Bend Chinawoman, kojemu je alfa i omega Kanađanka ruskih korijena Michelle Gurevich, prava je paradigma internetske revolucije i onoga što je mreža svih mreža napravila klasičnoj diskografiji. Njihovom je naime uspjehu u potpunosti kumovala era YouTubea i ostalih kanala kojima se danas strašno brzo može doći do prilično široke baze slušatelja, a ponekad i do kultnog statusa. Uz malo sreće i pravih tonova, dakako.

Ovom berlinskom bendu to je uspjelo u priličnoj mjeri na Balkanu, gdje se očito cijeni melankolija koju donosi a za koju je najzaslužnija upravo Michelle. S njom razgovaramo uoči drugog njenog gostovanja u Zagrebu u prilično kratkom periodu. Nakon nastupa u veljači ove godine evo je već ove subote, 8. listopada u Tvornici kulture u sklopu iste turneje – »Seeking Russian Bride«.

Zašto je vaša turneja nazvana »Seeking Russian Bride« (Tražeći rusku nevjestu)? Tražite li doista baš rusku nevjestu ili biste bili zadovoljni i nekom istočnoeuropskom?

– Rođena sam vrlo kratko nakon što su moji roditelji imigrirali, pa smo mi kod kuće i u mnogim društvenim situacijama govorili ruski. Za razliku od brojne djece imigranata mene je neobično zanimala sovjetska, ali i francuska, i talijanska muzika koju su donijeli sa sobom i sviđala su mi se ta »ruskolika« okupljanja kod kuće i u ruskim restoranima.

Vaša je muzika prilično melankolična, kao što je to uostalom i gotovo sve što dolazi ovamo iz Kanade, samo da se spomenu Arcade Fire ili Leonard Cohen. Jesmo li mi ovdje u iluziji o životu u Kanadi ili je tamo prilično melankolično?

– Možda Hrvati samo izabiru melankolične stvari.

Ali vi sad, naravno, živite u Berlinu. Kako vam je tamo, na mjestu na kojem se sreću europski Istok i Zapad?

– Ne znam da li se baš tamo susreću Istok i Zapad, ali znam da je tamo dopušteno piti u autobusu. Ne treba imati papirnatu vrećicu. Berlin je sličan Torontu po tome što je internacionalni grad, više imigrantska mješavina nego monokultura, pa mi se zato odmah učinio poznatim i bliskim.

Koji vam je dosad bio najveći koncert koji ste održali?

– Da. Mislim da je čudan splet okolnosti doveo do toga da koncert bude tako velik. Ali bilo je to dobro iskustvo, u nekom trenutku moraš naučiti odrađivati veće pozornice, odnosno koncerte i prihvaćati da neće svaki put to biti intimno okupljanje tvojih najodanijih slušatelja. Ali svakako, nakon što sam preživjela taj koncert polaskana sam što sam pozvana natrag tako brzo.

Kako komentirate vašu visoku popularnost ovdje na Balkanu?

– Balkanci koje sam dosad upoznala ispostavili su se iznimno inteligentni, znatiželjni, energični i duboki. Gotovo sam polaskana kad ljudi s dobrim ukusom vole i moju muziku, pa mi je čast što ih zanimam.

Što Zagreb može očekivati od vašeg drugog posjeta? Hoće li biti nekih novih pjesama ili ćete izvesti isti repertoar obzirom da su oba koncerta dio iste turneje?

– Bit će nekih varijacija u setlisti, a i instrumentalizacija je evoluirala. Nastavljamo unapređivati našu svirku uživo i mislim da smo napredovali od našeg zadnjeg nastupa u Zagrebu.

Hoćete li ovaj put imati vlastite back vokale ili će vam opet pjevati Hrvati(ce)? Odnosno što se točno desilo zadnji put?

– Ne vodimo back vokale s nama, no ako vidimo neke lijepe djevojke pored puta na našem dolasku u Zagreb možda ćemo ih i pokupiti. Ida iz Lollobridgide nas je ugostila na kavi i kolačima pa smo sjedile i pjevale »Avivu« i ostale pjesme. Dobra vremena!