Klasično ste obrazovani i nagrađivani glazbenici. Što su rekli vaši profesori kad su čuli za vaš projekt 2Cellos?

    STJEPAN: Nakon što je sve ovo krenulo vidio sam samo svoju profesoricu sa studija iz Londona. Doimala se uzbuđeno i sretno oko svega što mi se počelo događati iako je ona bila posljednja od koje sam to očekivao budući da je bila onaj tipičan strogi ruski profesor kojoj je tradicija bila veoma važna. Bilo mi je drago da je ponosna na mene što sam se usudio izići iz tih okvira i počeo svirati i druge vrste glazbe. 

    LUKA: Moj prijašnji profesori gledaju na cijelu ovu priču jako pozitivno jer su svjesni kako je to velika stvar ne samo za nas već i za cello kao instrument. Takve fuzija i reakcija se u svijetu glazbe ne događa baš često. 

   JOŠ UVIJEK SE RAZVIJAMO

Obojica ste vrhunski glazbenici s vrlo istaknutom osobnošću. U kojem trenutku vašeg druženja ste osjetili da bi mogli svirati zajedno? 

    STJEPAN: Čim smo se upoznali još kao tinejdžeri osjetila se neka napetost. Oboje smo bili fanatični za cellom i glazbom, vježbali po cijele dane, bio je to zdravi natjecateljski duh. Oboje smo imali višak adrenalina i energije i to smo ispoljavali na cellu, pa su se mnogi pitali što bi to bilo kad bi udružili snage i zajedno zasvirali. Tada smo se rijetko viđali. Tek negdje 10 godina poslije smo prvi put odlučili napraviti nešto zajedno budući da je Luka došao u London gdje sam ja već živio. I odmah je sve eksplodiralo! 

  Kako ste došli do ovog prepoznatljivog zvuka koji imate danas?

    STJEPAN: Prvo što smo ikad snimili je bio »Smooth Criminal« i odmah smo definirali zvuk koji nas je obilježio. Htjeli smo postići taj moćan, energičan zvuk i pokazati kako cello može zazvučati snažno i rokat’ bez nekih dodatnih jeftinih efekata. Naravno za spore i nježne stvari pokušavamo zvučati što je ljepše i nježnije moguće i dirati ljude u srce. 

    LUKA: Najviše smo razvili svoj zvuk snimajući naše albume i svirajući koncerte. Još uvijek se razvijamo i radimo na svom zvuku i tako će biti cijeli život. Na drugom albumu koji ce izići početkom sljedeće godine u razvijanju našeg zvuka priključio se i legendarni producent Bob Ezrin koji nam je svojim iskustvom u tome uvelike pomogao i dao nam krila i samopouzdanje za daljnji napredak. 

   LIJEPIH CURA IMA SVUGDJE

Svojom pojavom izazvali ste revoluciju na svjetskoj glazbenoj sceni. Što mislite što je ljude toliko privuklo vašem muziciranju? Što su to ljudi osjetili?

    STJEPAN: Mislim da je ljude privukla ta neka energija i strast koju unosimo u sviranje. Kao što sam rekao mi pokušavamo dirati ljude ravno u srce i to ljudi odmah osjete. Isto tako se trudimo na samo dva instrumenta izvući maksimum i zazvučati kao cijeli bend a to ljudi znaju prepoznati i cijeniti. 

    LUKA: Mislim da su svjesni koliko je zapravo to što radimo zahtjevno i koliko truda je uloženo u to da ovako sada možemo zvučati na samo dva instrumenta. 

    Postali ste naglo svjetski slavni. Od potpuno nepoznatih glazbenika postali ste planetarni fenomen. Kako ste se snašli u svemu tome? 

    STJEPAN: Nismo se puno zanosili od kad je sve to počelo. Znali smo da je ispred nas ogroman posao i odgovornost i da nema vremena za sanjarenje. Zbog rigoroznog klasičnog treninga već smo bili naviknuti na najstresnije situacije tako da smo bili na neki način spremni na sav ovaj kaos koji nas je odjednom strefio. 

    LUKA: Velika odgovornost je na nama i svaki put želimo dati sve od sebe i biti još bolji. To je ono što nas drži na zemlji. 

    Mnogo putujete. Gdje ste jeli najbolju hranu? U kojoj zemlji su djevojke najljepše, naravno osim u Hrvatskoj?

    STJEPAN: Najbolji steak sam jeo u Costarici, a najbolju govedinu u Japanu. Nevjerojatan okus, naprosto se topi u ustima. 

    LUKA: Lijepih cura ima svugdje. Jako mi se svidjela Južna Amerika gdje ima iznimno lijepih i temperamentnih djevojaka, nešto slično kao i kod nas. 

   NAJUNIVERZALNIJI INSTRUMENT

Je li vas slava imalo promijenila? Što kažu vaši najbliži? 

