Mislim kako u 2011. godini ne moram trošiti riječi o dvojcu koji stoji iza albuma »Watch The Throne«. Jay-Z i Kanye West su najveće glazbene zvijezde na planetu. Točka. I iskreno volio bih da mogu, pronaći dovoljno mana, pokušati vas odgovoriti od kupnje ili barem preslušavanja ovog albuma, ali jedini stvarni propust koji su napravili je sam naziv ovog izdanja.
Mnogi će reći, a ja sam bio jedan od tih, kako im ovaj album nije trebao, a bojazan kako bi ovo mogao biti fijasko kakav je Jay-Z već imao s R. Kellyem prije desetak godina nazvan »The Best of Both Worlds« nestala je činjenicom kako je mr. West (su)potpisao produkciju na devet od ukupno 12 pjesmama ove ploče. No, ako očekujete album u rangu »Black Albuma« ili »My Beautiful Dark Twisted Fantasy« koji su među top 5 izdanja u novom tisućljeću, ostat ćete razočarani.
Na početku poput bombe odjekne »No Church in the Wild« u kojoj na početku gostuje Frank Ocean iz L.A. bande zvane Odd Future koji nas svojim tekstom »Human being to the mob / What’s a mob to a king? / What’s a king to a god? / What’s a god to a non-believer / Who don’t believe in anything? / Will he make it out alive? / Alright alright / No church in the wild« upozorava kako nas na ovom albumu očekuju ozbiljne teme. Zatim ugoste Beyonce u još jednom većem-od-života budućem singlu »Lift Off« , a onda s juga Amerike uleti zarazna poskočica »Ni**as In Paris« . »Otis« pak ugosti »Try A Little Tenderness« slavnog gospodina Reddinga, tek nas podsjeti na uspješnu formulu koju su Jay-Z i Kanye dobrano unovčili. Neptunovska »Gotta Have It« i »New Day« (RZA krade Ninu Simone) u kojoj dvojac pjeva svojim nerođenim sinovima vrhunac su albuma.
Dobitna kombinacija je i suradnja s Justinom »Bon Iver« Vernonom i La Roux u »That’s My B**ch«, kao i »Who Gon’ Stop Me« koja plovi na Flux Pavilionovoj »I Can’t Stop«. A onda slijedi završni nezaboravni trojac » »Murder to Excellence« (dvije pjesme u jednoj,a jedna tradicionalna rumunjska) , »Made In America« (AOR ljiga na klaviru) i »Why I Love You« (Cassiusov sempl).
Prije impresivan nego bezgrešan album koji svojom pojavom briše sve svoje nedostatke, kojih je, ako vjerujem sam sebi i tekstu kojega sam potpisao vrlo, vrlo malo.
