Ako ne vjerujete, pokušajte iz štorije o osamdesetima isključiti »Where the Streets Have No Name«, »I Still Havent Found...«, »With Or Without You«, »Bullet The Blue Sky«, »Running To Stand Still«... Sve su to pjesme s albuma »The Joshua Tree«
Zar je već prošlo 25 godina?! Ovo se pitanje samo po sebi nametnulo kad smo u ovoj seriji tekstova o kultnim pločama rock glazbe shvatili da je od pojave albuma »Joshua Tree« irske skupine U2 proteklo već četvrt stoljeća! Nažalost, brojke su neumoljive, a to što nam se čini da je sve bilo »još jučer« možda je i stoga što ovaj sjajni album nudi pregršt divnih i nezaboravnih pjesama…
A da će peti studijski U2 album biti iznimno uspješan, jasno je bilo čim se pojavio u prodaji. U prva dva tjedna ožujka 1987. godine u Velikoj Britaniji prodano je 250.000 primjeraka, čime je ta ploča postala najbrže prodavani album u povijesti britanskog rocka. U travnju te godine album je postao prvi njihov LP koji je bio na vodećem mjestu najprodavanijih albuma u Americi i u Britaniji, početkom 1988. godine dobili su Grammy za album godine i za najbolju rock izvedbu godine, a do danas je prodano ukupno više od 25 milijuna primjeraka! No, kako je nastajao i što donosi album koji u 11 pjesama nudi 50 minuta i 11 sekundi glazbe za sva vremena.
Novi glazbeni izvori
Stvarajući »The Joshua Tree« U2 su već imali ugled odličnog rock benda koji su stekli žestokim novovalnim rock albumima »Boy« (1980.), »October« (1981.) i »War« (1983.), sjajnim live uratkom »Under a Blood Red Sky« (1983.) te vrlo slušljivim »Unforgettable Fire« (1984.). Iz žestokog banda koji je uz pomoć producenta Stevea Lillywhitea sjajno baštinio zvuk panka i novog vala, U2 su se na »Unforgettable fire« zahvaljujući producentskom dvojcu Brian Eno i Daniel Lanois počeli okretati nešto uglađenijem i za širu publiku prihvatljivijem zvuku, a svjetskoj javnosti diljem planeta ponajbolje su se predstavili 1985. godine nezaboravnim nastupom na LIVE AID-u. Time su temelji za osvajanje svijeta bili su postavljeni, ali da bi postali svjetske zvijezde trebao im je veliki album. Tu je ulogu odigrao »The Joshua Tree«!
Menadžer grupe Paul McGuiness album je nazvao »romansom U2 s Amerikom« i ta je ocjena zaista pogodila u srž. Ta je romansa značila i gotovo potpuni prelazak grupe iz koncerata u zatvorenim prostorima u velike dvorane i na stadione. Već prva turneja nakon ovog albuma bila je uglavnom stadionska, a danas su U2 sinonim za koncerte na velikim prostorima.
Uz iskusne producente, za velik uspjeh albuma svakako velike zasluge leže i u okretanju U2 četvorke novim glazbenim izvorima. Naime, nakon mladenačke fascinacije žestinom punka i novog vala, Bono, Edge i društvo polako su se počeli okretati i drugim glazbenim pravcima, pri čemu su ih sredinom osamdesetih najviše oduševili blues, gospel, rock, soul i country nasljeđe SAD-a, a najbolje moguće učitelje tih su dana imali zahvaljujući intenzivnom druženju s legendama kao što su Van Morisson, Bob Dylan i Keith Richards. Sve to u tolikoj je mjeri na njih utjecalo da su odlučili sljedeći album posvetiti američkim glazbenim korijenima, a Bono je učinio i korak više te se tradiciji i srži SAD-a uspio približiti i kroz djela klasika američke literature – Flanerry O’ Connor, Normana Mailera i Raymonda Carvera. Uz sve to puno su, kao grupa, ali i indivudualno, putovali Amerikom – pogotovo Bono koji je uz Sjevernu »skoknuo« i do ratom zahvaćenih južnoameričkih državica Nikaragve i San Salvadora suočivši se na licu mjesta i s onom ružnom, imperijalističkom slikom Amerike. I sve to – od oduševljenja glazbom i veličinom te države, do bijesa zbog ugnjetavanja nemoćnih, mjesto je našlo na i do danas možda ponajboljem albumu U2.
