RIJEKA – Prije više od 40 godina jedan je dvojac zavladao radijskim eterom i plesnim podijima diljem bivše države, a njihova synth-pop revolucija i danas zvuči nevjerojatno svježe. Govorimo, naravno, o legendarnim Denis & Denis.

Riječki pioniri elektronike, Marina Perazić i Davor Tolja, ne samo da su stvorili bezvremenske hitove poput »Program tvog kompjutera«, »Soba 23« i »Dvadeset i osam minuta do pet«, već su redefinirali glazbenu scenu, uvodeći ritam mašine i sekvencere kada to ovdje nitko nije radio.

Riječka publika moći će ih poslušati na blagdanskom koncertu u HKD-u na Sušaku, gdje će nas provesti kroz svoju bogatu karijeru, uz dašak božićne čarolije i goste iznenađenja.

Kako su uspjeli odoljeti vremenu, što nas čeka u subotu i jesu li i dalje »u ritmu trenda«, saznali smo u razgovoru s Marinom i Davorom koji su opčinili generacije svojim putovanjem kroz vrijeme i ritam.

Unutar okvira

Gala božićni koncert u HKD-u na Sušaku najavljen je kao blagdanska priča koja se »okreće na ples«. Što ​s​te pripremili za ovaj ​ prigodni nastup?

– Gala božićni koncert za nas je prigoda da se predstavimo onom dijelu riječke publike koji ne izlazi u klubove ili na koncerte u halama. Namijenjen je onima koji više vole uživati u programu sjedeći u ugodnom prostoru.

Zamišljam u publici puno žena, dama koje su dočekale priliku odjenuti svoje haljine i cipelice kupljene za svečane prilike kojih je sve manje, a predviđeno je i druženje u foajeu prije i nakon koncerta.

Planiramo izvesti sve kompozicije koje inače izvodimo na koncertima i još poneku prigodnu. Još uvijek traju probe, kreativni proces je u tijeku, a voljeli bismo i iznenaditi publiku pa neka dodatni repertoar ostane u tajnosti.

Što​ za vas znači nastup u Rijeci, gradu u kojem je sve počelo i to u blagdanskom, gala okviru?

– Rijeka nije za nas grad u kojem smo započeli našu karijeru, Rijeka je naš rodni grad u kojem smo odrasli, formirali se, postali ovo što jesmo.

U kojem danas živimo svoje mirne živote, Davor čitav život, bez želje da ikada živi bilo gdje drugdje na ovom planetu, dok ja volim otići istražiti život u drugim sredinama, ali uvijek se vraćam doma.

Činjenica je da je najteže nastupati pred onima koji te znaju veći dio života. Postoji uvijek strah da nećeš biti dovoljno dobar, ne samo da ispuniš očekivanja, već da ih oduševiš kao što nam to s lakoćom polazi za rukom u drugim sredinama.

Prema svemu opisanom, ovo neće biti klasični »tihonoćni« koncert, nego plesni Božić. Kako ste oblikovali taj balans između blagdanske atmosfere i synth-pop energije?

– Davor i ja se želimo predstaviti onako kako nastupamo svugdje drugdje, a nažalost, najmanje u svojem gradu.

Ne planiramo pretjerano izlaziti iz svojih okvira, što podrazumijeva da ću pjevati Davorove pjesme, koje nakon 41 godinu od izdavanja prvog albuma »Čuvaj se«, i dalje zvuče svježe kao da su jučer nastale.

Koje ne da mi nisu dosadile, već ih i dalje obožavam pjevati jer su pisane za mene, savršeno skrojene po mojoj mjeri, u skladu s mojim ukusom.

Ivanka Mazurkijević i Damir Kedžo

Na pozornici će vam se pridružiti Ivanka Mazurkijević i Damir Kedžo. Kako je došlo do te suradnje i na koji način će se njihovo sudjelovanje uklopiti u izvedbu vaših kultnih hitova?

– Naše goste Ivanku i Kedžu smo izabrali prije svega zato što su nama drage osobe, a ujedno volimo njihov umjetnički izričaj, što je više nego dovoljno da suradnja bude uspješna na opće zadovoljstvo!

Prošle ste godine velikim koncertom u Zagrebu obilježili 40 godina albuma »Čuvaj se«. Postoji li neka ​poveznica, emocija, između koncerta u Zagrebu i ovog koji donosite pred domaću, riječku publiku?

– Kako što sam već napomenula, prošle godine smo trebali proslaviti 40 godina od izdavanja našeg prvog albuma, ali neki vrlo osobni razlozi su nas spriječili da odradimo ne samo jedan, nego brojne koncerte u povodu te obljetnice.

Davor i ja ćemo na ovom, kao i na svim ostalim koncertima ostati dosljedni sebi. Smatramo da nas je riječka publika koja nas nema priliku često čuti uživo, željna vidjeti u našem originalnom izdanju.

Početkom 80-ih bili ste pioniri synth-popa u Jugoslaviji, mijenjajući percepciju elektroničke glazbe. Što vas je tada najviše inspiriralo ​ da krenete u tom, za to vrijeme inovativnom smjeru?​

– Davorova i moja suradnja proizašla je iz dugogodišnjeg prijateljstva i druženja uz našu prvu ljubav, glazbu. Davor je kompozitor i klavijaturist koji je imao želju svoje pjesme napraviti od početka do kraja sam, što mu je moderna tehnologija 80-ih konačno omogućila. Tako smo se jednostavno uklopili u synth-pop koji je u svijetu bio tek u povojima.

