ZAGREB Predsjednik Hrvatskoga sabora Josip Leko uputio je u utorak brzojav sućuti obitelji preminulog Arsena Dedića u kojem ističe da njegovo djelo po svojoj snazi predstavlja univerzalnu vrijednost koja će ostati zapisana na nosačima zvuka, filmovima i u knjigama.

»S posebnom sam tugom i nevjericom primio vijest da je umro hrvatski glazbenik i umjetnik Arsen Dedić kojega sam imao čast i osobno poznavati. Skladatelj, pjesnik, književnik, dirigent, muzički producent i aranžer Arsen Dedić je u svoje bogato stvaralaštvo utkao sve svoje brojne talente. Svojim je odlaskom ostavio ogromnu prazninu koju će biti nemoguće popuniti«, naveo je Leko.

Dodao je kako je njegova glazba obilježila živote generacija koje su uz nju odrastale i čije je postojanje trajno obogatila i da njegovo ukupno umjetničko djelo po svojoj snazi i značenju predstavlja univerzalnu umjetničku vrijednost koja će za buduće naraštaje ostati zapisana na nosačima zvuka, filmovima i u knjigama.

Muzički i umjetnički svestran, on je prije svega zaštitni znak hrvatske šansone, a umjetničkom vrijednošću i posebnošću svojeg muzičkog izričaja stoji uz bok svjetskim velikanima toga žanra. Iako je izgubio bitku s bolešću, Arsen Dedić je za života stvorio opus koji će nastaviti živjeti jednakom snagom. Žaleći za svime onime što još nije stigao napraviti, znamo da njegovim odlaskom ne odlazi i sva ona umjetnost zvuka i riječi koju toliko volimo«, stoji u brzojavu predsjednika Sabora obitelji Dedić.

U povodu smrti svoga člana Arsena Dedića priopćenjem se oglasilo Hrvatsko društvo pisaca (HDP) istaknuvši kako će ga zadržati u trajnom sjećanju kao izvrsnoga pjesnika i glazbenoga umjetnika, te plemenitog čovjeka.

Zbirku pjesama »Brod u boci« objavljuje 1971. u kojoj precizno diferencira raspone pisanja, no cjelinu tvori izrazita osjetljivost i naglašena osjećajnost, neobična za autora koji bi generacijski pripadao »razlogovcima«.

HDP naglašava kako je Dedić ostao pjesnikom posebnoga glasa i istaknute osobnosti. »Prepoznatljiv u javnosti, mogao je nesputano progovoriti ‘u prvom licu’, stihovima izraziti intimne doživljaje, voditi lirski dnevnik u smjeloj kombinaciji sentimenta i ironije, emotivnosti i zaigranosti«, stoji u priopćenju.

Zbirkom »Narodne pjesme« (1979) Dedić je s razlogom naglasio svoju funkciju glasnogovornika »kolektivne svijesti«, sposobnost koralnog izricanja i stvaranja zajedništva.

Ocjenjuju kako je važan i njegov jaki subjektivizam: iskustvo kao pjevača oporih istina, kao zatočnika mediteranskih simbola, ili pak kao svjedoka vlastitoga dramatičnog bolovanja.

U svim poetskim emanacijama Dedić se potvrđuje kao istančan i dosjetljiv stihotvorac, kao iskusan i uvjerljiv rapsod prepoznatljive ljudske sudbine, kao stvaralac koji običnosti i prolaznosti znade dati pečat solidarnoga dugog trajanja, navodi HDP.