Na posljednjem ovosezonskom koncertu Avantgarde Jazz festivala u Koncertnoj dvorani »Adris« u Rovinju sutra će nastupiti trio što ga čine panamski pijanist Danilo Perez te američki kontrabasist John Patitucci i bubnjar Brian Blade. Poznati kao članovi kvarteta slavnog Waynea Shortera koji je niz godina proglašavan ponajboljim svjetskim jazz sastavom, ovi su glazbenici ostvarili i zavidne samostalne karijere, a djeluju i kao trio.

   Perez se proslavio svirajući s Dizzyjem Gillespiem. Objavio je niz vlastitih albuma, od kojih su neki nominirani za Grammy. Usporedo djeluje i kao član skupina drugih glazbenika: Jacka DeJohnettea, Roya Haynesa, Charliea Hadena, Garyja Burtona, Wyntona Marsalisa i Artura Sandovala.

   Kojim ćete se programom predstaviti na koncertu u Rovinju?

   – Izvodit ćemo ona djela koja nas potiču na pustolovinu, kreativnost i zabavu. Još uvijek istražujemo i usavršavamo glazbu s mog novog CD-a »Panama 500«. Osim tih skladbi izvodit ćemo djela Waynea Shortera i Johna Patituccija, a nadam se i Briana Bladea.

Savladavanje straha

Kako činjenica da niz godina svirate s Patituccijem i Bladeom utječe na kretivnost vašeg trija?

   – To snažno utječe na našu glazbu. Upravo zbog toga naše su izvedbe danas poput dječje igre. Na pozornici se osjećamo poput djece – budući da imamo povjerenja jedni u druge, na pozornici ili izvan nje, upuštamo se u rizike i ne dozvoljavamo si da se uljuljkamo u sferi poznatog. No, najvažnije je da smo kao obitelj u kojoj nadahnujemo jedni druge. Nadahnjuju nas naše prijateljstvo, životi, obitelji i naše zemlje.

   Koliko su za glazbu vašeg trija važni elementi koji se mogu osjetiti na vašim koncertima, primjerice sloboda, igra, intuicija, rizik, interakcije, međuigre, radost?

   – U našoj je glazbi sadržano sve navedeno, kao i vježbanje savladavanja straha, ne samo vježbanje sluha. Komunikaciju ostvarujemo kroz zvukove. Veliku pažnju polažemo na zvuk, dinamiku i slušanje, kao i na »kompozimprovizaciju«, umijeće spontanog improviziranja koje smo naučili od Waynea Shortera. Neizmjerno je važno iskustvo koje smo stjecali svirajući s njim.

Poput Beethovena

Kako je suradnja s Waneom Shorterom utjecala na glazbenu kreativnost ovog trija?

   – Neizmjerno puno – on je naše nadahnuće i naš mentor.

   Kako gledate na njegov doprinos povijesti jazz glazbe?

   – Njegova je širina neusporediva; od razdoblja u kojem je svirao s Artom Blakeyem i Milesom Davisom preko »Weather Reporta« do skladanja sa male sastave i orkestre. Wayne je istinski improvizator, jedan od najutjecajnijih improvizatora današnjice. Njegov utjecaj na glazbenike, ne samo na saksofoniste, je golem. Ustalom, on je sa svojim verzijama »sheets of sound«, kako su zvali pristup Johna Coltranea, sudjelovao u djelovanju sastava Milesa Davisa.

   Ostavio je dubok trag kao skladatelj – djelo mu je opsežno, eklektično i ne nazire mu se kraj. Napisao je puno skladbi koje su postale standardi. Danas još uvijek sklada važna djela za kvartet, ali i za simfonijske orkestre. Po nadarenosti za pisanje lijepih melodija uspoređujem ga s Beethovenom. Nevjerojatan je!