Slavni gitarist i skladatelj Pat Metheny je krajem 1975. snimio svoj prvi album, »Bright Size Life«. Prije pedeset godina, početkom 1976., objavljen je za diskografsku kuću ECM. Bio je to njegov početak suradnje s tim izdavačem za kojeg je u nastavku diskografske karijere snimio desetak albuma.

Ploču je snimio u sjajnoj sinergiji s tadašnjim stalnim suradnicima, mladim glazbenicima koji su prštali energijom: bas gitaristom Jacom Pastoriusom i bubnjarom Bobom Mosesom.

Tim izdanjem uspio je predstaviti osoban zvuk i stav, sve što mu je bilo važno u smislu melodije, harmonije, sviranja u triju, pa čak i života općenito. Metheny, koji je tada svirao šestožičanu i dvanaestožičanu električnu gitaru, istaknuo se kao nova, svježa snaga na jazz sceni.

Upravo je snimanje te ploče bila tema jednog od naših razgovora.

»Bio je to moj prvi pravi sastav«, rekao je.

»S Pastoriusom i Mosesom djelovao sam kroz dulje razdoblje.  Odsvirali smo puno koncerata prije nego smo snimili ploču. Pastorious i ja bili smo jako dobri prijatelji.

ECM je najprije sa strahom razmišljao o objavljivanju te ploče jer ni Pastorious ni ja tada nismo bili dovoljno poznati, ali producent Manfred Eicher je sa znatiželjom pratio moj rad jer me je preporučio Gary Burton.

Jedino je zbog toga vjerovao da ću napraviti nešto dobro. Ploču ‘Bright Size Life’ snimili smo s lakoćom jer smo bili sastav koji je stalno koncertirao i bili smo uigrani.«

Kolektivna podsvijest

Zapravo, početak karijere Pata Methenyja usko je vezan uz početak karijere Jacoa Pastoriusa. Sprijateljili su se početkom 1970-ih na Sveučilištu u Miamiju i zajedno svirali u raznim situacijama.

Prvi put zajedno su snimali 1974., uz klavirista Paula Bleya i bubnjara Brucea Ditmasa. S njima su sudjelovali u snimanju albuma »Jaco«, prvog Pastoriusovog diskografskog izdanja objavljenog 1976. za diskografsku kuću Improvising Artists.

Iako je producent Manfred Eicher inzistirao na uključivanju kontrabasista Davea Hollanda u snimanje, jer nije želio električni bas na snimci, Metheny se nije želio odreći Pastoriusa, bez obzira što je tada bio gotovo nepoznat.

To se pokazalo kao mudar potez jer Pastorius je, svirajući bas gitaru bez pragova, dao izniman doprinos u toj suradnji, ne samo kao prateći glazbenik nego i oblikovatelj osebujnog zvuka, ali i solist.

Posebice su uzbudljive i intrigantne bile njihove međuigre. Osjeća se to i u izvedbama skladbi koje su uvrštene na album »Bright Size Life«.

Zapravo, bio je to početak Methenyjevog, ali i Pastoriusovog stvaranja unikatnog zvuka i načina sviranja, koji su poslije utjecali na mnogobrojne gitariste i basiste, ne samo u jazz glazbi.

Metheny je autor 7 skladbi, od 9, koliko ih je na ploči. Iako je, nakon velikog uspjeha koji je postigao sljedećim albumima: »Watercolors«, te posebice »Pat Metheny Group«, ova ploča postupno pala u zaborav, a i prigodom objavljivanja nije dobila pohvale kritike, neke su skladbe ostale kao trajne vrijednosti u povijesti jazza.

Neke od njih osmislio je nadahnut iskustvima što ih je doživio u krajevima u kojima je boravio, primjerice »Missouri Uncompromised«, »Omaha Celebration« i »Midwestern Night’s Dream«.

Najupečatljivija je naslovna skladba ovog albuma, koja je usađena u svijest ljubitelja Methenyjeve glazbe, u svijest ljubitelja jazza. Postala je nekom vrstom jazz standarda iz sjene, skladba koju sviraju i drugi jazz glazbenici, rijetko spominjana, ali pohranjena u kolektivnu podsvijest jazz stvaralaštva.

Poput te, i ostale su njegove skladbe zahvalne za improvizacije i vrludanje oko tema, naprosto prizivaju takav odnos prema predlošku. Osim toga, skladao je razmišljajući u zvuku Pastoriusove bas gitare i njegovom osebujnom pristupu sviranju.

Najuzvišeniji osjećaj

S ovog albuma u sjećanju njegovih fanova ostale su i izvedbe skladbi »Round Trip« i »Broadway Blues« Ornettea Colemana, u ovoj situaciji spojene u jednu izvedbu.

Osim u poletnim tumačenjima tema, u solima se izmjenjuju u prpošnim minijaturama, razmišljajući brzo i djelujući spontano. Sagledamo li stilski pristup glazbi na tom albumu, koji donosi nagovještaj Methenyjevog priklanjanja fusion glazbi, izbor Colemanovih skladbi doima se kao iznenađujući, no ispostavilo se da nije.

