Kada sam u subotu ujutro dobio telefonski poziv “alfe i omege” klape Kastav Saše Matovine, mislio sam da se jubilarni koncert na kastavskoj Crekvini odgađa.

– Zapravo, namjeravao sam nazvati meterologa, kaže mi Saša, da vidimo hoće li se koncert održati.

Uskoro stiže i potvrda, koncert se održava. Za svaki slučaj na Crekvinu nosimo kišobran, i to je bila dobra odluka.

Malo je glazbenih fenomena koji mogu ispričati priču dugu tri desetljeća, ispunjenu predanim radom, strašću i ljubavlju prema tradiciji, a istovremeno s lakoćom zakoračiti u nove, uzbudljive glazbene sfere.

Upravo je to priča o muškoj i ženskoj klapi Kastav, koja je na veličanstvenoj Crekvini proslavila impresivnih 30 godina postojanja. Bio je to koncert za pamćenje, događaj koji je, unatoč dvostrukom pljusku potvrdio neraskidivu vezu između klape i njezine vjerne publike.

Tribine na Crekvini bile su ispunjene do posljednjeg mjesta, kao i dodatne stolice i okolni zidić. Glazbena kulisa uspješnica koje su obilježile tri desetljeća djelovanja, maestralno je izvedena, pokazujući uigranost i vokalnu perfekciju koju obje klape njeguju.

Bilo je jasno da se radi o pomno pripremljenom slavljeničkom programu, gdje je svaki ton, svaka harmonija, bio na svom mjestu.

Ono što je ovu proslavu učinilo uistinu posebnom, bila je izvanredna suradnja s JazzIstra Orchestrom. Njihova pratnja podigla je klapski zvuk na sasvim novu razinu, unoseći elemente jazza, improvizacije i moderne orkestracije.

Spoj tradicionalne klapske pjesme i bogatog jazz aranžmana pokazao se kao pun pogodak, stvarajući jedinstvenu fuziju koja je oduševila prisutne. To je dokaz da klapska glazba, iako duboko ukorijenjena u baštini, posjeduje nevjerojatnu prilagodljivost i potencijal za inovaciju. JazzIstra Orchestra nije bio samo pratnja, bili su ravnopravni partneri u stvaranju zvuka.

Večer su obogatili posebni gosti, Bruno Krajcar, istarska glazbena legenda i Mario Batifiaca koji je unio svoj prepoznatljiv humor, energiju i vokalnu snagu.

Večer na Crekvini pamtit će se i da se dva puta nebo otvorilo i kiša počela padati. U takvim situacijama, mnogi bi se vjerojatno razbježali. No, publika na Crekvini pokazala je vjernost. Gotovo nitko nije otišao.

Neki su otvarali kišobrane ili jednostavno prihvatili kišu, ne želeći propustiti ni minutu slavljeničkog koncerta. Ta scena, ljudi koji sjede na kiši, neki s otvorenim kišobranima, neki s jaknama na glavi i s osmjehom na licu, bila je možda i najsnažniji dokaz neraskidive veze između klape Kastav i gledatelja na jubilarnom koncertu.

Kada su tonovi utihnuli, Crekvina je odjeknula pljesakom zahvale za 30 godina predanosti i pljesakom za izvanrednu izvedbu. Klapa Kastav je dio identiteta Kastva, simbol kulturne baštine i živući dokaz da se upornost, ali i talent te ljubav prema glazbi uvijek isplate.

Proslava na Crekvini bila je više od koncerta, bila je to glazbena saga o snazi tradicije, ljepoti inovacije, ali i vezi između izvođača i publike, čak i pod kišnim nebom.