipovšek Battifiaca. Oni su zaštitni znak MIK-a, dvojac kojeg publika obožava. Stoga im izvjestiteljska ekipa Novog lista dodjeljuje zlatni osmijeh. Onaj od uha do uha. I to Ferlinovog.
Robert Pilepić i Alen Vitasović
Bravo i za Festivalski orkestar pod vodstvom Ive Popeskića, kao i za mlađahne prateće vokale – Natašu Tonković, Anamariju Martinčić, Marinu Mrazovac i Juru Kaurlota.
Dakako da veliki pljesak ide i svim popratnim službama MIK-a, tehnici, pressu, tajništvu, Frizerskom studio Kate, šminkerima…. Jer ono što su morali potrpjeti i sa smješkom izdržati Borna Šmer, Sara Alilović, Marko Purić, frizerke Kate i Sandra, Robert Kozjak i njegova vizažistička ekipa i još mnoštvo onih široj javnosti nepoznatih kotačića u mikovskoj karavani je gore nego imati posla s »vrećom buha«.
Raspjevani električar – Krešimir Perović
Uglavnom, finil je i ovaj MIK. Nekom najbolji do sada, a nekom i ne, sve je stvar ukusa. Ono što je bitno je da se tijekom šestodnevnog mikovskog pohajanja iznova pokazalo da je MIK već čovik leh ča j’ festival.
Andrej Baša o MIK-u 2017.
A što o MIK-u 2017. godine kaže Andrej Baša, direktor Festivala?
Andrej Baša i Robert Kalčić u akciji
– Najprije se želim zahvaliti svima onima koji su bili dio karavane i svim domaćinima koji su nas tako lijepo ugostili i potrudili se da naše festivalske večeri uspiju, bez obzira na vremenske prilike. Veseli i to što smo, svi zajedno, publici darovali novih 19 skladbi, kako bismo ih smjestili u Mikovu glazbenu škrinjicu u koju ih spremamo od, davne, 1964. godine. Informacije koje dobivam i to s trećih objektivnih strana, ispunjavaju ponosom, jer svi hvale ovogodišnji MIK i izbor pjesama, zanimljive izvođače, otkačene voditelje i stilsku raznolikost. Ovaj je Festival poseban po tome što usrećuje domaće ljude u čije sredine dolazimo. MIK je višestruka poveznica nekoliko generacija, različitih čakavskih govora, i glazbenih stilova, gradova i općina domaćina, te svih sudionika karavane s publikom.
Antonio Krištofić, Aleksandar Valenčić i Alfred Šaina
Kad se slegnu dojmovi, pa i onda kad se promijeni moda i redoslijedi na top ljestvicama, kad pjesme nadžive i nas i ukuse i stilove – onda će to biti još jedan, dokaz da je ovaj Festival uspio u svome naumu. Želim reći i to da su ovogodišnji sudionici tijekom cijelog trajanja Festivala njegovali posebno dobre odnose, raspoloženje i prijateljstvo. Još jednom hvala svima i vidimo se dogodine.
Izjednačeni na drugom mjestu – Mladen Grdović i Nina Fakin u društvu Roberta Pilepića