»Colemanovu glazbu slušam od svoje jedanaeste godine«, objasnio je.

»Odrastao sam uz nju i ona mi zvuči fantastično. Često izvodim njegove skladbe jer mi njihovo sviranje pruža izniman užitak. Osim drugih iznimnih odlika, Coleman je uistinu jedan od najvećih jazz skladatelja svih vremena.

Njegove su skladbe nevjerojatne. To su predivne male pjesme iznimnih melodija. Tijekom svih tih godina ostale su moje omiljene skladbe, uključujući ‘Round Trip’ i ‘Broadway Blues’ s ploče »Bright Size Life«.

To mi pruža izniman užitak. Osim što obožavam svirati njegove skladbe, cijenim ga i volim kao osobu, glazbenika, ljudsko biće. Jedna je od najvećih osoba u povijesti. Uvijek me nadahnjivao svojom izvanrednom osobnošću i načinom na koji je ostvario svoje ideale i glazbene vizije – potpuno i iskreno.«

Deset godina poslije Methenyju se ispuno životni san – ostvario je suradnju s velikanom. S njim je nastupao i snimio album »Song X« koji je tada u uglednom jazz magazinu DownBeat dobio najveću ocjenu – pet zvjezdica.

Uz njih dvojicu na snimanju su sudjelovali kontrabasist Charlie Haden te bubnjari Jack DeJohnette i Denardo Coleman, Ornetteov sin. Bio je to prvi album što ga je Metheny – napustivši dugogodišnjeg izdavača, tvrtku ECM – snimio za svog tada novog izdavača, tvrtku Geffen, za koju je poslije objavio niz poznatih albuma.

Prigodom razgovora koji smo vodili u povodu objavljivanja tog albuma rekao je: »Bilo je neizmjerno uzbudljivo svirati na istoj pozornici s njim«, napomenuo je.

»To je fantastičan osjećaj. Najuzvišeniji. Taj je album za mene iznimno važan, jedan od najvažnijih koje sam snimio. On je odraz određenog stila koji mi je također važan.

Jedan od ciljeva koje smo imali u realizaciji albuma bio je ostvariti nešto potpuno drukčije od bilo čega što je itko od nas ostvario prije. Kako vrijeme prolazi sve je jasnije da se to uistinu dogodilo.

Taj album nije sličan niti jednom Ornetteovom, potpuno je drukčiji od albuma koje je snimio sa svojim sastavom Prime Time, kao i od njegovih akustičnih projekata.

Cilj je bio donijeti nešto jedinstveno. To je nešto što mi je iznimno važno, dostići tu vrstu jedinstvenosti koliko god je to bilo moguće. Prošlo je puno vremena otkako smo snimili tu ploču, a još uvijek iz nje izvlačim korist na mnogo načina.«

Povijesno važan album

Iako je Pat Metheny bio najpoznatiji po djelovanju sa svojim megapopularnim Pat Metheny Groupom, najčešće u formaciji kvarteta, ponekad uz gosta, nekoliko puta tijekom karijere vraćao se formaciji trija, baš kako je snimio svoj prvi album.

Iznimna je ostvarenja ostvario u kontekstu trija surađujući s glasovitim džezistima. Osim što je svoj prvi samostalni album »Bright Size Life« snimio s Pastoriusom i Moseom, na snimanju albuma »Rejoicing« iz 1983. surađivao je s bubnjarom Billyjem Higginsom i kontrabasistom Charliejem Hadenom, šest godina poslije na snimanju albuma »Question And Answer« s bubnjarom Royom Haynesom i kontrabasistom Daveom Hollandom, a na snimanju CD-a »Trio 99 – 00« i »Trio – Live« iz 2000. s kontrabasistom Larryjem Grenadierom i bubnjarom Billom Stewartom.

Nakon svih tih suradnji i albuma zanimljivo je usporediti ih s glazbom na albumu »Bright Size Life«, a ona se i danas doima svježom, inovativnom, upečatljivom i uzbudljivom.

U međuvremenu naslovna skladba albuma uvrštena je na kompilaciju »Jazz: The Smithsonian Anthology«, u kolovozu 2020. album je uvršten na Jazzwiseov popis »100 jazz albuma koji su potresli svijet«, a 2020. Kongresna knjižnica proglasila ga je »kulturološki, povijesno ili estetski značajnim« i odabrala ga za očuvanje u Nacionalnom registru snimaka.

Zato je ECM u ediciji Luminessence 2024. reizdao ovaj album u LP formatu s dodanim fotografijama i zabilješkom Garyja Burtona koji je ustvrdio da je ovo sjajan, pozitivan, topao i jednostavno izvrstan album.

Burton je iznimno važan za Methenyjevu karijeru; ohrabrivao ga je i uključio u svoj sastav s kojim je godinu dana prije snimio album »Ring«. Bio je važan i za snimanje ovog albuma, iako je to nepoznato.

Naime, Metheny je prije nekoliko godina izjavio da mu je upravo on pomogao u osmišljavanju aranžmana i bio je prisutan na snimanju kao producent albuma, iako to nigdje nije bilo službeno zapisano.