Vjerojatno najznačajniji svjetski glazbeni časopis – Rolling Stone – objavio je u svom prosinačkom broju američkog izdanja top ljestvicu pedeset najboljih albuma 2014. godine, a iz ponuđenog pregleda rock, pop, electro, hip hop… glazbe nastale u ovoj godini jasno je kako su kritičari Rolling Stonea u najvećoj mjeri ipak ostali vjerni rocku. Procjenjujući dosege ostvarenog više no očigledno stali su na stranu onih autora koji su se u svom radu okrenuli svojoj i općoj glazbenoj prošlosti. Znači li to i kritiku sadašnjosti koja nema toliko dojmljivog izraza da nadvlada utjecaje prošlosti, prosudite sami.

Osobna ispovijed

U svakom slučaju najbolji album 2014. godine za novinare Rolling Stonea je »Songs of Innocence« grupe U2 koju ocjenjuju vrlo uspješnom tekstualnom i stihovnom osobnom ispovijedi o danima kad su članovi ove irske svjetske rock atrakcije kretali u rock, a to su bili dani druge polovice sedamdesetih godina. Tik do U2 na drugom se mjestu smjestio Bruce Springsteen koji je sa svojim albumom »High Hopes« dosegao, tvrdi Rolling Stone, jedan od vrhunaca svog rada u 21. stoljeću pri čemu donositelji ocjene i u njegovom slučaju nagrađuju povratak u prošlost koji je, za razliku od U2, još izraženiji jer Boss ne samo da govori o prošlosti, već i obrađuje niz svojih starih pjesama od kojih neke do sada iz raznih razloga nisu bile objavljene. Na trećem mjestu američki je Black Keys dvojac (gostovali su ove godine u Zagrebu!) – albumom »Turn Blue« na kojem su, ističe se, uspješno spojili utjecaje prošlosti s elementima suvremene elektronike ponudivši pod producentskom palicom Danger Mousa mnogo toga – od funka i disca osamdesetih, čvrstog rocka sedamdesetih po uzoru na Stonese pa sve do suvremenih elektro zvukova.

Heroina indie rocka

Na četvrto mjesto Rolling Stone smješta istoimeni album St. Vincent, heroine gitarističkog indie rocka, na petom je mjestu Miranda Lambert, zločesta cura mainstreem country glazbe s albumom »Platinum«, a sklonost malo divljijim curama novinari Rolling Stonea iskazuju i smještanjem na šesto mjesto 22-godišnje nove britanska pop zvijezda Charlie XCX s albumom »Sucker«. Melodramatična i glamurozna ljepotica Lana Del Ray sa sjajnim albumom »Ultraviolence« punom raskošnih indie himni otpjevanih njenim veličanstvenim glasom na sedmom je mjestu, a na osmo su mjesto, proglasivši ga time najboljim hip hop albumom godine, smjestili album »Run the Jewels 2« istoimene grupe. Deveto mjesto dodijelili su 24-godišnjem kanadskom kantautoru Macu DeMarcu čiji je album »Salad Days« proglašen odličnim folk rock album na tragu zvuka sedamdesetih, a listu deset najboljih albuma ove godine zaključuje sveprisutna Taylor Swift koja se albumom »1989« iz dojučerašnje američke country zvijezde pretvorila u pop pjevačicu.

Nove nade, stari lisci

Pogled na listu preostalih četrdeset odabranih albuma pokazuje kako su na visokom dvanaestom mjestu Foo Fighters s nedavno objavljenim »Sonic Highways«, grupa Weezer je s odličnim punkoidnim i power pop albumom »Everything Will Be Alright in the End« četrnaesta, petnaesti je američki punk rock bend Against Me! s albumom »Transgender Dysphoria Blues«, lijepa Jenny Lewis s kombinacijom indie/country/pop zvuka na sedamnaestom je mjestu, a legendarni Jackson Brown s albumom »Standing in the Breach« je na 19. mjestu. Kombinacijom country i čvrstog rock and rolla Eric Church albumom »Outsiders« na 21. je mjestu, War on Drugs, philadelphijski klasični rockeri s puno utjecaja zvuka osamdesetih na albumu »Lost in the Dream« na 23. su mjestu, a poziciju ispod njih je legendarni Leonard Cohen sa sjajnom novom pjesmaricom za kišna poslijepodneva, albumom »Popular Problems«, dok je na 26. mjestu američki heartland rocker Tom Petty koji se uz Heartbreakerse albumom »Hipnotic Eye« vratio u sedamdesete kad je počinjao karijeru.

»Tommorow’s Modern Boxes«, album Thoma Yorka, gitariste Radioheada na tridesetom je mjestu, a dva mjesta ispod njega album je bivšeg Blur pjevača Damona Albarna »Everyday Robots«. Albumom »Art Official Age« Prince je zauzeo 34. mjesto, a tik do njega je Lenny Kravitz sa povratničkim albumom »Strut« koji je, kao i Pettyjev, oslonjen na rock i funky sedamdesetih. Jack White s pločom »Lazeretto« je na četrdesetom mjestu, a mjesto ispod su majstory elektronike Aphex Twin s povratničkim albumom »Syro«. EMA i »The Future’s Void« je na 45. mjestu ponajprije zbog uspješnog buđenja zvuka devedesetih, a na 47. mjestu smjestio se jedini live album na ljestvici pedeset najboljih – »Gary Clark Live« koji donosi snažni blues ovog teksaškog majstora. Coldplay s »Ghost Stories« na 48. su mjestu, a saharski rock grupe Tinariwn s albuma »Emmaar« zauzeo je 49. mjesto.

Stvar ukusa

Naravno, kao i svaka lista i ova je podložna raznim ocjenama i procjenama, a konačni stav uvijek ovisi o vlastitom ukusu. No, s obzirom na kvalitetu ljudi koji u Rolling Stoneu pišu i s obzirom na tradiciju tog časopisa sigurno je da je ovo jedan od kvalitetnije napravljenih izbora pri čemu nas samo može radovati da smo u Novom listu od prvih deset albuma pisali o njih pet pri njihovom objavljivanju, a i od ostalih četrdeset obradili smo njih desetak.