My Beautiful Dark Twisted Fantasy peti je studijski album Kanye Westa. Uz GOOD Fridays seriju, trend samopromocije koji trenutno rabi svaki drugi reper željan slave, gdje su objavljeni ostaci sa albuma zvučali bolje od većine ovogodišnjih singlova, očekivanja su bila visoka.

Nakon zatvaranja “college trilogije” i iživljavanja na auto-tuneu, što nudi novo izdanje? Izvan konteksta Westovog iskupljenja za debakl na prošlogodišnjoj dodjeli MTV-jevih nagrada, pronalaženja sebe, umjetničkog uskrsnuća i svih drugih okolnosti kojima su mediji dodali više ili manje značaja, radi se o solidnom do nadprosječnom albumu.

Novi zvuk i stari stav

Produkcijski Kanye nikad nije zvučao raskošnije, posebice nakon minimalističkog synth i 808 zvuka na prethodniku. Ovaj put otišao je u drugu krajnost aranžmanima koji sadrže sve elemente ranijih albuma: od tvrdih brejkova i semplova, stringova, elektronike i efekata do gospel zborova i vokalnog harmoniziranja. Svaki zvuk savršeno stopljen u slojeviti glazbeni kolaž kojim je pomaknuo granice ne samo hip-hop nego i pop produkcije i malo tko će ga u dogledno vrijeme uspijeti dodirnuti na tom polju.

Kao reper, i dalje svakim albumom dodatno usavršava flow, delivery i tekstove. Lirički je dovoljno oštar da bez problema stoji uz bok teškašima poput Jay-Z-a i Raekwona. Ali njegov najveći adut ostala je bezkompromisna iskrenost zahvaljujući kojoj uspjeva ostati istovremeno bahati egocentrik i ranjivi emotivac. Radi se o jednom od rijetkih izvođača sposobnih dodirnuti socijalnu tematiku, visoku modu, religiju, ljubav i veze te biti razmetljiv ali samosvjestan na istoj ploči. Na istim karakteristikama počiva i Eminemov uspjeh – stav izražavanja bez dlake na jeziku i obzira za mišljenje okoline jedna je od osnovnih premisa hip-hopa. A ustrajanost na tome usprkos svim medijskim istupima i kontraverzama okarakterizirala ga je ludim, hrabrim ili ekscentričnim.

Snažni početak i razvučena minutaža

Prva trećina albuma možda je i najsnažnija sa pjesmama kao što su Power i All Of The Lights pored kojih će svaki drugi radijski hit tjedna zvučati prazno, siromašno i nemaštovito. Na All Of The Lights, jednom od najboljih trenutaka albuma, celebrity lineup glazbenika poput Rihanne, Alicie Keyes, Eltona Johna i Fergie usklađeno harmonizira na kratkim dionicama i, suprotno očekivanom Band-Aid efektu, ne zasjenjuje Westa.

Drugi dio albuma sastoji se o introspektivnijih i osobnijih dionica kao što su Runaway i Blame Game koje spadaju u slabije trake podužeg trajanja od preko 9, odnosno 7 minuta s premalo varijacija da bi ostale zanimljive. Zadnje dvije i pol minute Blame Gamea komičar Chris Rock drži monolog koji jako brzo postane zamoran i tjera na skip. Kayne pak, ne odustaje od vlastitog pjevanja, ovaj put bez maskiranja auto-tune efektom čime je u jakom kontrastu s ostalim, sposobnijim vokalistima na albumu. Ironično, vokalni solo Justina Vernona (Bon Iver) na početku pjesme Lost In The World nepotrebno je osakaćen upravo upotrebom auto-tunea.

Razvučena minutaža u nepotrebnim pokušajima postizanja veće atmosfere najveća je cjelokupna zamjerka albuma pošto skoro polovica pjesama traje duže od 6 minuta. Pjesme kraćeg trajanja imale bi više pop senzibiliteta i bile pitkije ali na kraju krajeva, Kanyeu to ovdje evidentno nije bila namjera kao što je pokazao polusatnim video-uratkom za Runaway.

Gostovanja i konačna presuda

Producenti s kojima je surađivao za vrijeme snimanja čine hip-hop postavu snova: The RZA, Q-Tip, Pete Rock, Pharell (Neptunes), DJ Premier i drugi. Svi su dovedeni u na Havaje, gdje je West proveo mjesece u studiju, kako bi dali svoj doprinos i inspiraciju. Reperi kojima se okružio su njegova GOOD Music ekipa (Common, Mos Def, Pusha T, Kid Cudi), mentor Jay-Z te Raekwon i Rick Ross među ostalima. No jedino vokalno gostovanje vrijedno posebne pažnje je ono Nicki Minaj na pjesmi Monster gdje u klasičnom posse cutu pored Kanyea, Jay-Z-a i Rick Rossa uspjeva ukrasti predstavu najboljom izvedbom u karijeri. Monster i So Appalled objavljene su ranije u sklopu GOOD Fridaysa kao i originalna verzija pjesme Devil In A New Dress kojoj je u album verziji Rick Ross dodao novu strofu a trajanje poduplano.

Veliki mediji i pop autoriteti puno su naklapali o Westovom duševnom stanju, dubljem zančenju i simbolici albuma ali sve se svede na “samo” jako dobar glazbeni uradak. My Beautiful Dark Twisted Fantasy nije homogen u istoj mjeri kao i Graduation, njegovo najfokusiranije izdanje do danas, ali sve trake s ovog albuma povezuje unikatan zvuk i kreativni proces koji se krije iza istog. Kanye West spada u one superzvijezde koje koriste sredstva i mogućnosti koje su im na raspolaganju za eksperimentiranje i razvijanje novog zvuka bez straha i utjecaja trendova ali ostajući vjeran vlastitoj tradiciji i korjenima. Samoprozvani nasljednik Michaela Jacksona se, uz oduševljenje publike, vratio u milost medija i kritike. Ostaje čekati sljedeći povod za novu duhovnu katarzu pošto je jedina osoba koja može nadmašiti Kanye Westa je – Kanye West.