Neke sam pjesme definitivno prerastao, i zato te i ne sviramo više uživo osim u ovakvim slavljeničkim prilikama. A neke sviramo i danas bez problema
Početkom ožujka ove godine zagrebačka grupa Hladno pivo tri je dana za redom »tresla« klub Kset zvucima brze i žestoke svirke. Na repertoaru su im bile pjesme s prva tri albuma – »Džinovski«, »G.A.D.« i »Desetka«. Sva su tri koncerta snimana, a rezultat svega nedavno je objavljeno izdanje »Evo vam Džinovski« koje sadrži 27 probranih pjesama na CD-u i DVD-u. O novom materijalu razgovarali smo s frontmenom grupe Milom Kekinom.
Na CD-u i DVD-u nalazi se 27 pjesama s vašeg kultnog debitantskog albuma »Džinovski« te albuma »G.A.D.« i »Desetka«. Naravno, nisu sve pjesme s tih albuma uključene u ovaj materijal. Po kojim ste kriterijima birali one koje se sad nalaze na njemu? – Uzeli smo pjesme koje su najbolje ispale s tim da smo pazili da ne zaboravimo neke ključne za to naše rano razdoblje. Namjerno smo izbacili »Buba švabe« i »Sarmu«. Da ipak ne idemo skroz niz dlaku starim fanovima.
Postoje li neke pjesme koje ste željeli dodati, ali jednostavno nisu stale? – Ne. Meni je i ovo previše. Kud ćeš više od 27 pjesama na jednom cedeu!
Posveta Tusti
»Džinovski« je snimljen prije više od 20 godina. Je li vam neobično danas pjevati neke od pjesama s tog materijala, primjerice aktualni singl »A što dalje«? – Neke sam pjesme definitivno prerastao, i zato te i ne sviramo više uživo osim u ovakvim slavljeničkim prilikama. A neke sviramo i danas bez problema. »A što dalje je« pjesma o krivoj vezi. A to, moraš priznat, nije nešto što se čovjeku događa samo u ranoj mladosti. Neki ljudi i život provedu u lošim vezama. Ali u pravu si, ima tu i pjesama koje ne bi mogao stalno pjevat’, jednostavno mi više ne stoje.
Na album ste uključili i posvetu Tusti iz KUD Idijota, pjesmu »To nije mjesto za nas«. Zašto baš ta pjesma? Zašto baš posveta Tusti? – Na počecima smo skidali pjesme naših uzora među kojima su naravno bili i Idijoti. U nekoj fazi smo i privatno bili dosta bliski, naročito Zoki, naš gitarist. Uzeli smo tu pjesmu, a mogli smo i bilo koju drugu jer su sve dobre. Posvetili smo je Tusti jer, a jebiga, htjeli smo valjda na taj način skinut’ kapu čovjeku i naklonit’ se bendu koji nas je inspirirao u tim nekim ključnim ranim godinama a da ne ispadne patetično. Glupu patetiku nam Tusta ne bi oprostio.
Aktualni materijal snimali ste uživo na trima koncertima. Koje su prednosti, a što nedostaci takvog načina snimanja? – S jedne strane to je totalno ziheraški potez, ako zezneš jedan dan neki tekst ili rif, možeš uvijek odsvirat’ drugi dan. A s druge je dosta teško kombinirat’ dane, a da se ne osjeti na snimci zato što nikad ne sviramo pjesme istim redoslijedom, što nas čini noćnom morom za sve ton majstore, light majstore i vidžeje. A bogme nije ni tako lako bilo Subi, našem bubnjaru koji je tri dana po dva sata lupao po bubnju, bez predaha i balada. Naši prvi koncerti su u vrh glave sat i pol s bisom. A sad te ljudi krivo gledaju ako ne sviraš bar dva sata.
Naziv koncerata povezan je sa željama tvrdokornih fanova Hladnog piva da se bend vrati korijenima. Kako vi gledate na te želje? – Keith Richards je davno rekao da svaki fan najviše voli onu fazu benda kad je prvi put nešto ljubio. Tako da nemam ni ja ništa protiv obljetničkih povrataka u ljepšu, mlađu, vitkiju i bezbrižniju prošlost, u ovom slučaju mračne devedesete. Ali samo ako je to svakih dvadeset godina. Usput rečeno da mi je tad netko rekao da će i devedesete biti nekom lijepa prošlost, umro bih od smijeha. Zamislite, da će tako i za nekoliko decenija neki četrdesetgodišnjaci bulaznit’ o tim zlatnim desetim godinama.
Novo izdanje starih hitova proslavili ste velikim tulumom u Jabuci. Gdje još planirate predstaviti novi materijal? – Nigdje, dogovorili smo se prije ovog malog projekta da ćemo ispuniti želje fanova od kojih veliki broj nikad nije čuo te stare pjesme uživo, da im pružimo priliku da pogaju i skaču na glavu, ako hoće. Trebala je bit’ samo jedna svirka, a na kraju smo odsvirali tri jer je interes bio ogroman. Mogli smo vjerojatno i deset. Ali rekli smo sebi – to je to. Finito. Nema više. Želimo radit’ nove pjesme.
Kad vas možemo očekivati u Rijeci? – Pa vjerojatno tek sljedeće godine ujesen ili zimu kad izađe novi album.
Najkompaktniji album
Recenzije materijala »Evo vam Džinovski« jako su dobre. Koliko vama znači mišljenje kritike? – Naravno da je lijepo kad netko misli lijepo o tvom radu. Ali ne smiješ dopustiti da utječe na tvoj rad kao što ne smije utjecati ni mišljenje publike. Znam da će ovo zvučati kao rečenica iz spomenara, ali moraš slušati srce jer ako počneš slušati mozak i kombinirati, počneš pametovati, istraživati target grupu i što bi oni htjeli čuti, ostat ćeš bez goriva i razloga za pjesmu. Postat ćeš najamni radnik publike, a na kraju ćeš prestati uživati. A najgore što ti se može dogoditi je da prestaneš guštat’. Nema ništa gore nego bit’ na bini kad ti nije gušt.
Kad možemo očekivati vaš novi studijski album? Hoće li, kako vaši kolege vole reći, to biti vaš najzreliji album do sada? – Ne znam hoće li biti najzreliji, ali će definitivno biti naš najkompaktniji album do sada, a ne samo kolekcija pjesama. Znamo da trenutno vlada mišljenje da su albumi prošlost i da treba raditi jake singlove, ali nama je i dalje draže doći svirati kad imamo novu priču a ne samo novu rečenicu. Izlazi u travnju, pjesme su gotove, pola ih je već snimljeno, a sad idemo snimiti i drugu polovicu. Snimamo ih kod Pavle i Jure (Svadbas), s kojima nikad nismo radili, a koji imaju taj »first take – best take« pristup. Znači, uđeš, odsviraš i onda ostaviš i manje greške. Po zvuku će se stoga dosta razlikovati od »Svijeta glamura«.
