Riječki glazbenik može reći da je 2011. za njega završila u velikom stilu. Prije dva tjedna pobijedio je u »Plesu sa zvijezdama«, a nedavno je objavljen njegov koncertni CD snimljen prošle godine u blagdansko vrijeme
Koliko vremena posvećujete izgledu? Njegujete dotjeran imidž.
– Malo, jako malo. Obrijem se, operem zube i stavim vosak u kosu. U slobodno vrijeme se odijevam casual, ali ako prilike to zahtijevaju, nabacim odijelo. Surađujem s Rio Rijeka i Klarićem tako da se oni brinu za to. Volim se lijepo odjenuti, likovnjak sam i estet, volim lijepe stvari. Mrzim shopping iz dna duše jer mi to predstavlja gubljenje vremena.
GUMENA KLAVIJATURA
Najzanimljivi dar koji ste našli ispod bora?
– Jao, dobio sam jednu vrlo zanimljivu stvar, putnu gumenu klavijaturu koja se može zarolati i pospremiti u kofer, a kad se odrola, onda se svira. To mi je baš super!
IZ MORA BIH I KAMEN POJEO
Kuhate li?
– Kuham, volim kuhati. Kuhao sam i kad sam bio u Rijeci i sad u Zagrebu. Ali što više kuham u Zagrebu, to me više veseli doći na maminu kuhinju. Volim eksperimentirati u kuhinji, sve iz mora mi je tri puta draže od mesa, najviše volim škampe, ali iz mora bih i kamen pojeo. U zadnje vrijeme eksperimentiram s kineskom kuhinjom, baš mi paše.
Jesu li se plesne cipelice odmorile ili usmrdile?
– Usmrdile su se i to svjetski! Nevjerojatno je koliko te cipele sad smrde. Šalu na stranu, malo smo se odmorili od plesa, odradili smo to do kraja, onako kako je trebalo. Bilo je teško, moram priznati, trajalo je tri mjeseca, svaki dan po četiri sata treninga. Zbog toga sam sve drugo stopirao, nisam mogao ništa drugo raditi, jer sam tip koji kad se nečega uhvati, onda to želi napraviti najbolje što može. Ana je bila super partnerica, kao prvo fantastična plesačica, kao drugo odličan pedagog. Jako skulirana, mirna i simpatična cura s kojom je baš gušt raditi.
POMALO MI JE NEUGODNO
Postali ste majstor za televizijske showove poput Plesa i Pjevanja sa zvijezdama?
– Pa da. Iskreno, par godina sam odbijao »Ples sa zvijezdama« jer sam mislio da – ako već mogu birati između Plesa i Pjevanja sa zvijezdama – radije ću pjevati. Iza mene su tri godine Pjevanja i to je bila druga spika – em sam bio mentor, em je pjevanje moj posao. Nisam se tamo natjecao, već sam bio mentor natjecatelju. U Plesu smo zamijenili uloge. Ja sam bio zvijezda, zvijezda pod velikim navodnicima. Da, puno me bilo na televiziji zadnje tri godine, ali eto, sad ću sigurno uzeti televizijsku i medijsku pauzu, i to već od siječnja i posvetiti se novom albumu koji bi trebao biti objavljen negdje u travnju. Sljedeću godinu se mičem s malih ekrana i u potpunosti se posvećujem novoj ploči.
Kako ide s obožavateljicama? Vole vas osnovnoškolke, srednjoškolke, žene u najboljim godinama, mame, bake, a sve zbog imidža dobrog dečka?
– Krivo vide. Televizija je jako moćan medij i kad si na malom ekranu, svi te prepoznaju. Ples je nevjerojatno gledan, neusporedivo je čak i sa »Zvijezde pjevaju« ili bilo kojim drugim showom. Malo sam iznenađen, nisam očekivao takvu medijsku hajku, i to ne samo u Hrvatskoj. Javili su mi se i iz Srbije i rekli da je i tamo ovaj show gledan. To mi je drago čuti. Sad treba taj veliki medijski interes usmjeriti prema mojim pjesmama i albumu. Jasno mi je da sam sad popularan, no angažman u Plesu nisam prihvatio zbog popularnosti, moj prioritet je moja glazba.
