legendarni Jazz saksafonist

Pharoah Sanders: Kad me pitaju o glazbi, odgovaram da sviram sebe

Davor Hrvoj

    Na jednom nastupu zapazio ga je slavni John Coltrane s kojim je ostao prijatelj sve do velikanove smrti. Zahvaljujući suradnji s njim postao je slavan diljem svijeta, a karijeru je nastavio svirajući i snimajući s vlastitim sastavom. Osim free jazza i postbopa, njegov je pristup obojan bluesom, a nerijetko i elementima afričke i indijske glazbe.  

  Kako ste počeli svirati tenor saksofon?


    – Oduvijek sam želio svirati tenor saksofon, mada sam počeo svirati klarinet. U tajne tenor saksofona uputio me moj učitelj Jimmy Cannon, kojeg sam svakodnevno slušao kako vježba. Govorio mi je da je vježba najvažnija želim li postati dobar glazbenik, da uvijek moram imati glazbalo u ustima, a ne u kovčegu. Kao mladom glazbeniku trebao mi je netko tko će mi pokazati smjernice. Slušao sam ga kao što još uvijek slušam. Slušam sebe, a istodobno volim slušati što rade drugi glazbenici, posebice oni za koje osjećam da su na istome putu kojim i ja hodim. 


   Coltraneova sloboda


Kako ste ostvarili vlastiti, prepoznatljivi zvuk? 

  – Na tome radim svaki dan. 


    Zar još uvijek vježbate?    – Još uvijek vježbam i nastojim napredovati. Vjerojatno ću ubuduće i više vježbati. Ponekad trebam duže raditi na nečemu kako bih dostigao ono što želim. Zadovoljan sam onime što sam postigao, ali znam da mogu još više.  

  Što je Coltrane tražio od vas kao drugog tenor saksofonista u skupini?


    – Nikad o tome nismo pričali. To mu nije bilo toliko važno. Nikad nismo imali probe. Omogućavao mi je potpunu slobodu. Bio je osoba koja je, ako su joj se sviđale vaše kvalitete, bez obzira što ste svirali, dopuštala da izrazite svoju kreativnost. Tako je funkcionirao njegov sastav. Cijenio me je jer sam znao neke stvari koje drugi tadašnji tenor saksofonisti nisu znali, a i volio sam istraživati. Bio je vrlo tiha osoba, a u to sam doba i ja bio miran i pažljiv. Svirajući s njim, u svakom sam trenutku morao biti spreman jer nikad nisam znao što će se dogoditi u sljedećem času. To je za me bilo veliko iskustvo. 


    Obožavao sam svirati s njim, a to je istodobno bilo od velike pomoći za moju karijeru. Zahvaljujući suradnji s Coltraneom lakše sam ostvarivao zamisli svirajući sa svojim sastavom.    

Kakve zamisli?


    – Želio sam da moja glazba bude glazba budućnosti, da sviram vlastitim stilom, ono što sam osjećao. Na glazbu sam gledao na drukčiji način, ne kao osoba koja bi trebala svirati glazbu, nego sam želio postići da glazba svira mene. To bi se dogodilo u svakom slučaju. Kad me pitaju o mojoj glazbi, odgovaram da sviram sebe. Glazba je svuda oko nas. Ne pripada samo jednoj osobi, nego svima – univerzalna je.   


Biti kreativan


– I dok sam svirao s Coltraneom imao sam vlastiti sastav s kojim sam svirao u New Yorku, a ponekad i u Europi. Nastojao sam razvijati vlastitu glazbu. Morao sam neprestano raditi kako bih se prehranjivao. Svirajući za svoje zadovoljstvo – nešto lijepo što doista volim svirati – želio sam stvoriti karijeru, a istodobno biti kreativan, u svijet jazza donijeti nešto novo i eksperimentirati. Ponekad bih dugo radio na nečemu kako bih dostigao ono što želim.     Kako je duhovnost utjecala na vašu glazbu? 

  – Uvijek sam na glazbu gledao kao na duhovnu. Ne bi je trebalo svirati za zaradu. To nije nešto što sam svjesno pokušavao ostvariti. Nisam nastojao glazbu učiniti duhovnom. Ona jest duhovna. Dolazi iznutra. 


    Može li glazba imati iscjeliteljsku moć? 

  – Može, osjeća li se osoba dobro slušajući ju. Glazba može djelovati na razne načine. Može biti opasna, a može djelovati onako kako je određena osoba iskusi u tom trenutku. Glazbu valja osobno iskusiti. Svatko na nju treba gledati na svoj način. Ne mogu govoriti za druge, ali dok sviram nadam se da osoba koja sluša osjeća isto što i ja.   Pobuditi nadahnuće


Što je objavljivanje ploča za kultnu tvrtku »Impulse!« značilo za vaš glazbeni razvoj i karijeru?   

– Bila je to velika tvrtka koja mi je pomogla u djelovanju. Dosljedno su podržavali kreativne glazbenike i borili se za njih premda su se neke od ploča koje su u to doba objavljivali slabo prodavale. Sebe nisam držao izrazitim jazz glazbenikom, kao ostali koji su snimali za »Impulse!« Mučili su se pokušavajući me smjestiti u neku od postojećih kategorija. Na moju glazbu nisu gledali kao na jazz, što je u to doba bilo shvatljivo. 


    Jeste li putujući Afrikom istraživali afričku glazbu?   

– Bila je to razmjena iskustava. Pozivali smo afričke glazbenike da sviraju s nama. Neki od njih svirali su jazz, a neki svoju tradicionalnu plemensku glazbu. 


    Što vam je u životu najvažnije?


    – Još uvijek nastojim raditi na isti način – snimiti nekoliko CD-a, nastojati ih prodati, svirati koncerte, održati skupinu, ali nadasve zadržati uzvišen osjećaj, nastojati pobuditi nadahnuće i održati članove sastava zadovoljnima, a sebe zdravim koliko je to moguće.