Neobičnu ljepotu svog glasa Cocker svijetu daruje punih 45 godina, a učinit će to i 21. kolovoza u pulskoj Areni koja će, kao i u slučaju Leonarda Cohena, biti fantastično okružje za još jedan susret s poviješću rocka
Nepunih dvadesetak dana nakon što je u nezaboravnoj pulskoj noći Leonard Cohen podario posjetiteljima njegova koncerta predivan susret s nježnijim dijelom rock prošlosti, pulska Arena iznova ugošćuje jednu legendu rock glazbe – sjajnog engleskog pjevača Joea Cockera koji svoj drugi dolazak u Pulu (prvi je put nastupio sredinom devedesetih) veže uz krajem prošle godine objavljen novi album »Fire It Up«, ali je nedvojbeno da će, kao i Cohen, znatan dio koncerta posvetiti i nizu velikih hitova svoje 45 godina duge diskografske karijere. Pula 21. kolovoza nudi još jedan, nadajmo se, nezaboravan susret s rock prošlošću.
Jer, Cocker zaista ima što za ponuditi i neke od njegovih pjesama neizostavne su pri pregledu baštine rock glazbe. Rođen je 20. svibnja 1944. godine u Sheffieldu, engleskom industrijskom središtu znanom po čeličanama, kao John Robert Cocker. Već u šesnaestoj godini napušta Tehničku školu i odlučuje se baviti isključivo glazbom, a put do uspjeha trajat će dugih osam godina tijekom kojih će »za sitniš« svirati u brojnim grupama te za život zarađivati radeći na benzinskoj crpki gdje su prihodi bili veći i redovitiji od bavljenja glazbom. No, upornost i trud isplaćuju se početkom 1968. godine kada najprije pažnju na sebe skreće singlom »Marjorine« koji ide do 48. mjesta britanske top ljestvice, a 6. studenoga te godine postaje senzacija jer njegova verzija Beatles pjesme »With a Little Help From My Friend« (gitaru svira Jimmy Page, kasniji lider grupe Led Zeppelin!) osvaja prvo mjesto top ljestvice u Engleskoj pretvorivši ga u novu mladu zvijezdu, pjevača koji oduševljava svojim grubim, sirovim, neispoliranim i pomalo životinjskim glasom kojim na izuzetan način prenosi emocije i na najbolji način predstavlja soul i blues, glazbene stilove koje obožava.
Mad Dogs and Englishman
Nakon tog munjevitog ulaska na svjetsku rock scenu sve je lakše. 1969. godine njegov debitantski album nazvan »With a Little Help From My Friend« ide do visokog 35 mjesta u Americi, a status zvijezde te godine potvrđuje na velikim rock festivalima kao što su Woodstock, Newport i Wight da bi 1970., godine oformio Mad Dogs and Englishman, jednu od najbrojnijih pratećih rock grupa (službeno ju je činio 21 glazbenik, sviralo ih je i po tridesetak, a među njima su bili i Rita Coolidge, Jim Keltner, Leon Russel… kasnije vrlo poznati glazbenici) s kojom te godine u Americi tijekom 57 dana održava 65 koncerata! Naravno, broj obožavatelja raste, a već tada postaje jasno kako su njegove najveće vrijednosti nastupi uživo te činjenica da svojim iznimno snažnim i uvjerljivim glasom pjesme drugih autora u njegovoj verziji postaju – bolje! Upravo u tim će se okvirima kretati i njegova bogata karijera sve do danas, a pamtit će ga se, baš zbog tih njegovih karakteristika, više po koncertima i singl hitovima, no po albumima, osim debitantskog i sjajnog dvostrukog live albuma »Mad Dogs and Englishman« objavljenog 1970. godine.
Kratak pregled njegovih najuspješnijih singlova sedamdesetih godina nudi uz već spomenuti »With a Little Help From My Friend« još i »The Letter«, »Delta Lady«, »Cry Me A River« i »You Are So Beautiful«, a vrlo je zapažen bio i tijekom osamdesetih i to u spoju s – filmom.