Što kažu roditelji, jesu li zadovoljni?
– Roditelji su izvan sebe od sreće. Još sad kad sam otplesao i pobijedio prva reakcija je bila: pa ti si pravi showman! Dijele se CD-i za Božić, svima o meni pričaju, do te mjere da mi je pomalo neugodno.
A brat i prijatelji? Je li bilo šala na račun plesanja?
– Ma mislio sam da će me dečki ubit, od zezancije, posebice zbog sambe kad kukovi lete, ali odmah su me podržali i oni su poslije komentirali kako mi dobro ide. I već su se pribilježili kod mene, kad se počnemo ženiti i krstiti, da ih moram naučiti par plesnih koraka. Šta kaže djevojka?
– Svi me hvale!
PRVI SAMOSTALNI KONCERT
Svi su se raspisali o vašoj novoj ljubavi?
– Ma to mediji pišu sami od sebe. Jedino ću potvrditi da sam sretno zaljubljen i to je to.
Spomenuli ste neka vjenčanja…
– Da, ali ono mog brata koji će se uskoro oženiti i dobiti bebu.
Ovih dana objavljen je vaš božićni album? – To je DVD i CD mog prošlogodišnjeg koncerta u HNK Ivana pl. Zajca s Olja’zz bandom i sa Simfonijskim orkestrom i zborom HNK. Bio je to jako velik projekt, meni iznimno važan jer je to bio moj prvi samostalni koncert s jednim tako velikim orkestrom. Bila je to velika odgovornost. Na kraju je bio rasprodan, tražila se karta više što me iznenadilo, i tek ove godine oko Božića shvatio sam koliko je to bila velika stvar za mene. Velika mi je čast da sam s toliko godina imao mogućnost nastupati u kazalištu s takvim orkestrom. Drago mi je da smo to snimili, i audio i vizualno, da ostane za vjeke vjekova, trag u vremenu. Osim frizure – nadam se da ću nju brzo zaboraviti.
Novi album trebali biste objaviti u travnju? U kojoj je to sad fazi?
– Već su izašle dvije pjesme koje će se naći na tom albumu – »Lutke« i »Ljubav u boji« s kojom sam pobijedio na Zagrebfestu. U siječnju krećemo ponovo u studio, na dosnimavanje. Ovaj put potpisujem i glazbu i sve tekstove na albumu, bacio sam se u kantautorske vode. Bitan je to projekt upravo zbog toga što prvi put osim glazbe potpisujem i tekstove. Na taj način pokušavam ljudima objasniti što mislim o nekim stvarima koje me vesele, koje me ljute, koje me rastužuju. To je opet neka vrsta prekretnice u mojoj karijeri. Na svakom albumu pokušavam nešto novo, dati nešto više pa eto tako na ovom potpisujem i glazbu i tekstove.
TIPIČAN »MARKO TOLJA«
Što vas inspirira, o čemu pišete?
– Prvo pišem glazbu i onda u tom procesu automatski dođe tema pjesme. Teme su svakakve. I prije sam pisao glazbu, ali tekstove nikada jer sam mislio da nemam što reći – moji tekstovi su bili tipa »ja tebe volim, ti mene ne, ja ću se sad ubit«. Sad sam valjda odrastao, nešto se dogodilo u mojoj glavi. Ima ljubavne tematike, ima jedna pjesma o ekologiji, jedna je pjesma posvećena anonimnim forumašima i zločestim novinarima, ima i malo politički angažiranih tekstova, ma svega, sve što me veseli i ne veseli. Inače sam zatvoren tip što se tiče izljeva emocija i shvatio sam da to najbolje radim kroz muziku, kroz pjesme govorim sve što osjećam i mislim. Ekipa s kojom radim je uvijek ista – Olja Dešić je aranžer i basist, a Ivan Pešut gitara, Branimir Gazdik bubanj, Zvjezdan Ružić klavir i imamo puno gostujućih instrumentalista iz Zagreba.
