Jubilarni deseti studijski rad slavnog britanskog rock autora, unatoč podijeljenim kritikama, djelo je vrijedno pažnje
Za ljubitelje lika i djela britanskog rock autora Morrisseya nedvojbeno je bilo previše čekati punih pet godina da bi njegov deveti studijski album »Years Of Refusal« objavljen 2009. godine dobio nasljednika. No, čekati se isplatilo jer je jubilarni deseti studijski rad ovog pjevača znanog mnogima po liderskoj ulozi tekstopisca i pjevača u kultnoj britanskoj grupi The Smiths, djelo vrijedno pažnje. Naravno, sukladno svemu što je do sada radio ovaj kontroverzni Britanac (rođen 22. svibnja 1959. godine kao Steven Patrick Morrissey u gradiću Davyhulme u Lancashire u obitelji irskih doseljenika) ocjene koje se lijepe na njegov deseti studijski rad dugačkog naslova »World Peace Is None of Your Business« su često potpuno različite. Tako ugledni londonski New Musical Express novi album smatra remek djelom, a američki Bilboard daje mu tek solidne tri i pol zvjezdice. No, pri pregledu ocjena uvijek valja računati na to da neke Morrisseyeve karakteristike poput tipične britanske bahatosti i arogancije jednostavno previše smetaju pri kritičkoj procjeni onoga što radi. Bez obzira na sve »World Peace Is None of Your Business« vrlo je zanimljiv album.
Glazbena razigranost
Glazbenom razigranošću i raznovrsnošću (glam rock, pop, flamenco, alter rock, elektronika, world music utjecaji iz Turske, istočne Europe, Španjolske.) privući će mnoge, a kroz stihove direktno izneseni politički stavovi, kritika svih negativnosti i ismijavanje ljudske vrste te zalaganja za prava životinja i ugroženih ljudi natjerat će količinom izrečene provokativnosti slušatelje na zauzimanje vlastitog stava. Album je sniman u Francuskoj u studijima La Fabrique u gradiću Saint-Rémy-de-Provence tijekom veljače ove godine. Producent je bio Joe Chiccarelli znan po radu s grupama The White Stripes, The Strokes i Beckom, a prateći band s kojim Morrissey nastupa i na koncertima činili su gitaristi Boz Boorer i Jesse Tobias, bas gitarist Solomon Walker, bubnjar Matt Walker te orguljaš Gustavo Manzur.
U svijetu boraca za prava životinja Morrissey je svojevrsni idol i to još od sredine osamdesetih kad je sa grupom The Smiths objavio čuvenu »Meat Is Murder«. Stoga na ovom albumu provokativna »The Bullfighter Dies« nije ništa posebno novo, tim više što se Morrissey i u svakodnvnom životu žestoko bori za prava životibnja pa je tako prošle godine imao žestoku i skandaloznu prepisku sa kanadskom vladom koju je izjednačio s nacističkom Njemačkom i to zbog legalizacije ubijanja tuljana.
Album otvara naslovna tema albuma u kojoj, što se teksta tiče, susrećemo klasičnog ciničnog Morrisseya koji velikim količinama ironije kroz tvrdnju kako »World Peace Is None of Your Business« (Svjetski mir nije tvoja briga) kritizira sve one koji ne mare za tuđe nesreće, od pojedinaca do vlada i vojnih sila. No, vrhunac je u završnim stihovima »Each time you vote/ You support the process« (Svaki put kad glasujete, pomažete taj proces) koji naglašavaju bezizlaznost situacije i što je za Morrisseya tipično, potpuno nepovjerenje u ljudsko društvo. Suprotno ovoj oštroj kritici i cinizmu glazba je – a i to je tipično za njega kao autora – vesela i razdragana! Pa tako uvodna pjesma na trenutke djeluje klasično šlagerski, a doo wap dodaci i utjecaj Phila Spectora i njegovog zvučnog zida potpomažu stvaranju te ugodne glazbene podloge koja je u potpunoj suprotnosti s tekstom.
Zvukovi ulice
Taj način Morrissey koristi u još nekoliko navrata, ali ne i u sljedećoj pjesmi »Neal Cassidy Drops Dead« koja počinje snažni rock riffovima preuzetim iz ponajžešće grunge i stoner rock tradicije što donekle i odgovara temi vezanoj uz život američkih beat pjesnika i povremenih ljubavnika Allan Ginsberg i Neala Cassidyja. Treća pjesma albuma, tema »I’m Not a Man« glazbena je i idejna okosnica cijelog albuma. Snažna balada s različitim vrstama glazbe počinje zvukovima s ulice, slijede gitare u stilu šezdesetih, pa orgulje, a u tom kolopletu različitih zvukova Morrissey slaže stihove o različlitim negativnim oblicima ponašanja ljudske rase pri čemu jasno kaže kako on nije dio toga, a vrhunac te mizantropije i protesta nedvojbeno su završni stihovi kada kaže kako nikada nije ubio ili pojeo životinju ili poželio uništiti planet pa se stoga i ne može smatrati – čovjekom!
Iskreno o sebi
Posljednji pop provokator, kako ga naziva NME, iznova je napravio upečatljiv album koji je po mnogočemu idealan glazbeni nastavak prošle godine objavljene vrlo zanimljive autobiografije.
