Sviram balade jer su melodične. Uvijek razmišljam o melodijama. Svirajući balade najbolje mogu iskazati svoju osobnost, ono što dolazi iz mojeg srca
U drugom ovosezonskom koncertu ciklusa Jazz.hr 20. će studenoga u Maloj dvorani »Lisinski« nastupiti kvartet slavnog tenor saksofonista i flautista Erniea Wattsa. Dobitnik dvije nagrade Grammy, američki jazz i rhythm & blues glazbenik, tenor i sopran saksofonist i flautist Ernie Watts je stalni član sastava Charlie Haden Quartet West koji je nekoliko puta bio proglašavan najboljim svjetskim jazz bendom.
Svestran je glazbenik koji je, među ostalima, svirao s Buddyjem Richom, Oliverom Nelsonom, Cannonballom Adderleyem, Kurtom Ellingom, Patom Methenyjem, Billyjem Cobhamom, Rolling Stonesima, Frankom Zappom, Marvinom Gayeom i Docom Serverinsenom.
Svirka na ulicama
Watts je saksofon počeo svirati kao trinaestogodišnjak a poslije je, kao »DownBeatov« stipendist, pohađao Berklee College of Music i Sveučilište West Chester. Godinama je djelovao kao studijski glazbenik, solist, snimajući s raznim glazbenicima koji su objavljivali za »Motown«, ali i bezbrojnim drugim pop i R & B bandovima. Sredinom 1980-ih odlučio se ponovno posvetiti jazzu i otada nastupa diljem svijeta. Ubrzo je postao stalni član kultnog sastava Charlie Haden Quartet West, surađuje s drugim vodećim jazzistima s kojima je snimio Grammyjem nagrađene albume. Vodi i vlastite sastave s kojima je snimio niz albuma, između ostalog i za vlastitu diskografsku kuću »Flying Dolphin Records«. Na snimanjima njegovih albuma svirali su vodeći jazzisti kao što su Arturo Sandoval, Jack DeJohnette, Kenny Barron, Eddie Gomez i Mugrew Miller. Za neke od njih dobio je ugledne nagrade.
– Od našeg koncerta u Zagrebu publika može očekivati istinski, originalan jazz. Ja sam autor većeg dijela glazbe koju ćemo izvoditi, neke su skladbe napisali članovi mojeg kvarteta, a odabrao sam i neke standarde koje obožavam. Među ostalima izvodit ćemo skladbe s mojeg novog CD-a »Oasis«. Taj naslov ima posebno značenje. Naime, moja je oaza glazba.
Što je bilo presudno da postanete jazz glazbenik? – To što sam slušao Johna Coltranea. Naime, kao četrnaestogodišnjak slušao sam ploče koje mi je posuđuvao prijatelj. Klasična naobrazba pomogla mi je da dobro svladam tehniku sviranja glazbala, a jazz sam učio svirati slušajući ploče.
Kako ste postali profesionalni glazbenik? – Kad je pala ponuda da popunim upražnjeno mjesto alt saksofonista u Buddy Rich Big Bandu, bez razmišljanja sam ju prihvatio. Prekinuo sam studij na Berkleeju i pridružio se Richu, jer to je bila prava škola. Svirajući s njim spoznao sam važnost discipline i dosljednosti, karakteristika koje su presudne za sviranje u big bandu.
Je li tako bilo i u orkestru Olivera Nelsona? – Bilo je to sjajno iskustvo. Puno sam naučio svirajući s njim. Kao član orkestra Olivera Nelsona nastupio sam na afričkoj turneji koju je organizirala vlada SAD-a. Tom prigodom surađivao sam s afričkim glazbenicima. Bilo je zanimljivo s njima džemati na ulicama. Ljudi su bili divni, a doživljaj povijesti koji se prožimao kroz sve što smo radili, bio je vrlo snažan.
Što, prema vašem mišljenju, jazz čini posebnom glazbom? – Univerzalna energija koja kao i uvijek buja i razvija se. Kad na pozornici ostvarimo uspješnu i spontanu komunikaciju to je čista radost.
Koji glazbenici najuvjerljivije ispoljavaju tu energiju? – John Coltrane, Miles Davis i Charlie Parker.
Koji je najviše utjecao na vas? – John Coltrane. On me nadahnjivao univerzalnom energijom, kao što je nadahnjivao i još uvijek nadahnjuje toliko glazbenika koji su stasali nakon njega. Svi oni osjećaju da je bio povezan s univerzalnom energijom.
Stvarati ljepotu
Što ste naučili surađujući sa slavnim glazbenicima raznih stilova, primjerice s Theloniusom Monkom, Cannonballom Adderleyem i Frankom Zappom? – Monk je bio nevjerojatan umjetnik, osebujan pijanist i skladatelj. Od Adderleya sam učio o važnosti razmjene kreativnih ideja i posvećivanja pažnje ozbiljnosti i usredotočenosti na glazbu. Bilo je zabavno surađivati s Frankom Zappom koji je bio briljantan glazbenik. Pisao je vrlo složenu glazbu u kojoj sam doista uživao.
Što suradnja s Charliem Hadenom znači za vašu karijeru? – Surađujući s njim privukao sam veliku pažnju šire javnosti. Zabavno je svirati s njegovim kvartetom West, ali i Liberation Music Orchestrom. Bila je to još jedna prilika da sviram s vrhunskim glazbenicima. Charlie je osmislio posebnu dimenziju sviranja kontrabasa.
Što je vaš cilj u glazbenom stvaralaštvu? – Stvarati ljepotu. Taj cilj nastojim ostvariti svakodnevnim sviranjem. Zato obožavam turneje koje mi pružaju mogućnost da svoju glazbu dijelim s drugima. No, bez obzira u kojoj situaciji sviram, uvijek sviram na isti način.
Zašto volite svirati balade kao, primjerice, na albumu »Classic Mood«? – Zato što su melodične. Uvijek razmišljam o melodijama. Svirajući balade najbolje mogu iskazati svoju osobnost, ono što dolazi iz mojeg srca. Naime, sve što sviram dolazi iz srca.
Što vas nadahnjuje za skladanje? – Sve što je lijepo. Vježbam i teme mi dolaze same od sebe. Prepuštam se intuiciji koja je važna za kreativnost, a važni su mi i spontanost i komunikacija koji jazz glazbu čine onim što ona jest.
