Ta ljepota stvaranja osjeća se i u samoj završnici snimanja novog, devetog studijskog albuma Gustafa u intimnom kućnom studiju (istodobno i prostoriji za probe) u Maružinima, gdje smo proteklog vikenda odslušali većinom dovršene, ali ne i finalizirane verzije pjesama s novog albuma. Za snimateljskim pultom i računalom najviše radi Marko Kalčić koji je skupio dosta glazbenog staža u Zagrebu, a za kojeg Edi Maružin kaže da je na ovom albumu učinio golemi posao i kao snimatelj, i kao koproducent, a i kao instrumentalist.
– Marko nas je zriza. Ako želimo da ispadne dobra stvar, kažemo mu – zreži nas. On je konkretnost, kaže Edi. Zajedno s Edijem Cukerićem, Marko prvi put dijeli producentsku palicu, kaže Maružin.
Tijekom slušanja materijala, Edi Cukerić sluša iz dvorišta, zatim ulazi u kuću i u prepoznatljivom opuštenom stilu govori: »Previše je lipo. Fali nešto prljavo, neki »Fender Rhodes« kroz distorziju«. Tko zna Cukija, taj zna da ta stvar ima šanse.
U duhu Toma Waitsa je lucidna i privlačna pjesma »Funerali«, u kojoj je smrt nešto posve normalno. To je pogled iz oštarije na pogrebnu povorku, blizu oštarije je i groblje, sve je tu, vrlo blizu.
– Najviše volim tu pjesmu, a najčešće je pjevam sam sa sobom, priznaje nam Maružin. Da paralela s Tomom Waitsom itekako stoji, pokazuje već iduća pjesma, »Gadna kuja«, koja je prepjev Waitsove »I Don’t Wanna Grow Up«. Zgotovljena je i, kako kaže Edi, lažno domoljubna »Istra«.
Stara ekipa
Možda najintimnija je duboka, autorefleksivna pjesma »Moj tac«. Edi je doslovno opisuje: »To je mrak«. Kao mogući singl nameće se vesela, ali ne i banalna »Marino 4«, dok prethodna, »Marino 3« govori o pojavi narkomanije na selu i utjecaju psihoaktivnih supstanci na seljački mozak, kao i borbi protiv te pojave, uključivši i policijsku represiju. »Proljeće« je pjesma tipičnog »New Orleans zvuka«, sa snažnom brass sekcijom, a zanimljiva je »Pere Latin«, iz gotovo jednog akorda, koja govori o tome da ništa ne može biti dosadno. Tu je i klasična »gustafovska« ljubavna balada »Jeno jutro«, kao i »Svuderi« s lijepim pasažima.
Zasad Barbara na španjolskom jeziku autentično pjeva pjesmu kolumbijskog benda Bambarabanda s kojim su se Gustafi prošlih godina zbližili, premda Edi namjerava taj hit prepjevati i tako pjesmu učiniti razumljivom domaćoj publici. »Kanibalkanska« sadrži dobar sloj židovske glazbe, a »Kad znan, žbaljan« više tarantela groove. Vedra, plesna i pomalo psihodelična je »Ma san svinja«. Usput, u korti im se uz desetak vlastitih pasa i još više mačaka slobodno kreće i 200 kila teška svinja imena Kornelija. Ekipa svirača je ista kao s »Chupacabre«, uz stare Gustafe Vladu, Čeda i Edija, tu su nove snage Barbara Munjas, Dino Kalčić, Boris Mohorić, Edin Pecman, Romano Hantih te Alen i Nikola Bernobić. Sva snimanja, zajedno s vokalima, dovršit će se u iduća dva mjeseca, da bi početkom listopada album išao na miksanje, a zatim i na mastering. Objava albuma zasad nije konkretizirana.
