Već godinama, možda desetljećima, koncert jednog hrvatskog jazz glazbenika nije pobudio tako veliko zanimanje javnosti kao onaj što ga je pijanist Matija Dedić održao preksinoć u Zagrebačkom kazalištu mladih. Publika je glazbenika pozdravila ovacijama, a nakon odsviranog programa Matija Dedić je četiri puta prozvan na bis, da zasladi svoj predivan pijanizam. Potpuno zasluženo!

Ulaznice za taj koncert bile su rasprodane mjesec dana ranije, a tri dodatne bine koje je organizator postavio u ZKM-u nisu bile dovoljne da prime sve koji su željeli vidjeti našeg ponajboljeg jazz pijanista na djelu. Dakle, naglašavam, ulaznice su prodane, a ne podijeljene! Toliko ulaznica nije prodano ni za koncerte mnogih od velikih svjetskih zvijezda jazza koje su tijekom posljednih godina nastupale u Zagrebu, u Hrvatskoj.

Život s ocem

Mamac za publiku bila je glazba velikog Arsena Dedića, skladbe što ih je Matija snimio za album »Matija svira Arsena« koji je odmah po objavljivanju postao hit, ne samo u okvirima jazz glazbe. Već godinama, desetljićima, neko jazz izdanje (strano ili domaće) nije pobudilo takvo zanimanje sveukupne hrvatske glazbene javnosti.

No, ovacije nisu bile upućene samo Arsenu čije su bezvremenske skladbe bile na programu, gotovo sve s albuma: »Glembajevi«, »Ni ti ni ja«, »Laura«, »Sve što znaš o meni«, »Kuća pored mora«, »Moderatto cantabile«, »Tvoje nježne godine« i »Dida moj« te »Ne plači«, »U registraturi« i »Razgovor sa konobarom« u dodatku u koji je uvrstio i skladbu »Vraćam se« koja nije sadržajem ovog izdanja. Matija je osvojio publiku osebujnim pristupom Arsenovoj glazbi te uvjerljivim i virtuoznim izvedbama.

Te večeri publika mu je bezrezervno vjerovala, jer svirao je opušteno, s lakoćom, kao da priča priču o životu s ocem. Iako se radi o glazbi koja se u velikom dijelu oslanja na apstrakciju, a veliki dio prisutnih nisu redoviti posjetitelji jazz koncerata, svi su bili očarani Matijinom umjetnošću, jer ona je univerzalna – jazz koji se oslanja na estetiku klasične glazbe i šarmantnost šansone.

Od prvih taktova dvoranu je ispunio nekom posebnom energijom. Iako se radi o projektu koji može biti opasan za umjetnika iz dva razloga – zato jer je svirao solo te je sva odgovornost ležala samo na njemu, kao i zato jer je na drukčiji način izvodio glazbu koja je, vjerujem, »sveto pismo« za sve koji su te večeri disali s Matijom i Arsenom – to se u njegovim izvedbama niti u jednom trenutku nije moglo osjetiti. Arsenove skladbe – Matijin senzibilitet! Pokazao je da Arsenova glazba i nakon njegova prelaska u drugu sferu postojanja i dalje živi, nadahnjuje, poprima drukčiji karakter, potiče na stvaranje novih glazbenih vrijednosti.

Unikatno djelo

U izvedbama tema Matija se doimao kao da klavir pod njegovim prstima pjeva, čak i kad je svirao preparirani klavir. CD se zove »Matija svira Arsena«, a naziv koncerta mogao je biti »Matija pjeva Arsena«. Naime, bio je suzdržaniji u improvizacijama, u smislu da je bio discipliniran, bar što se tiče njihova trajanja, ali bile su na svojem mjestu, kontrolirano-neobuzdane. Melodije je interpretirao doslovno, pa ih je varirao, poigravao se njima, šuljao oko njih, igrao skrivača, pa ih mazio, u jednom im trenutku povlađivao, a već u drugom im se suprotstavljao i navodio vodu na svoj mlin.

Na ovom koncertu Matija Dedić je ponudio jedan od mogućih vidova promišljanja Arsenova djela. Osebujnim izvedbama očevih poznatih tema predstavio se kompetentnim čuvarem njegove ostavštine, iako je on ipak puno više od toga. Iz te bogate riznice odabire ponajbolja zrnca i od njih filigranskom tehnikom izrađuje mandalu predivnih boja i oblika.

U ovom projektu mandala je najbolji simbol Matijine umjetnosti i to iz više razloga. Radi se o glazbi koja je rezultat dubokog promišljanja, strpljivog rada, iznimne ljepote, sklada i duhovnosti, a izvedbe su svaki put drukčije i neponovljive, upravo kao što je to svaka mandala. Do sada vjetar ju je već otpuhnuo, a na sljedećem koncertu umjetnik će stvoriti novo, unikatno djelo.