Foto Jelena Balić
Na svakom nastupu ostavim srce i dušu, nerijetko, ma budimo iskreni, skoro svaki put ne mogu sakriti suze jer neke od mojih pjesama toliko su intimne, toliko meni bliske da je nemoguće ostati ravnodušan na njih
Tek nekoliko dana dijeli nas od nastupa Nine Badrić na novogodišnjem koncertu u srcu Rijeke, te malo manje od tri mjeseca od velikog koncerta u Areni Zagreb, prvog samostalnog priznate glazbene dive u ovom impozantnom prostoru. Nina Badrić jedna je od onih izvođačica koja već godinama niže hitove, a svojom bojom glasa i pjesmama obilježila je glazbenu scenu i stvarni život ljudi koji su se uz nju zaljubljivali, smijali, plakali, odrastali i rasli.
Nina je ovih dana predstavila novi singl, moćnu baladu naziva »Ratujem s tugom« koju potpisuje Ante Pecotić, no uz tu pjesmu publika na Korzu uživat će i u provjerenim hitovima uz koje su odrastale generacije, počevši od »Ja za ljubav neću moliti«, »Trebam te«, »Ja sam vlak« preko »Čarobno jutro«, »Takvi kao ti«, »Nek ti bude kao meni«, do »Dat će nam bog«, »Dani i godine« i »Rekao si«. Novi singl, nastup u Rijeci, koncert u Areni Zagreb i još mnogo toga našlo se na »tapetu« ovog intervjua.
Najbolji tulum
Iako u Rijeci imate zaista brojne obožavatelje, prvi put nastupate na dočeku Nove godine u Rijeci?
– Posebno se veselim dočeku Nove godine u Rijeci uz Dubiozu kolektiv. Mislim da će ovo biti vrhunska kombinacija za najbolji tulum u Hrvatskoj. Iza mene je uspješna godina, imam puno razloga za slavlje i sretna sam što ću s Riječanima proslaviti sve lijepo iza nas i uvesti ih posebnu godinu za njih – godinu kada postaju Europska prijestolnica kulture.
Da, pripala vam je čast da zajedno s Riječanima i svim gostima uplovite zajedno u za Rijeku veliku godinu – onu kad će ponijeti titulu Europske prijestolnice kulture? Kako vi doživljavate tu titulu koja nije samo riječka, već od cijele Hrvatske?
– Da, u pravu ste, velika je to čast za cijelu zemlju. Ponosna sam što će Rijeka, a na taj način i cijela Hrvatska, u 2020. godini pokazati da itekako pripadamo uz bok drugim europskim gradovima što se kulture tiče. Veselim se vidjeti što su sve Riječani pripremili u 2020. godini iako su već i tijekom 2019. godine, ali i u godinama prije toga pokazali zašto im treba dati ovakvo povjerenje i dokazali su da su s pravom izabrani.
Hoće li publika na Silvestrovo, uz brojne svima poznate hitove, čuti i neke nove skladbe, one koje će se naći na vašem novom albumu?
– Kao što sam rekla, za Novu godinu pripremamo najbolji tulum, noć za pamćenje i svakako ćemo uključiti i neke novije hitove koje je publika tako divno prihvatila. Hvala vam na tome.
Punokrvne pjesme
Ovih dana u eteru je zaživio novi singl, balada »Ratujem s tugom«. Nastavljete provjereno dobru suradnju s Antom Pecotićem?
– Zaljubila sam se u ovu pjesmu na prvo slušanje. »Ratujem s tugom« ima snažnu životnu emociju, a ja takve punokrvne pjesme volim. Vjerujem da će se mnogi prepoznati u njoj.
Kažete da ta skladba ima snažnu životnu emociju. Zapravo se u emociji i krije tajna uspjeha ne samo skladbi već i glazbenika? U vašim nastupima publika prepoznaje da uvijek dajete iskrenu emociju, da nema »fejkanja«?