Je li to tipičan »Marko Tolja« album?
– Možda se neće toliko bazirati na swingu, ali i dalje je to pop s primjesama jazza. Produkcija će biti modernija, ali kad se čuje pjesma, znat će se da je to Marko Tolja.
Kako ste proveli Božić?
– Bio sam, hvala Bogu, doma s obitelji i onda na »polnoćku« s ekipom, s time da crkve nismo ni vidjeli. Slavljenički. Četiri mjeseca sam bio u Zagrebu i jedva sam čekao da se vratim u Rijeku i vidim sa starom ekipom.
Doček Nove godine?
– U Splitu sam, imam dogovoren nastup u lounge baru jednog luksuznog hotela – ma baš ono »fensi šmensi«, ali radno. Početkom siječnja idem na skijanje, sedam dana na Kromplatz, to je neizbježno. A kad se vratim, u potpunosti se posvećujem albumu.
Je li medijska izloženost donijela više poziva za svirku?
– Recesija je svima, pa tako i nama glazbenicima. No, razgovarajući s ostalim kolegama, mogu pokucat’ u drvo i reći da je meni još uvijek dobro. Ova instant popularnost donosi samo veliku medijsku hajku, no prave svirke i ono što nosi pozive u dužem periodu su prije svega kvalitetne pjesme. Albumi se ne prodaju i više služe kao promotivni materijal i samo izdavanje nosača zvuka je prije svega veliki trošak, a opet moraš objavit’ pjesme i albume jer te moraju ljudi čuti.
SVE IDE PREKO »JANJETINE«
Biste li prihvatili angažman u sapunici?
– Nikako. Glazba je moj prioritet i što god je vezano za glazbu je dobrodošlo, izleti poput Plesa i Pjevanja su zanimljivi, zanimljivo mi je bilo sudjelovati i u filmu »Lea i Darija«, ali i tamo sam imao »ulogu« pjevača. Gluma je zanimljiva, ali čvrsto se držim glazbe. Postoji neka ideja glazbenog televizijskog showa, ali to je još daleko od realizacije.
Što si želite u novoj godini?
– Želim si dobar album, da moje pjesme zažive među publikom. To je jako teško, ne zato što moje pjesme teško nalaze put do publike, nego što ne postoji medijski prostor za nove glazbenike. Na televiziji i radiostanicama uglavnom se vrte pjesme koje su već hitovi, malo je prostora za nove stvari. Velik je posao ispred mene, no na sreću iza mene su već dva albuma, dva Porina, zapravo dosta uspješna glazbena karijera. Cijelu ću godinu posvetiti novom albumu i novim pjesmama.
Razmišljate li o međunarodnoj karijeri?
– Ambicija uvijek postoji. Dosta sam zastupljen u tim jazz vodama, puno pjevam engleske pjesme i jazz standarde i ako bih ikad pokušao raditi nešto vani, bilo bi na tom tragu. Znači, probao bih ne kao kantautor već kao jazz pjevač, poput primjerice Michaela Bubblea. Mislim da je to dosta ambiciozno i treba, baš kao i u Hrvatskoj, poznavati prave ljude jer sve ide preko »janjetine«.
Kako se Marko Tolja opušta, što radi kad ne radi ništa?
– Ne sjećam se. Kad sam u Rijeci, družim se s ekipom, rijetko se viđamo, a jako sam povezan sa svojim prijateljima. Super smo ekipa i kad me dugo nema, onda mi jako nedostaju. Volim crtati, to sam htio studirati, i tko zna – možda neki idući album i likovno osmislim.