    STJEPAN: Nemam osjećaj da smo se promijenili, iako se oko nas sve promijenilo. Najveća promjena u svemu je nedostatak slobodnog vremena koje moramo planirati unaprijed. 

    LUKA: Mi se osobno nismo promijenili, ali normalno je da se nekim stvarima ne možemo više posvetiti u tolikoj mjeri koliko prije. Ljudi koji nas vole će to uvijek razumijeti. 

    Zašto ste odabrali baš cello kao instrument? Jednom ste izjavili da vježbate 24 sata dnevno. Što ste s tim mislili?

    STJEPAN: Cello ima zvuk najbliži zvuk ljudskom glasu. Čim sam ga čuo prvi put na radiju, a bio sam tek dijete, osjetio sam jedan veoma ugodan i topao zvuk koji mi se odmah urezao pod kožu. Cello je najuniverzalniji instrument. Nema što ne može! Rođen je za lirične i srcedrapajuće melodije, a u isto vrijeme može bit virtuozan poput violine, svirati duboko kao bas, svirajući pizzicato moze zvučati kao gitara, lupajući po njemu možete zazvučati kao udaraljke, može »rockat« luđe od električne gitare. Uz cello vam ništa drugo ne treba! Ansambl violončela moze zazvučati poput cijelog orkestra! A uz sve to još ima oblik ženskog tijela što je nama posebno drago! 

    LUKA: Vježbati ne znači samo fizički provoditi vrijeme za instrumentom. Mi smo u glazbi po cijele dane i zapravo mentalno vježbanje nikad ne prestaje. 

    Stjepane, što kažete na suradnju s Oliverom Dragojevićem i Damirom Urbanom? Hoće li netko od njih dvoje biti vaš gost na koncertu u Opatiji?

    STJEPAN: Oliver je moj heroj još od malih nogu. Slušam ga otkad znam za sebe. Snimanje albuma s njim je za mene bio vrhunac svega i golema čast. To je album na koji ću uvijek biti najviše ponosan. Urban je također car, osebujan i originalan umjetnik koji me je inspirirao za svakakve lude ideje. Nažalost nemamo običaj imati goste na koncertima, iako je vrijeme da se to promijeni… 

    Ostaje li vam vremena za privatni život u cijeloj ovoj gužvi? Imate li djevojke?

    STJEPAN: Sve je manje vremena za privatni život, ali naučili smo se usklađivati sa obavezama. Zna biti teško, gotovo nemoguće, ali okruženi smo divnom ljudima. Imam najbolju djevojku na svijetu, koja je puna razumijevanja i podrške. 

    LUKA: Ja mislim ako čovjek želi očuvati svoj privatni život to može činiti bez obzira na situaciju. Sad nas ljudi svugdje prepoznaju, ali to ne utječe na našu privatnost i naš život s najbližima.   

NASTUP U WEMBLEY ARENI

Što spremate za nastup ispred »Red Hot Chili Peppersa« a što za Opatiju? Čuo sam da ćete ispred RHCP svirati šest pjesama te jednu zajedno s njima. Možete li nam otkriti koju?

    STJEPAN: Sve što ste naveli je točno, ali mi volimo čuvati nešto i kao iznenađenje. 

    LUKA: Što se tiče koncerta u Opatiji drago nam je da ćemo napokon svirati i na tim prostorima. To će biti nas prvi nastup na Kvarneru. 

    Nakon hrvatskih koncerata na splitskoj Rivi 18. kolovoza, na zagrebačkom Hipodromu sa RHCP 29. kolovoza, te nastupa na Ljetnoj pozornici u Opatiji 31. kolovoza, nastupit ćete 21. rujna u Wembley Areni na »Peace One Day« koncertu s Eltonom Johnom i Jamesom Morrisonom… 

    STJEPAN: Velika nam je čast nastupiti na jednom tako velikom i važnom eventu i naći se u društvu takvih umjetnika. Koncert otvaramo mi s našim setom, nakon nas nastavlja James Morrison, a na kraju nastupa Sir Elton John. 

    LUKA: Radi se o najvećem koncertu posvećenom miru u svijetu. Cijelu priredbu će voditi Jude Law, a biti će i direktan prijenos na televiziji. 

    A što je s klasičnom glazbom?

    STJEPAN: Klasika je naš korijen i uvijek će nam biti temelj svega. Vraćamo joj se kad god to stignemo. Klasična glazba je najuzvišenija glazba od svih. Problem je što se ljudima krivo prezentira na suhoparan i dosadan način. Treba je svirati sa velikim žarom, strašću, maštom. Ne smije se stvarati zid između izvođača i publike. Ako se komunicira s publikom i prenese joj se glazbu na uvjerljiv način ona to osjeti i poludi za tom glazbom. 

