ZAGREB Keltski folk prepun zvukova irske, škotske i engleske glazbene tradicije, američki country, rhytam and blues, rock and roll, latino zvuk, cajun, čak i natruhe ozbiljne glazbe, i sve to upotpunjeno neponovljivim zvukom gitare Marka Knopflera obilježilo je dvosatni zagrebački koncert ovog legendarnog gitarista, koncert kojim u sklopu velike europske turneje promovira svoj sedmi studijski album »Privateering«. Naravno, ljubitelji njegove glazbe s pravom su se nadali da će uz pjesme s tog, kao i ranijih solo albuma, čuti i bar neke od velikih hitova nekadašnje Knopflerove grupe Dire Straits. Očekivanja su u potpunosti ispunjena jer je kroz 16 izvedenih pjesama Knopfler ponudio ne samo glazbenu sliku novog albuma odsviraši pet pjesama s te dvostruke ploče, dok se prethodnih solo albuma prisjetio kroz sedam pjesama, a na slavne Dire Straits godine podsjetio nas je izvedbom četiri pjesme. 

  Božanstveni zvuk

I sve je to bilo odsvirano vrlo profesionalno, uz odličan zvuk i pažnje vrijednu svirku prateće grupe pa se zaista može reći kako je pred oko 6 do 7 tisuća ljudi Knopfler korektno odradio svoj posao. 

   Istina, nedostajalo je u tih 118 minuta glazbe možda malo više energije i srčanosti, premalo je bilo i komunikacije s publikom, nisu ni gledatelji bili odviše u rock ritmu jer su na prostoru ispred pozornice bile stolice što je odmah »ubilo« ideju o bilo kakvom žešćem pristupu… No, unatoč svemu, ovo je bio dobar koncert i najveći broj onih koji su došli pogledati Knopflera dobili su ono što su i željeli – vrhunskoga gitarista čiji božanstveni zvuk Startocastera ili Gibsona svaku pjesmu bar na tren učini pravim malim glazbenim draguljem.

Pravilo brzo-sporo

Nakon toga Knopfler i ekipa držali su se pravila brzo-sporo pa bi odmah nakon rasplesanog ritma uokvirenog country, rock ili blues izrazom slijedio nježniji predah što je pomalo i ubijalo ritam koncerta koji je tek u samoj završnici dobio na energičnosti. No, znanje i umijeće bilo je vidljivo u svakom trenutku pa je teško bilo ne aplaudirati nakon zaista dojmljive izvedbe keltskog zvuka prepune »Kingdom Of Gold«, zaplesati uz duhovitu i samoironičnu »I Used To Could« ili zapaliti upaljač u trenutku kad su se Arenom prosuli uvodni taktovi besmrtne Dire Straist himne »Romeo and Juliet«. 

Već su mu 64!

Sve u svemu, lijepo je opet bilo čuti i vidjeti Marka Knopflera. Unatoč godinama (već su mu 64!) vidljivim na licu, tijelu i pokretnosti na pozornici, majstor je ostao majstor pa je svaki solo i svaki fingerpickin dodir po žicama bio minijaturno slavlje rock zvuka i gitare kao temeljnog instrumenta glazbe koja vlada svijetom već više od pola stoljeća. Da je bilo samo to, ovo bi bio dobar koncert. A bilo je i više od toga jer je Knopfler jedan od onih uz čije smo gitare odrastali pa su dijelovi ovog koncerta, pogotovo završni dio zaključen s tri Dire Straits pjesme, bile lijepa prilika za malo dobrodošle nostalgije.