Odluka nadležnih da koncerti na otvorenom mogu trajati točno do ponoći, organizatorima je prouzročila podosta problema, udarila je po džepu i prisilila na promjenu čitave satnice
Manje važno
–Možete zamisliti kako to izgleda kad u pola noći, kad je atmosfera najbolja mi bendu koji svira signaliziramo da je dosta jer nepoštivanje odluke donosi kaznu koju mi nemamo s čim platiti. I sve to u današnje vrijeme u kojem mladi tek oko 23 sata izlaze van. Da nije tragično, bilo bi smiješno, tim više ako znamo da svaki drugi kafić na Trsatu ima dozvolu za rad do 2 sata. Zašto mi do pola noći, ne znam. No, mi smo ispoštovali odluku nadležnih, »popušili« podosta novca, a posjetiteljima uskratili najavljivanu zabavu do jutra. Ustvari, sve što smo mogli preselili smo u unutrašnjost Kluba Tenk, ali i tamo je »fajrunt« bio u 2 jer u odluci tako stoji.
Samo ime na plakatu
Ograničenje trajanja svirki osim udara po džepu organizatore je prisilila i na promjenu čitave satnice Festivala. Trebalo je najavljivanih devedesetak bendova pospremiti u znatno sužene vremenske okvire. I to su nekako uspjeli pa su mnogi bendovi umjesto obećanih sat vremena svirali pola sata ili manje, a prava je nevolja nastala kad su dan prije nastupa, Partibrejkersi, bend najavljivan kao zvijezde treće festivalske večeri zaključili kako im je ustvari svirka na Fall Festu u Rijeci neisplativa i kako dogovoreni honorar treba biti veći. Organizatori nisu mogli osigurati povišicu, pa su Partibrejkersi ostali samo ime na plakatu.
Ne treba govoriti kakav je to bunt izazvalo u redovima onih koji nisu svratili na »fajs« Fall Festa i nisu znali za nedolazak ovog kultnog benda, pa samo zbog njih potegli na Trsat.
No, sve u svemu i ta je halabuka nekako riješena, a Festival priveden kraju i to fantastičnom svirkom Pasa, Sinteze i Blendera. Bila je to baš OK točka na »i« ove glazbene priče s kraja grada, koja će ostati zapamćena po pravom underground ugođaju. Po mnoštvo mladih ljudi koji su istinski uživali u četverodnevnom druženju, po ponešto promašaja u organizaciji, ali i po puno više entuzijazma, dobre volje i silnog truda onih koji su ex vojarnu pretvorili u poligon raznolikog zvuka, brojnih zbivanja, u mjesto s puno dobre vibre i prostor u kojem su jedini »partibrejkersi« bili oni koji ne shvaćaju da subkulturna zbivanja nalik ovom nisu neki od riječkih trgovačkih centara koji rade do pola noći.