– Bilo da pjevam vlastitu pjesmu, kao što je bila prošla »Volim te, volim« ili sada Antinu pjesmu, vrlo mi je važno da osjetim emociju, da me dirne, da je potpuno razumijem i osjetim i mislim da to publika prepoznaje. Na svakom nastupu ostavim srce i dušu, nerijetko, ma budimo iskreni, skoro svaki put ne mogu sakriti suze jer neke od mojih pjesama toliko su intimne, toliko meni bliske da je nemoguće ostati ravnodušan na njih. A tako je i kod moje publike, uz moje su pjesme rasli, zaljubljivali se, udavali, rastajali…. sve su to one najiskonskije emocije koje ne možete ‘fejkati’ jer bi se to odmah prozrelo.
Kruna karijere
No ne pripremate se samo za koncert na riječkom Korzu, 7. ožujka u zagrebačkoj Areni imate prvi samostalni koncert u toj dvorani? Vjerujem da su pripreme za taj spektakl u punom mahu? Što publika može očekivati?
– Pripreme su se ozbiljno zahuktale i ne mogu dočekati taj koncert, to je kruna moje karijere, svega što posljednjih godina radim i jedan sasvim poseban susret s mojom publikom. Uz nove pjesme, i sve one lijepe glazbene trenutke koje smo prošli u proteklih 25 godina, proslavit ćemo to naše prijateljstvo. Ovaj koncert mi znači mnogo upravo zbog činjenice što ćemo se svi okupiti u tako velikoj dvorani – divna publika, briljantni suradnici, virtuozni glazbenici – svi oni s kojima sam i ja rasla, odrastala, glazbeno se mijenjala, postajala svoja. Jedna čarobna večer nam se sprema!
Kažete, u Areni će se okupiti svi oni s kojima ste i sami rasli, odrastali, glazbeno se mijenjali… Pa koliko se zapravo Nina Badrić promijenila od vremena Zvjezdica?
– Ma nisam se baš nešto posebno promijenila, samo je koja godinica više tu… Uh, da sam barem jedna od onih koja se mijenja, uči na svojim greškama… ja sam vam ista ona Nina, živim glazbu, obožavam svoju obitelj i prijatelje, uživam u svemu što mi je dragi Bog podario i zahvaljujem mu na tim darovima svaki dan.
Kako biste vi opisali taj put prema vrhu domaće glazbene scene?
– Uh, hvala vam što mislite da sam na vrhu. Za mene taj put još traje, glazba nije posao, to je poziv, to je nešto čime se bavite jer jednostavno morate, a ja sam imala sreće, potpore i pomoć Božju da taj put ide u smjeru u kojem želim. Nije uvijek bilo lako, bilo je i teških trenutaka, i padova… ali učili su me da se nakon pada uvijek treba dići, obrisati prašinu i nastaviti dalje najbolje što znaš.
Upravo ste se vratili iz Amerike, gdje ste s kolegom i prijateljem Petrom Grašom imali malu turneju. Kako je bilo?
– Uh, imate dva tri sata da vam sve ispričam? Bilo je čarobno. Osim što je Petar tako zabavan i odličan suputnik, divan je glazbenik i na kraju pravi prijatelj, tu je i ona druga strana, nastup pred publikom koja nema tako često priliku doći na moje koncerte. Dakle, bilo je nezaboravno, posebno i vrlo zabavno.
Biste li nešto promijenili? Prihvatili neku suradnju koju ste odbili, ili odbili neku koju ste prihvatili?
– Ne bih ništa mijenjala, odluke koje sam donijela učinile su me osobom kakva jesam danas.
Neprežaljeni Olivera
Surađivali ste s mnogim velikim glazbenim imenima. Tko vam je ostao u posebnom sjećanju, i tko je na vas ostavio poseban dojam?
– S toliko sam divnih glazbenika dijelila pozornicu, s toliko njih pjevala u studiju… teško je izabrati jednog. Ali svakako, s obzirom na to da je prosinac i da mu je nedavno bio rođendan, sjetila bih se našeg neprežaljenog Olivera. Imala sam čast poznavati ga, raditi s njim, družiti se s njim. Teško mi je i razmišljati da ga nema, da ga više neću sresti, čuti njegov glas, nasmijati se nekoj njegovoj šali. Izgubili smo velikog čovjeka i velikoga glazbenika. Ali u mom srcu će živjeti zauvijek.