»Fire It Up«
Tako je 1982. godine skladba »Up Where We Belong« koju je snimio s Jenifer Warnes za film »Oficir i džentlmen« bila puna tri tjedna broj jedan u Americi, a u Engleskoj je stigla do 7. mjesta ljestvice te istodobno zaradila i Grammy. Četiri godine kasnije opet je imao svjetski hit, ovog puta pjesmom »You Can Live Your Hat On« iz erotskog filmskog hita osamdesetih, Adrian Lyneovog »Devet i pol tjedana« s Kim Basinger i Mickey O’ Rourkom u glavnim ulogama. 1987. godine u vrhu je obradom starog Ray Charles hita »Unchain My Heart«, a iz devedesetih i početka novog tisućljeća ga pamtimo po dobrim i uspješnim pjesmama kao što su »When the Night Comes« (duet s Bryanom Adamsom), »One Night Of Sin«, »Night Calls«, »Have a Little Faith«, »Heart and Soul«, »Hard Knocks«…
Nedvojbeno je da će znatan dio spomenutih pjesma publika u Puli za nekoliko dana moći čuti i uživati u neponovljivom i osebujnom vokalu šefildskog »čeličnog« rockera. No, odluči li se u većoj mjeri predstaviti i novi album, moglo bi biti zanimljivo.
Hrapav raspukli glas
Naime, njegov 22 studijski album pod nazivom »Fire It Up« sasvim je dobro prošao nakon što je pred desetak mjeseci predstavljen publici. U Engleskoj je došao do pažnje vrijednog 17. mjesta, u Švicarskoj je došao do petog, Njemačkoj šestog, a Australiji devetog mjesta. Ti rezultati nisu slučajni jer je riječ o pažnje vrijednom albumu koji potvrđuje da je 69-ogodišnji britanski blues/soul/rock majstor još uvijek u punoj formi.
Od 11 novih pjesama većina njih nudi brzu rock vožnju pri čemu je naslovna tema već dokazala svoj hit potencijal i poletnošću te pjevnim refrenom osvojila mnoge. Sličnog su ritma i raspoloženja i odlične »The Letting Go« i »Weight of the World«, dobru kombinaciju funka i rocka nudi erotski razigrana »I’ll Be Your Doctor«, a srednje brze balade, u kojima se Cocker oduvijek najbolje snalazi, nude zaista dobro otpjevane i odsvirane »You Love Me Back«, »Younger« i Keith Urbanova »I’ll Walk in the Sunshine Again«, dok su znatno komornijeg ugođaja balade »You Dont Need A Million Dollars« i »You Dont Know What You’re Doing To Me«. Tematski je najveći broj pjesama vezan uz ljubav, bilo da je riječ o potrebi da se voli bez obzira na sve poraze (»Fire It Up«), ili pak o poruci da je ljubav jedina utjeha u teškoćama života (»You Love Me Back«) i zbog nje se isplati biti hrabar i požrtvovan (»Weight of the World«) i vratiti se »u igru« bez obzira na teške poraze (»I’ll Walk in the Sunshine Again«). Ostale se pjesme dotiču različitih tema – žala za mladošću (»Younger«), životne istine kako novac nije sve (»You Dont Need A Million Dolllars«) ili pak spoznaje o tome kako ponekad treba pustiti da stvari idu svojim tijekom (»Letting Go«). No, iznad svega i ovaj je album ponajprije u znaku hrapavog raspuklog glasa koji je stalno na rubu pucanja, ali se čim dođe do ponora vrati i zabljesne nas svojom osebujnošću.
Neobičnu ljepotu svog glasa Cocker svijetu daruje punih 45 godina, a učinit će to i 21. kolovoza u prekrasnoj pulskoj Areni koja će, kao i u slučaju Cohena, biti fantastično okružje za još jedan susret s poviješću rocka.
