Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek uputila je sućut obitelji Gorana Bare, ističući kako je bio jedan od najoriginalnijih i najprepoznatljivijih autora i izvođača hrvatske rock glazbe čija je snaga proizlazila iz autentičnosti, a glazba dokazivala da rock može biti i grub i ranjiv.

“Tijekom više od četiri desetljeća stvaranja Goran Bare ostao je vjeran vlastitom oporom, emotivnom i autentičnom glazbenom jeziku, lišenom potrebe za uljepšavanjem.

U njegovim se pjesmama osobno iskustvo izravno doticalo glazbe: život je ulazio u glazbu sa svim svojim lomovima, samoćom, boli, nadom i rijetkim trenucima mira”, istaknula je Obuljen Koržinek u pismu sućuti.

Simbolika albuma “Izgubljen i nađen”

Rođen 1965. godine u Vinkovcima, još je kao dječak, slušajući Rolling Stonese i Beatlese, odlučio da će glazba biti njegov životni poziv, navela je.

Prve je sastave okupljao već u školskim danima, a 1984. s prijateljima osniva “Majke”, bend koji će obilježiti ne samo njegov život nego i nekoliko desetljeća hrvatske rock-glazbe.

Od prvih važnijih nastupa sredinom osamdesetih i albuma “Razum i bezumlje” iz 1990. bilo je jasno da Majke donose svježinu na domaću rock scenu sa svojim garažnim i blueserskim rockom, oslonjenim na snažnu izvođačku energiju te zaraznu karizmu njezina frontmana.

Pjesme poput “Budi ponosan”, “A ti još plačeš”, “Vrijeme je da se krene” i “Mene ne zanima” postajale su dijelom kolektivnoga iskustva generacija slušatelja koje su u njima prepoznale iskustvo glazbenika kao svoje vlastito osjećanje.

Nakon razdoblja intenzivnog rada s Majkama tijekom devedesetih, Bare početkom novoga tisućljeća započinje samostalnu karijeru s pratećom grupom “Plaćenici”, s kojom objavljuje album “Izgubljen i nađen”, nagrađen Porinom za najbolji rock-album.

Upravo je naslov toga albuma gotovo simbolički odgovarao njegovu umjetničkom putu, navela je Obuljen Koržinek, dodajući kako su njegovu karijeru obilježavali prekidi, povratci i nova traženja, ali da iskonska potreba za glazbom nikada nije nestajala.

Nakon ponovnog okupljanja Majki slijedio je album “Teške boje” iz 2011., koji je osvojio šest Porina i koji se smatra jednim od antologijskih albuma hrvatske rock glazbe. Posljednji studijski album “Nuspojave” iz 2018., ponovno je nagrađen Porinom za najbolji rock-album.

Izvođač čija je snaga proizlazila iz autentičnosti

No, Bareta se nikada nije moglo svesti na diskografiju i nagrade, napomenula je ministrica.

“Bio je izvođač čija je snaga proizlazila iz autentičnosti, rijetkog osjećaja da na pozornici između njega i publike nema zaštitnog sloja. Njegov osebujni glas, scenska pojava i emocionalna krhkost stvarali su onu vrstu odnosa s publikom koja se nije mogla naučiti ili imitirati”, istaknula je.

Nije se uklapao u uobičajene obrasce estrade niti je pokušavao to biti, dodala je.

Obuljen Koržinek je navela kako je beskompromisnost na rubu ponora koju je unosio u svoj glazbeni izričaj bila istodobno njegova umjetnička metoda i njegov prepoznatljivi potpis, a njegov matični bend Majke za njega nikada nije bio samo ime pod kojim se nastupa, nego prostor pripadanja i utjehe, zajedničkoga stvaranja i jedan od rijetkih životnih uporišta.

Goran Bare iza sebe ostavlja pjesme koje su odavno nadišle vrijeme i okolnosti u kojima su nastale.

Od pjesama poput “Budi ponosan” i “Vrijeme je da se krene” do sada već rock evergreena, “Teških boja”, njegova je glazba iznova dokazivala da rock može biti istodobno grub i ranjiv, snažan i intiman, silovit i lirski nježan.

“Ostat će zapamćen kao umjetnik iz čije je bolne iskrenosti nastala jedna od najupečatljivijih autorskih poetika hrvatske rock-glazbe. Njegov glas i njegove pjesme ostat će trajno upisani u njezinu povijest, ali i u osobna sjećanja generacija koje su u njima prepoznavale vlastite padove, pobune i pokušaje da, unatoč svemu, pronađu svoj ‘put ka sreći'”, napisala je ministrica.