    LUKA: Klasična glazba neće pobjeći nigdje i uvijek će imati svoju publiku. Mi se ne želimo nigdje svrstavati jer volimo svu dobru i kvalitetnu glazbu, ali bit će nam jako drago ako će neki mladi ljudi zbog nas zavoljeti cello i klasičnu glazbu. 

    Vas je lijepo i slušati i gledati. Koliko polažete na imidž?

    STJEPAN: Ne obraćamo pažnju na to. Treba samo biti svoj. Što ste prirodniji, iskreniji i spontaniji na pozornici tim bolje! 

    LUKA: Mislim da čim bi ljudi osjetili da se trudimo biti nešto što nismo, da smo umjetni, da to više neće biti to. 

    Ljudi se pitaju: ima li imalo mjesta improvizaciji na vašim koncertima ili je baš svaka nota pomno isplanirana?

    STJEPAN: Ima, kako da ne. Na svakom koncertu drukčije sviramo. Uvijek malo mijenjamo i prilagođavamo aranžman, nekad na licu mjestu osjetimo da bi bilo bolje malo drugačije. Treba se uvijek prilagođavati situacijama.

    LUKA: Svaka izvedba je drukčija. Ili se radi o velikim promjenama ili malim nijasama u dinamici ili artikulaciji, ali bitno je za nas umjetnike da na svakom koncertu imamo svjež pristup i da budemo kreativni.   

NIKAD NISMO ZADOVOLJNI

Nakon albuma izvrsnih obrada sljedeći korak koji svi očekuju od vas je album originalnih pjesama. Jeste li spremni na taj korak? Hoćete li sami pokušati skladati ili tragate za nekim kompozitorom?

    STJEPAN: Naš slijedeći album će još uvijek biti album obrada ali ovaj put ćemo imati sjajne goste koji će nam se pridružiti u tome! Imamo već neke ideje za originalne stvari. Jedna će biti već na slijedećem albumu. Isto tako već ima dosta kompozitora koji su zainteresirani za suradnju, tako da će biti zanimljivo vidjeti kako će se stvari dalje razvijati.

    LUKA: Već naš drugi album će biti znatno drukčiji od prvog. Makli smo se malo od mainstream repertoara tako da će na njemu biti i dosta pjesama koja šira publika ne poznaje, tako da već samom tom činjenicom naš kreativni imput raste i razvija se. Ne želimo preskakati stepenice u našem razvoju. Još smo mladi, sve će doći na svoje. Sad su nam jako zanimljive suradnje s drugim glazbenicima, vokalistima i instrumentalistima i producentom Bob Ezrinom sa kojima smo na drugom albumu htjeli stvoriti zajedno nešto novo i svježe. 

    Koliko ste zadovoljni dosad učinjenim? 

    STJEPAN: Sve nam se lijepo posložilo u životu. Ovakav uspijeh kao violončelisti nismo mogli ni zamisliti, ali mi nikad nismo zadovoljni i to nas gura naprijed. Uvijek gledamo da budemo što bolji i uspješniji u onome što radimo. 

    LUKA: Živimo svoj san i uživamo u novim izazovima. Neka samo budemo zdravi, inspirirani i kreativni. To je najvažnije. Sve ostalo će doći samo po sebi…

____________________________________

NAPREDUJEMO IZ NASTUPA U NASTUP

    Koliko vremena dnevno posvećujete vježbanju? 

    STJEPAN: Cijelo naše djetinjstvo i mladost proveli smo vježbajući cello. Vježbali bi po cijele dane i u potpunosti smo se posvetili tome. Gotovo nikad nismo izlazili van sa svojim vršnjacima. Sada je sve manje vremena za vježbanje budući da sve više nastupamo i stalno smo na turneji i putujemo. Sada su nam koncerti postali glavno vježbanje i napredujemo iz nastupa u nastup.

    LUKA: Sad zapravo na koncertima najviše učimo i kroz njih napredujemo. Na sreću imamo puno rezerve i kapitala od prije, jer smo u mladosti stvarno vježbali kao manijaci.

O ELTONU JOHNU

NAJSTRESNIJI NASTUP U ŽIVOTU

    LUKA: Da sjećam se toga. Gledali smo kasnije snimku i dalje nismo mogli vjerovati što se dogodilo. U trenutku kad mu je puklo gudalo kamera je bila na meni i sve što ste mogli vidjeti bilo je kako su moje oči ispale iz glave u šoku i nevjerici. Kasnije smo se sa Ellen smijali do besvijesti…

____________________________________

ULAZNICE        

Ulaznice za koncert 2Cellos na Ljetnoj pozornici u Opatiji koštaju 130, 180 i 220 kuna i mogu se kupiti na svim prodajnim mjestima Festivala Opatija. Popis prodajnih mjesta možete naći na internetskim stranicama Festivala. Na dan koncerta ulaznice će koštati 20 kuna više.