Što vas danas najviše veseli i što vam predstavlja izazov?
– Svaka nova pjesma, novi nastup za mene je izazov. Baš zato što iza sebe imam uspješnu karijeru, pjesme koje mnogi vole pritisak je veći i imam osjećaj da trebam još više raditi. A ima li većeg izazova od ovog koji sam si postavila – zagrebačke Arene koja je u ožujku pred nama?
Jeste li ikada pomišljali o karijeri, primjerice u SAD-u?
– Imala sam ideje o inozemnoj karijeri, ali iz današnje prespektive bilo bi nezahvalno pričati o tome. Toliko sam sretna i zahvalna na svemu što imam. Brojni nastupi po cijeloj regiji, Europi…. mogu li poželjeti više?
Uz vaše pjesme mnogi su se zaljubljivali, smijali, plakali, odrastali i rasli. No u kojoj se vašoj pjesmi vi najviše osjećate »svoja«, odnosno koja vas najbolje opisuje?
– Naravno da pjesme koje sam sama napisala imaju posebno značenje i da su mi bliske, ali već sam vam rekla da nikada ne pjevam pjesme koje u potpunosti ne osjećam, tako da su sve one ‘moje’.
Hvarska oaza
Imate zaista brojne obožavatelje, ne samo u Hrvatskoj, već i puno šire. Svi oni uživaju u vašim koncertima, no neminovno je da ih zanima i vaš privatni život, onaj koji živite »u četiri zida«. Kako se nosite s tim povećalom, jer kamere i fotoobjektivi često su upereni u vas i kad niste na pozornici?
– Navikla sam biti pod tim povećalom, ali moj privatni život je sasvim prosječan i rekla bih normalan tako da je i novinarima, a i publici sasvim nezanimljivo pratiti svaki moj korak. I moram pohvaliti pripadnike medija koji su mi uvijek pružali samo podršku i poštovanje i kada mi je trebalo malo odmaka i mira poštovali su tu granicu.
Imate li neku svoju oazu, neko mjesto gdje pobjegnete od te silne pažnje, mjesto gdje možete »predahnuti« od medija i reflektora?
– Mislim da svi znaju gdje je moja oaza, moje utočište, moja kula… naravno Hvar. Otoci imaju svoje mane, pitajte sad Hvarane kako im je bilo za vrijeme ovog olujnog juga, ali baš zato imaju i svoje prednosti. Taj osjećaj izdvojenosti i mira nekako me puni energijom i priprema za buduće izazove.
Tko vam je najveći oslonac u životu, u koga imate neizmjerno povjerenje?
–To je zasigurno moja obitelj. Hvala im na tome.
Ženama je teže
Ostavljate dojam snažne žene koja točno zna što hoće, sami ste izgradili svoj uspjeh, bez ikakvih prečaca… No biti snažna, samostalna žena u našem društvu nije uvijek lako?
– Ženama je uvijek malo teže. Ili puno teže, ovisi o situaciji. Ali žene su uvijek moraju više truditi, uvijek moraju dokazati da su dovoljno dobre ili barem jednako dobre kao muškarci, a često su i puno bolje. Ali to ne treba gledati kao otežavajuću okolnost. Treba to iskoristiti u svoju prednost. Divim se snažnim ženama oko sebe, osobito svojoj majci, svojim sestrama. One su moj uzor i moja snaga.
Što biste poručili mladim djevojkama koje sanjaju karijeru poput vaše?
– Nikada ne odustajte od svojih snova i vjerujte u sebe. Ustanite kada padnete, hodajte visoko uzdignute glave i volite svoje bližnje, a ostalo će već doći.
I za kraj, što si želite u 2020. godini?
– Želim sebi i publici odličan provod u Areni, želim svojoj obitelji i prijateljima i svima u ovoj predivnoj zemlji puno sreće, ljubavi i zdravlja.
