Foto Nikola Blagojević
To je pjesma o hrabrosti, višegodišnjem žrtvovanju te odluci da se više ne bude žrtva, kaže Majerle
povezane vijesti
Martina Majerle pobjednica je 21. izdanja ČAnsonfesta. U festivalskoj večeri, Majerle je petnaesta po redoslijedu izvođenja ostvarila osjećajima nabijenu izvedbu turobne pjesme „Jutra rano gren“, autora Zemira Delića koja govori o nasilju nad ženama.
U kulminaciji večeri, Martina je kastavski hat-trick postigla osvojivši nagradu za najbolju ČAnsonu 21. izdanja, nagradu za najbolju interpretaciju te nagradu publike.
Večer novih skladbi ovogodišnjeg Čansona održana je u Boćarskom domu Slavko Stanić jer je kišovito vrijeme spriječilo tradicionalnu večer na Crekvini. Voditeljsku palicu preuzeo je Mario Lipovšek Battifiaca, a večer je započela hommageom gradu Kastvu izvedbom pjesme „Frane Merikan“ iz istoimenog mjuzikla prikazanog u sklopu KKL-a. Publici se predstavilo osamnaest skladbi otpjevane na raznim mjesnim dijalektima čakavskog govora.
Rasplet večeri
U višesatnom programu izvođači su svojim pjevačkim vrlinama, scenskom pojavnošću te iskrenom izvođačkom emocijom.
U raspletu večeri, Martina Majerle najprije je preuzela nagradu za najbolju interpretaciju, a potom je nagrađena i od strane publike, dok je pjesma „Jutra rano gren“ proglašena najboljom pjesmom na festivalu.
Nakon uspješne večeri, Martina opisuje višeslojnost pjesme koju je izvela.
-Kada sam prvi put dobila pjesmu, to je bila toliko emotivno teška kompozicija. Dok sam ju pripremala, mogla sam ju maksimalno otpjevati dva-tri puta, a onda bih se toliko ganula i morala bih prestati. Jako sam zadovoljna što je publika prepoznala ovu pjesmu. Hvala autoru Zemiru Deliću što je napisao tako intenzivnu žensku pjesmu kao da zna kako je biti žena žrtva. Pjesma je jaka, ima snažnu poruku; To je pjesma o hrabrosti, višegodišnjem žrtvovanju te odluci da se više ne bude žrtva. Spoznala sam ju i kao pjesmu o zlostavljanju, no najviše me privlači sentiment da je to pjesma o snazi i o nadi da nikada nije kasno otići iz takve nezdrave situacije, prepričava Majerle.
Zemir Delić i sam našao u festivalskoj večeri s pjesmom „Moj grad“, a nagrađenu kompoziciju „Jutra rano gren“ napisao je na kastavskoj čakavici stavivši se u cipele žena koja proživljava zlostavljanje, potom nam je rekao koji su ga porivi doveli do toga.
‘I Anu Karenjinu je napisao muškarac’
-I Anu Karenjinu napisao je muškarac. Muški rod razumije mnoge situacije u kojima se žene nalaze i koje proživljavaju. Volim za sebe smatrati da sam jedan od takvih, čemu su možda dokaz i ovi stihovi. Nažalost, živimo u takvim vremenima da smo svjedoci nasilja nad ženama i ovom sam pjesmom želio prenijeti poruku ili više poruke. Najprije nasilnicima da prestanu, a potom i ohrabriti žene da se suprotstave tom besmislenom i suludom nasilju, dodaje Delić.
Među nagrađenima su se našli i Mara Lukanović za najbolju debitanticu, dok je Ljubica Bestulić-Stanković zavrijedila nagradu za najbolji tekst, onaj u pjesmi „Ruke“ u izvedbi Nevije Rigutto. Nagradu Radio Istre za najemitiraniju skladbu lanjskog izdanja festivala dobio Šajeta za pjesmu „Najboji čovek na svete“.
Prestižnu nagradu za najbolji kantautorski uradak, koji predstavlja vrhunac šansorijerskog rada, dobio je Neven Barac koji je napisao je i izveo skladbu „Kad sad pogljedan za sobun“. Isti izvođač nagrađen je nagradom „Nikola Luzer“ za najbolju zavičajnu šansonu.
Nagrađen u dvjema kategorijama, Barac prepričava zanimljivost o tome kako je nastala pjesma.
-Put ove pjesme stvarno je jako dugačak i traje sigurno kakvih deset godina. Pjesmu „Kad sad pogljedan za sobun“ načinio sam iz dvije pjesme koje sam imao u pripremi. Jedna je bila o jednome starom mornaru, a jedna o staroj zaboravljenoj ljubavi. Spojio sam ih u jednu pjesmu koja je jako dugo čekala da ugleda svjetlo dana. Sada kada je konačno izvedena, nisam očekivao ovoliki uspjeh. Svi mi u svome životnom putu imamo uspone i padove, neki se iz njih uspiju izvući, dok drugi duhom potonu. Iako se mogu pronaći u nekim dijelova, cjelokupna pjesma ne govori o meni, govori Barac.
“Treba mi malo tišine”
Martinu Majerle sreo sam na početku same večeri. Pjevačica se izdvojila na jednom kraju dvorane, a prilikom pozdrava učinilo mi se kako sam ju omeo u kontemplaciji i pripremi za izvedbu pjesme koju će izvesti sat vremena kasnije. U razgovoru nakon pobjede, opisuje što joj je bilo potrebno da se pripremi za izvedbu toliko emotivne skaldbe.
-Za izvedbu ove pjesme treba mi malo tišine. Inače sam vedra i vesela osoba i večeras sam ovdje zatekla jako puno prijatelja, stoga sa svakim želiš malo poćakulati. No, u jednom sam trenutku odlučila izaći na kišom natopljeno parkiralište kako bih sama sa sobom još jednom prošla cijelu pjesmu Kao glumac prije predstave, imala sam osjećaj da se pripremam za kakvu monodramu. Glavni zadatak mi je bio kako iznijeti emociju; u isto vrije mi se i plače i pjeva, ali ne smiješ se ganuti do te mjere da pustiš suzu, prepričava Majerle.
—
