Nostalgija se ne može poreći. Ima tu i neizbrisivih emocija koje su, godinama unazad, poticale note od Dalmacije do Panonije. Za cijenu se ne pita, a obično se traži karta više
Srbijansko tržište je i dalje najveće na ex-yu prostorima pa se mogu spojiti emocije i sasvim solidni honorari
Osvrnemo li se koju godinu unatrag, vidjet ćemo da je između Hrvatske i Srbije, zapravo, kapital napravio prve poslijeratne pragmatične korake, čak i prije oficijelne politike, potom su na red došli glazbenici, glumci, sportaši….
Što se glazbe tiče – ona, istina, izaziva posve drugu vrstu emocija nego bilo koja kurentna valuta i roba. I mada će mnogi reći kako se na kraju i u većini slučajeva manje-više sve ipak svodi na isto – novac, puno je dokaza da nekakav nedefinirani fluid ipak povezuje publiku i glazbenike s obje strane granice ili unakrsno, iza svih novonastalih granica nestale SFR Jugoslavije.
Osim toga, srbijansko tržište je i dalje najveće na ex-yu prostorima pa se vrlo praktično mogu spojiti emocije, želje, dobre vibracije i, dakako, sasvim solidni honorari.
Ni pijan, ni lud
Zanimljivo je, ipak, da su svojim stavovima mnogi hrvatski muzičari i estradne zvijezde minulih godina često pjevali refrene koje je uglazbila politička elita vladajućih.
Tako je Tereza Kesovija (kojoj su crnogorski »dragovoljci« tijekom rata vandalski poharali kuću u Konavlima), ranijih godina nebrojeno puta rezolutno izjavljivala kako više nikad neće zapjevati u Srbiji i Crnoj Gori. Tereza je još lani odbijala pozive za gostovanje u dvjema državama bivše Jugoslavije govoreći:
»Nema tih para zbog kojih bih tamo nastupila. Moja duša nije na prodaju«. No, takve riječi i poruke nisu bile hit samo na estradno-političkoj sceni Hrvatske jer ne zaostaju ni nacional-prvoborci na srbijanskoj sceni. Tako su iz Srbije stizale poruke od, primjerice, Bore Đorđevića – Bore Čorbe da »ni pijan ni lud neće pjevati u Hrvatskoj« – makar ga nitko nije ni zvao zbog brojnih ranijih šovinističkih i uvredljivih izjava.
Ipak, vremena se mijenjaju, a, očito je, moderatori globalnog zatopljenja srpsko-hrvatskih odnosa postali su predsjednici Ivo Josipović i Boris Tadić. Njihov je lanjski neformalni susret u Opatiji i još nekoliko potonjih, po svemu sudeći, otvorio već odškrinuta vrata pa su oba smjera pohrlili do tada neodlučni glazbenici, glumci, teatri…
Svojim su stavovima mnogi hrvatski muzičari i estradne zvijezde minulih godina često pjevali refrene koje je uglazbila politička elita
Bilo je, i još ima, onih kojima nisu bili potrebni Tadić i Josipović da bi se popeli na pozornicu u Beogradu, Kraljevu, Subotici ili Zagrebu i Rijeci, Puli… Primjerice, Cane »Partibrejkers« već se udomaćio u Zagrebu, Bajaga također, jednako tako i Darko Rundek u Beogradu gdje već dvije-tri godine unazad ima vrlo uspješne i posjećene koncerte…
A kad se neki bandoglavi nacionalist usudio napasti Rundeka u Beogradu, već sutradan je osobno predsjednik Boris Tadić nastojao demonstrirati srbijansko gostoprimstvo i sigurnost svih gostiju Beograda popivši s Rundekom kavu u jednom beogradskom kafiću.
Rado viđena gošća beogradskih celebrity žurki je Severina, »Parni valjak« je nedavno dvaput punio »Arenu« (18.000 do 20.000) posjetitelja, Meri Cetinić, Goran Karan i dalmatinske klape napunili su »Sava centar« koncertom »More, more«. Kao i Arsen Dedić, ispraćeni su ovacijama, uz poneku nostalgičnu suzu publike koja »pamti samo sretne dane… «
Prijatelji stari, gdje ste
Podsjetimo, ranije su srbijanski “narodnjaci” Lepa Brena i Miroslav Ilić ovacijama ispraćeni u Hrvatskoj, a muzika skoro svih žanrova iz obje države, na CD i mp3 ili mp4 formatu, legalno ili u piratskoj varijanti, naprosto, skoro svakodnevno prelazi granicu u oba smjera…
A onda je, uz žestoku medijsku i PR pripremu, došao red i na Terezu Kesoviju, makar se donedavno zaklinjala da neće kročiti nogom na srbijanske pozornice. Istinske zvijezde lakih nota, očito, ne gasnu tako lako niti ih publika zaboravlja, pa je – prvo novosadski SPENS, a potom i beogradski »Sava centar« – bio tijesan za sve fanove popularne pjevačice.
I tko bi rekao da će nekadašnji hit »Prijatelji stari, gdje ste« biti, zapravo, kredo ovog koncerta koji – uz ostale pobrojane i nepobrojane, na obje strane – pokazuju da su ljudi na ovim prostorima jedni drugima bliskiji nego što se to katkad može zaključiti po dnevno-političkom meniju u obje državne kuhinje.
– Izbrišimo sve godine koje su nas dijelile, ali nas nisu razdijelile. Večeras se osjećam kao da nikada nisam ni otišla iz Novog Sada i kao da smo jedna velika obitelj, poručila je na kraju prvog koncerta zadovoljna Tereza Kesovija u Novom Sadu, uvertiri za nastup u »Sava centru«.
A njen dojam u Beogradu sažet je u jednu rečenicu: ‘Ja samo govorim jezik ljubavi. Budimo zajedno jer nama je suđeno da budemo zajedno. U jednoj obitelji ljudi se počačkaju i potuku jako, ali zato ne prestaju biti obitelj’, Terezina je izjava koju je prenio beogradski portal »Mondo«.
Priznao tko ili ne, publici se nostalgija, izgleda, ne može poreći, ima tu i znatiželje, ali i neizbrisivih emocija koje su, godinama unazad, poticale note – od Dalmacije do Panonije…. Za cijenu se gotovo i ne pita odnosno obično se traži ulaznica više. Gibonni je tvrdio da neće, pa je ipak pjevao u Subotici, a uskoro će i u Banjaluci, u većinskom srpskom entitetu BiH.
U Beograd je dolazak najavila »Colonia«, mada su ih beogradski tabloidi izvrijeđali, no zagrebački band to smatra »sastavnim dijelom profesije«… A muzika i glazba i dalje lebdi zrakom jer u eteru nema granica, izuzev što politika katkad pravi smetnje na vezama. Na sreću, u posljednje vrijeme sve manje…
