Šteta je, vraška šteta što ovogodišnja Hartera nije ponudila barem još jedno ili dva jača glazbena imena pa da bivša tvornica papira doista zaživi punim plućima. Da se u nekadašnje tvorničko zdanje u samom središtu grada slije rijeka ljudi – Riječana, posjetitelja iz Hrvatske i inozemstva željnih dobre glazbe i još bolje atmosfere. Jer i ove su godine, osme po redu, svi su preduvjeti tu – od odlične lokacije, sve bolje organizacije do kvalitetnog line upa. Da, popis izvođača i ove je godine nudio za svakog ponešto, žanrovski raznoliko, nekoliko jakih stranih imena pojačanih s poznatim regionalnim glazbenicima te riječkim bendovima, no teško se oteti dojmu da je nedostajalo »ono nešto«, možda glazbeno ime koje bi privuklo kritičnu masu posjetitelja pa da se već od deset sati navečer osjeti da je Hartera opet živa, onako kako je to bilo prethodnih godina. Jer teško se oteti dojmu da je posjetitelja ove godine ipak nešto manje. 

   Pa ipak, oni koji su bili nisu požalili, dobre mjuze i još bolje atmosfere nije nedostajalo. Hartera je protekla tri dana doista radila u tri smjene – bivša tvornica papira od četvrtka do ranih jutarnjih sati nedjelje živjela je onako kako bi mnogi Riječani željeli da živi tijekom cijele godine. Sve je počelo u četvrtak nastupom riječke grupe Sunshine Madness, a završilo u ranim jutarnjim satima nedjelje uz ritmove po izboru DJ-a A Skitza. Sviralo se na velikoj pozornici u glavnoj hali Marganova, na manjem stageu na »drugom katu« Hartere, na tajnoj lokaciji koja se mogla otkriti slijedeći upute posebne aplikacije za pametne telefone, živo je bilo u festivalskom kampu koji je i ove godine ugostio posjetitelje iz svih krajeva Hrvatske, ali i mnoge strance. U subotu se tijekom popodneva pak odvijao i završni buvljak.

   Rasplesana Hartera

Plesni četvrtak pretočio se u plesni petak kad su glavne zvijezde večeri, ako je suditi prema najavama organizatora iz Kluba ljubitelja buke, bili Asian Dub Foundation Sound System i GusGus.

   Program na glavnom stageu otvorili su stari znanci riječke publike, odličan beogradski bend Darkwood Dub zbog kojeg su mnogi na festival došli već oko 22 sata kako im njihov nastup ne bi promaknuo. I nisu požalili, Beograđani su repertoarom što starih što novih stvari dobrano rasplesali publiku i odlično pripremili teren za Asian Dub Foundation, ali u Sound System postavi. Iako bi većina željela da je taj društveno angažiran glazbeni kolektiv došao u punom sastavu, a ne u Sound System varijanti, razočaranih nije bilo. Kombinacija live nastupa i DJ seta pojačana MC-em predstavila je ADF repertoar obogaćen neobjavljenim materijalom i rijetkim dubplateovima i to kroz kolaž sastavljen od reggae, bhangra, drum n bass i rap zvuka. Već je tada u glavnoj hali Marganova bilo vruće, a atmosfera se još više zagrijala tijekom nastupa multimedijalnog kolektiva s Islanda GusGus koji se tijekom godina etablirao kao jedan od najpoznatijih »živih« izvođača plesne elektronike. Kolektiv čiju okosnicu danas čine glazbenici President Bongo, Biggi Veira i Daniel August u Rijeci između ostalog predstavio aktualnu ploču »Arabian Horse«, snimljenu u posebno konstruiranom studiju na izoliranom imanju usred islandskih polja lave. Drugu večer festivala na glavnoj je pozornici zaključio DJ set Gesaffelsteina, trenutno jedan od najistaknutijih predstavnika francuske elektronske scene. 

   Vruće je bilo i na rock stageu, maloj pozornici smještenoj na »drugom katu« Hartere. Bilo je na ovom stageu nekoliko skrivenih bisera poput srpskoga garage benda Veliki prezir i bučnog trojca Ruiz, no naravno glavne face bili su Dječaci. Splitsko-zagrebački reperi i na Harteri su priredili nezapamćenu gužvu i oduševili sve koji su imali sreće stati ispred male pozornice.

   QR kodovi

Za potpun doživljaj festivala ove je godine bio potreban pametan telefon – putem interaktivne mobilne aplikacije i QR kodova raspoređenih po prostoru bivše tvornice moglo se pronaći tajnu lokaciju na kojoj se odvijao dio festivalskog programa. Pa ipak, Hartera nije živjela samo na i ispred pozornica, specifičnost riječkog festivala krije se prije svega u »minglanju«, druženju uzduž i poprijeko bivše tvornice papira, na legalnim i »ilegalnim« lokacijama. I dok neki već jako dobro poznaju sve tajne Hartere, svaki skriveni kutak, znaju da gotovo svaka »rupa« nudi zanimljiv grafit ili pak videoprojekciju, oni koji su prvi put na festivalu s neskrivenim oduševljenjem otkrivaju sve draži specifične lokacije koja je tri dana domaćin manifestacije.