U2 zvučni zid
S glazbene strane »The Joshua Tree« najviše odiše bluesom, bilo da je riječ o baladama koje ostavljaju bez daha (»Running To Stand Still«), ili pak žešćem pristupu (»One Three Hill«, »In God’s Country«) odnosno kaotično nervoznim blues udarima poput dojmljive »Bullet the Blue Sky«. U čisti gospel zvuk uronjen je mega hit »I Still Havent Found What I’m Looking For«, dodir soula osjetan je u »With or Without You«, a »stari dobri« U2 new vave zvuk pršti iz većine ostalih skladbi, posebno poletne »Where the Streets Have No Name« ili manje znane, ali vrlo kvalitetne »Trip Throug Your Wires«. Uz znalački pristup različitim glazbenim izrazima na ovom, kao i na ostalim U2 albumima, dominira prepoznatljiv i jak Bonov vokal, a kao nikada do tada u prvi plan izbija i gitarističko umijeće The Edgea koji je svojim originalnim sviranjem punim kratkih gitarističkih »uboda« stvorio pravi mali U2 zvučni zid u koji se idealno ukopila ritam sekcije bubnjara Larry Mullena i basiste Adama Claytona pa je sve skupa iznjedrilo album kojeg je moguće slušati bezbroj puta.
Prijedlozi za naziv albuma bili su »The Desert Songs« i »Two America«, a »The Joshua Tree« odabran je nakon što su krstareći pustinjom Mojave u društvu s fotografom Antonom Corbijnom i tražeći dobru pozadinu za fotke naslovnice naišli uz Cestu 190 na usamljeno stablo zvano Jošuino drvo jer izgledom podsjeća na biblijsku scenu Jošuinog zazivanja Boga raširenim rukama. Simbolika postojanja života u pustinji i snage vjere dopala se svim članovima, a Corbijn je odradio odlične crno-bijele fotografije zbog kojih i omot spada u red ponajboljih naslovnica rock albuma. A to što na fotkama članovi grupe izgledaju prilično utegnuto i mrzovoljno, nije gluma ni poruka. Naime, iako su bili u pustinji, taj je dan puhao žestok vjetar i bilo je vrlo hladno pa su s puno nevoljkosti, itekako vidljive na licima, pristali na smrzavanje u neprikladnoj odjeći!
Tekstualno je album bio još raznovrsniji, pri čemu valja istaknuti kako je sve tekstove pisao Bono koji je, po vlastitim riječima, prvi put umjesto do tog trenutka nabacanih asocijacija, stihove pisao s namjerom da priča i poruka budu što jasniji. Pozitivna strana Amerike najviše se osjeti u skladbi »In God’s Country«, a žestoka kritika USA imperijalizma izbija iz američkom vojnom intervencijom u Nikaragvi i San Salvadoru inspiriranih »Bullet the Blue Sky« i »Mothers of the of Disappeared«. Tipična religijska U2 pjesma je »I Still Havent Found What I’m Looking For«, a ljubavnu »With Or Without You« Bono je, u trenucima dok mu je brak bio u krizi, posvetio supruzi. U brijantnoj »Running To Stand Still« kroz opis života dvoje narkomana stvorena je jedna od ponajboljih i najtužnijih pjesama o iskustvima života s drogom, »Exit« nudi mučnu priču o mogućnosti suicida, »One Tree Hill« (kao i cijeli album) posvećena je poginulom Bonovom prijatelju Gregu Carollu, a »Red Hill Mining Town« stihovima podsjeća na britanski rudarski štrajk iz 1985. godine, dok političkim sukobima u Belfastu inspirirana »Where The Streets Have No Name« šalje pravu hipi poruku o potrebi za svijetom u kojem neće biti nikakvih podjela i razlika, pa čak ni »ulice neće imati imena«.
Najveća rock grupa 80-ih
Zanimljivo je da je znatno prije pojave albuma, točnije 1985. godine, ugledni američki časopis Rolling Stone proglasio U2 »grupom osamdesetih«. Vrlo hrabra ocjena dana punih pet godina prije kraja desetljeća potvrđena je u najvećoj mjeri upravo albumom »The Joshua Tree«, kao i njegovim nasljednikom, sjajnim dvostrukim LP-ijem »Rattle and Hum« (1988.). Dodamo li ovim albumima pet ranije spomenutih, onda je zaista nedvojbeno da su U2 bili najveća rock grupa osamdesetih godina prošlog stoljeća, sastav bez kojeg je nemoguće zamisliti soundtrack tog desetljeća, sastav bez kojeg bi rock tih godina bio znatno siromašniji. Ako ne vjerujete, pokušajte iz štorije o osamdesetima isključiti »Where the Streets Have No Name«, »I Still Havent Found…«, »With Or Without You«, »Bullet The Blue Sky«, »Running To Stand Still«… Sve su to pjesme s albuma »The Joshua Tree«!
