Poput kakvog mučenika, karizmatičnog propovjednika, odjevenog u crno satensko odijelo, oboružanog ogrlicama i prstenjem, Cave je puna dva sata lebdio na rukama svojih vjernih fanova
U jednom intervjuu nakon izlaska njegovog novog albuma »Push The Sky Away« Nick Cave pokušao je opisati svoje manijakalno ponašanje na pozornici riječima: »To sam samo ja kad imam loš dan«.
Preksinoć u Ljubljani, međutim, bio je to za legendarnog australskoga glazbenika, ali i za sve koji su te večeri došli u dvoranu Tivoli, jako, jako dobar dan. Savršen dan, kako bi rekao nedavno preminuli Lou Reed.
Iako je iza njega 15 studijskih albuma s njegovom pratećom grupom The Bad Seeds, kao i mnoštvo dodatnih projekata, poput nedavno upokojenog Grindermana, zatim pisanja romana i scenarija za filmove, 56-godišnji Australac s engleskom adresom upravo proživljava novu kreativnu mladost, svoj autorski vrhunac.
Veličanstveno izdanje
Kao što je »Push The Sky Away« svojom melankoličnošću, intimnošću i minimalizmom osvojio kritičare, ali i publiku – album je u osam zemalja nakon pojavljivanja izbio na prva mjesta top-lista – u Caveovom najnovijem koncertnom ukazanju vidjeli smo karizmatičnog pjevača u posebnom, veličanstvenom izdanju.
Nikada, naime, Cave nije kontrolirao situaciju na pozornici i u dvorani kao što je to činio sada: poput kakvog mučenika, karizmatičnog propovjednika, odjevenog u crno satensko odijelo, oboružanog ogrlicama i prstenjem, Cave je puna dva sata lebdio na rukama svojih vjernih fanova, a da u nijednom trenutku stvar nije izmaknula kontroli.
Pomno odabrana set lista
I kao što rekosmo, set-lista je bila brižljivo odabrana. Koncert je započet i okončan prvom i zadnjom pjesmom s novog albuma, »We No Who U R« i »Push The Sky Away«, no njihovu prigušenost savršeno je nadopunio »Tupelo«, pulsirajuća parabola o Elvisu i njegovu mrtvom bratu prvorođencu.
Ovdje moramo spomenuti »Red Right Hand«, »West Country Girl«, »From Her To Eternity« i »Mercy Seat«, pjesme koje su se u novim aranžmanima činile svježijima no ikad, no nakon laganijeg dijela, u kojem smo čuli »Into My Arms«, »People Ain’t No Good« i »Love Letter«, vrhunac je pripao produljenoj, »dramatiziranoj« verziji pjesme »Stagger Lee« i intenzivnoj »Higgs Boson Blues« sa zadnjeg albuma. Bis, na kojem je Cave izveo četiri pjesme – više nego na drugim koncertima ove turneje – zaključen je himničnom »Papa Won’t Leave You, Henry«.
Glazbena odiseja
Novi-stari Cave i ovaj put potvrdio je svoju privrženost ljubljanskoj publici, u kojoj su, kao i uvijek dosad, osim Slovenaca prevladavali brojni Hrvati, ali i Talijani i Austrijanci. Nigdje, naime, Cave nije tako toplo dočekan kao na ovim našim prostorima, još od prvog Caveovog nastupa u Ljubljani 1987. godine.
Odonda je Cave u Ljubljani nastupio čak devet puta, i još nekoliko puta u Zagrebu, a ljubljanskoj publici i ovaj se put odužio na osobit način. Na kraju koncerta, naime, prvi put na ovoj turneji, posebno za ovu publiku, Cave i band odsvirali su pjesmu »Stranger Than Kindness« s albuma »Your Funeral My Trial« iz sredine osamdesetih, vrativši se simbolično na početak svoje glazbene odiseje u ovim krajevima.
Unatoč Caveovom neobećavajućem uvodu – »Ovu pjesmu nikad ne sviramo i više je ne znamo svirati« – »Stranger Than Kindness«, treba li se čuditi, nikad nije zvučila ovako dobro kao sada.
