Malo za klavirom, malo za mikrofonom, malo s gitarom, malo s viskijem u rukama – Hugh Laurie obožavatelje u Maloj dvorani Doma sportova zabavljao je više od dva sata
RIJEKA Njemu je baš odlično u životu. Najprije je osam godina oduševljavao svijet ulogom ciničnog doktora Gregoryja Housea, a onda se odlučio posvetiti svojoj drugoj velikoj ljubavi – glazbi, točnije bluesu.
Danas iza sebe ima dva hvaljena nosača zvuka i brojne koncerte širom svijeta. On je Hugh Laurie, slavni britanski glumac i glazbenik u čijem je nastupu preksinoć prvi put uživala i hrvatska publika.
S više od 3000 fanova u Maloj dvorani Doma sportova slavni je Englez podijelio svoju ljubav prema glazbi u čemu je podjednako uživao on sam, kao i oni koji su ga slušali. Iako bi atmosfera bila puno ugodnija da je koncert održan na otvorenom, kako je prvotno planirano, a ne u dvorani, vrhunski provod nije izostao. Upravo suprotno.
Na zagrebačkom koncertu Laurie je na glavi nosio tradicionalni slavonski šešir s malim blues twistom koji je posebno za njega izradio Darko Škrgatić iz Zagreba.
Birani repertoar
Kao i prošlogodišnji koncert u Ljubljani, i preksinoćnji je nastup otvorio obradom vesele pjesme grupe Dixie Cups »Iko, Iko«, da bi već u sljedećoj pjesmi »Come on Baby Let the Good Times Roll« u izvedbu uključio i publiku koja je, kako se moglo čuti u nastavku, znala i mnoge druge refrene pjesama koje su mu bile na repertoaru.
Vokalnu i instrumentalnu potporu dali su mu vrsni članovi njegovog Copper Bottom Banda iz kojeg su se posebno izdvojile pjevačice Gaby Moreno i Jean McClain. Na repertoaru su im se našle pjesme s njegovog debitantskog albuma »Let Them Talk« koji je 2011. godine bio najprodavaniji blues materijal na Otoku te prošlogodišnjeg CD-a »Didn’t It Rain«.
Malo za klavirom, malo za mikrofonom, malo s gitarom, malo s viskijem u rukama – Hugh Laurie obožavatelje u Maloj dvorani Doma sportova zabavljao je više od dva sata.
Oduševljenje okupljenih izazvala je obrada argentinskog tanga »Kiss of fire« koju je Laurie izveo u duetu Gaby Moreno, fantastičnom vokalisticom, skladateljicom i instrumentalisticom, kao i pjesmu »Lazy River« koju je otpjevao djelomično a capella, a djelomično uz gitaru, uz podršku muškog dijela benda.
Moreno i soul pjevačica Jean McClain bile su izvrsne u duetima »What kind of man« i »The Weed Smoker’s Dream«, dok je McClain publiku ostavila bez daha i interpretacijom pjesme Bessie Smith »Send Me To The ‘Lectric Chair«.
U svome biranome repertoaru Laurie ima blues, jazz, R&B, rock and roll, tango, a neke od pjesama koje s ljubavlju izvodi starije su od 100 godina. Nešto su mlađi evergeeni »Buonaera signorina« i »You Never Can Tell« kojima je također oduševio euforičnu publiku u Domu sportova.
Zabavan, zanimljiv i šarmantan
Glumac koji vrlo očito uživa u novoj karijeri glazbenika, tijekom koncerta potrudio se da sva pozornost publike ne bude usmjerena samo na njega i njegove vokalno-instrumentalne izvedbe. Za to je bio zaslužan sjajno izrežiran scenski nastup u kojem su se svjetla reflektora ravnomjerno smjenjivala s glavne zvijezde na njegove glazbene suradnike.
– Bok, Zagreb! Dobra večer, dobro došli! Kako ste? Oprostite. Hvala, riječi su koje je izgovorio na poprilično dobrom hrvatskom.
Dvoipolsatni koncert za pamćenje Laurie je završio drugim bisom u kojem je izveo obradu pjesme Alana Pricea »Changes« koja zaključuje njegov drugi nosač zvuka. Nakon koncerta na Twitteru je napisao: »Nevjerojatna noć u Zagrebu. Da ovaj bend svira imalo bolje, trebalo bi ga zabraniti«!
