Zagrebačka glumica krenula je na glazbeno putovanje koje je njena potraga za vlastitom autentičnošću. Kako priznaje, kao glumica vrlo često ispunjava zahtjeve i želje drugih ljudi
Glumaca koji su ujedno pjevači vjerojatno ima koliko i glumaca. Netko bi mogao reći onda da i nije toliko čudno što je naša poznata kazališna, televizijska i filmska glumica Mila Elegović zabrazdila u ozbiljne glazbene vode. No ono što Milu razlikuje od brojnih kolega koji uz glumačke rado javno okušavaju i svoje vokalne sposobnosti jest činjenica da ona svoju glazbu stvara. Dobro, uz malu skladateljsku pomoć, ali ipak se pojavljuje kao autorica i teksta i glazbe.
Zasad smo čuli samo »Koku«, simpatičnu bluzersko-surf-sving pjesmicu (auto)ironičnog teksta o suvremenim diktatima mladosti i ljepote, no u pripremi su još tri singla, a plan je objaviti i »dugometražni« album.
Kako je pjesma nastala, otkud autorska inspiracija za muziku, odnosno je li muzika izraz Milinog zasićenja glumom pokušali smo doznati u razgovoru s »Kokom«.
Koke izgleda najbolje funkcioniraju rano ujutro. Kruži naime legenda da ste pjesmu »Koka«, ujedno vaš prvi autorski singl, napisali jednog jutra u 6 sati. Kako je to izgledalo?
– Glavna uloga u filmu silno me iznenadila i razveselila. Bilo mi je super igrati ženu koja je u tjeskobi, problemu, usamljenosti, i koja mora odlučiti. Baš kao što sam morala odlučiti ja, da svoje snove uzmem u svoje ruke. Premijera će biti 2014. Stekla sam neke nove prijatelje, jako zavoljela ljude s kojima sam radila. I zaradila novac za album.
– Istina je da sam »Koku« pisala u 6 ujutro, naime kako sam dugo pokušavala izvući nešto iz sebe van i kako dugo nije išlo, mislim da je onaj kreativni dio mene bio jako uzburkan. I meni samoj je bilo čudno, ali eto, »Koka« se pojavila u to vrijeme kao i velika količina tekstova koji će valjda ugledati svjetlo dana. Slušam instinkt i intuiciju, pa kako bude. Moji tekstovi su dosta cinični i autoironični i mene su iznenadili, jer nisam bila svjesna koliko su neke stvari duboko ukorijenjene u meni. Vesela sam da sam postavila temelj.
DOKTOR IZ PJESME
– Melodiju čujem kao neki motiv koji onda razvijam, jednostavno se pustim. Kako posjedujem osnove klavira, to zapišem i pokažem Dusu, Zvonimiru Dusperu, mome skladatelju i aranžeru koji ima neku čudnu karakteristiku da potpuno utone u moju viziju i izvuče je van. To je užasno važno jer me sluša. Kada bolje razmislim, malo me ljudi u životu uistinu čulo. Većina glazbenika s kojima sam razgovarala mislili su da se zezam, da je to neki moj hir koji nikada neće ugledati svjetlo dana, ali Dus me zaista čuo. Njegov prijedlog je i grupa SANE, koji su »Koku« profiltrirali kroz svoj izraz, i silno talentirani brasist Big Banda HRT-a Luka Zuzić, koji je raspisao bras-dionice.
U tekstu se predstavljate kao tzv. stara koka, na repertoaru su botoks i kirurzi i tome slično, pa jesu li protiv suvremene diktature mladosti i ljepote bolji lijek botoks i photoshop ili (auto)ironija? Odnosno ima li tome uopće lijeka?
– Lijek ne postoji ni za starenje, ni za diktat ljepote. Jedino nam preostaje da se dobro zezamo na račun naše šašave ljudskosti koja pretjeruje u svemu. Moj prijatelj, poznati doktor estetske medicine Nikola Milojević, koji je inače doktor iz pjesme, uvijek mi govori da puno više vremena potroši uvjeravajući klijente da budu razumni. Javnim osobama kao što sam ja nije lako, ako se ne brinem za sebe kritiziraju me, ako dobro izgledam, opet ne valja, tako da iskreno ne trošim vrijeme razmišljajući kako da zadovoljim neku nevidljivu većinu ljudi koja me ionako doživljava površno.
»Koka« je najavni singl većeg projekta. Hoće li na kraju biti i (kant)autorski album ili ćete tražiti pomoć kolega i prijatelja skladatelja?
PUT KOJIM SAM KRENULA
– U svakom slučaju komedija me obilježila i to je super. Donijela mi je svašta, ali i odnijela poprilično. Još uvijek ljudi misle da sam luda k’o Irena Grobnik, ali ne zamjeram im. Mislim da sam puno luđa od nje, samo na drugačiji način. Sretna sam jer živim onako kako želim i zbog toga se zahvaljujem svaki dan.
– Da, jer sam našla žanr koji mi paše. Dus je jako dobro odradio produkciju, kao i Luka bras. Ne volim govoriti o stvarima koje dolaze, zasad imam četiri singla i korak po korak.
Jeste li si zadali okvirni vremenski plan za cijeli posao ili ćete čekati inspiraciju?
– Moja priča s glazbom nije pitanje trenutka već put na koji sam krenula. Zato ne želim žuriti, već svaku fazu svjesno proživjeti i uživati u tome. Vremenski okvir sam si zadala jer je bitno da se stvar ne raspline, ali nikamo ne moram žuriti jer ne ganjam cilj.
Poznato je da ste imali izlete u pjevačke vode, no ovo je dosad najozbiljniji. Je li to naznaka neke glazbene karijere ili je za to prerano pitati?
– Kao što sam rekla, osjetila sam da mi je potrebno novo poglavlje u životu. Jednom nogom sam dugo u glazbi jer pjevam mjuzikle u matičnom kazalištu, ali ovaj dio mene je nešto što istražujem. I silno sam sretna da imam taj privilegij. To si stalno govorim, jer puno ljudi ne živi svoje snove. A bilo bi lijepo da nađu snage za to. Što se tiče pitanja o glazbenoj karijeri, ne volim te ladice, sad si glumica sad pjevačica. Ja sam glumica koja pjeva i ima glazbu integriranu u svoju karijeru, i to je to. Jednostavno.
Je li ova glazbena priča izraz zasićenja glumom?
– Glume se ne mogu zasititi jer ona je moja bit, ali vjerujem da svatko od nas nosi nebrojene mogućnosti i talente do kojih nikada ne dopre iz straha, tjeskobe, životnih okolnosti. Od mudrih ljudi sam naučila da se svaki životni scenarij može pretvoriti u pobjedu, ma kako banalno i glupo to drugima izgledalo. Meni je glazba dar koji sam poklonila samoj sebi i ne brinem se koliko oštri i nemilosrdni moji kritičari mogu biti, jer je jedino važno da idem korak dalje u učenju o sebi. I kao glumica i kao glazbenica.