Za »stariji uzrast«

Vaš zvuk je opisan kao inovativan, minimalistički i s utjecajem koji i dalje odjekuje regijom. Jeste li bili svjesni da stvarate nešto što će postati »kulturni fenomen« i odoljeti vremenu?

– Daleko od toga da smo bili svjesni da će naš kreativni izričaj izazvati toliku pozornost i biti prihvaćen od šire javnosti. Postojala je samo želja, ili bolje rečeno potreba, da se izrazimo dosljedno sebi i svojem glazbenom ukusu, bez kalkulacija da se moramo dopasti pod svaku cijenu.

Sjećam se s kolikim strahom smo prvih nekoliko pjesama predstavili našim dragim prijateljima, spremi da čujemo njihovu oštru kritiku, i koliko nas je njihova pozitivna reakcija, bolje rečeno oduševljenje iznenadilo i ohrabrilo da nastavimo raditi na našem »projektu«, da postanemo bend s imenom i željom da sklopimo ugovor s izdavačem.

Ni u jednom trenutku nismo očekivali tako velik uspjeh, a posebno ne da će pjesme potrajati dugi niz godina te da će nakon 40+ godina i dalje zvučati svježe i zanimljivo.

Marina Perazić i Davor Tolja / Foto: ANTE GUŠIĆ/STUDIO XXL

– Nakon toliko godina prisutnosti na sceni više nismo iznenađeni da je naša publika u prvom redovima većinom vrlo mlada, od 15 pa naviše, te da u publici gotovo da nema naše generacije jer su oni, nažalost, odavno prestali izlaziti na koncerte.

Upravo iz tog razloga ovaj koncert je odlična prilika da se okupi publika »starijeg uzrasta« koja može uživati u našim pjesmama u uvjetima koji njima više odgovaraju.

Publika vas često gleda kroz prizmu »legendi«. Osjećate li to kao teret ili privilegij?

– Čini mi se da smo nakon toliko godina dovoljno sazreli, osvijestili sebe i svoj rad, da s ponosom, ali i s lakoćom prihvaćamo titulu »legende« i uživamo u tom statusu, što ne znači da na svakom koncertu nemam od sebe velika očekivanja, nastojim biti najbolja verzija sebe i otpjevati pjesme iz duše, kao da ih pjevam posljednji put.

Davoru je mnogo lakše, on je svoj posao uspješno završilo prije 41 godinu, skladajući i producirajući »izvanvremenske« pjesme koje su ostavile trag u vremenu i živjet će mnogo godina iza nas.

Mjesto kolektivnog zaborava

Je li vam draže da vas se pamti po glasu​, pjesmama ili po stavovima koje ste donosili na scenu?

– Želim da me se pamti kao cjelinu, ne samo po specifičnoj boji glasa, autentičnoj interpretaciji i po brutalnim pjesmama, jer sam imala ogromnu sreću, koju mnogi jako dobri pjevači nikad ne dobiju. Želim da me se pamti i kao nekog tko živi slobodno u skladu sa svojom prirodom, po svojim pravilima, tko razmišlja slobodoumno oslobođena tereta očekivanja okoline i, nadam se, da sam pozitivan primjer svima onima koji žele živjeti po sličnim načelima. Po meni, najvažnije je biti realan u procjeni situacije i svojih sposobnosti, biti iskren prema sebi i jako dobro znati što želiš!

Primjećujete li razliku između publike 80-ih i današnjih mladih koji vas otkrivaju prvi put?

– Moram priznati da nema velike razlike kako nas doživljava današnja omladina koja je »otkrila« našu glazbu u odnosu na onu nekadašnju omladinu. Mladi su uvijek bili i ostali veseli, opušteni i rasterećeni jer, nasreću, ne znaju što ih čeka sutra. Koncerti kao takvi trebaju biti mjesto okupljanja, dobre zabave i kolektivnog »zaborava« bar nakratko, koji je neophodan da sutra nastavimo dalje s više elana i sa što manje opterećenja hoće li nešto ispasti kako treba.

Što vam mladi danas prvo kažu nakon koncerta?

– Publika je generalno, bez obzira na godine, oduševljena i ujedinjena u dobroj zabavi. Nakon koncerta smo prilično iscrpljeni i mokri do gole kože pa se nastojimo što prije dokopati garderobe i po mogućnosti izbjeći selfie!

Mislite svojom glavom!

Postoji li zvuk koji još niste isprobali, a voljeli biste?

​- Zahvalna sam u svakom trenutku, na svemu što mi se dogodilo, na ogromnom uspjehu koji nikada nisam očekivala, čak ni priželjkivala. Čini mi se da sam u životnoj fazi kada osjećam da sam zadovoljila svoju potrebu da se kreativno izražavam kroz glazbu.

Vjerujem da sam dosad iskoristila svaku dobru priliku, a i prežalila ili prihvatila da se neke suradnje nisu realizirale. Možda se nisu ni trebale dogoditi!? Ne mogu vam dati odgovor u Davorovo ime, samo vam mogu reći da se prije nekoliko dana pohvalio kako je kupio nove »igračke za penziju«.

Vjerujem da će ga nove klavijature inspirirati da nastavi stvarati u miru i bez opterećenja pa se ne bih začudila da se dogodi neki novi »Kompjuter«, »Soba« ili »Oaze«…

Blagdani su pred nama, imate li neku posebnu poruku ili želju za svoje fanove i čitatelje, u duhu božićnog koncerta?

– Moje želje, koje su u skladu s mojim životnim načelima, želim uputiti svim čitateljima. Prije svega, svima želim dobro zdravlje, ali uz napomenu da se oko tog moraju dobrano potruditi, osvijestiti svoje loše navike i pokušati da ih isprave, zamijeniti novim načinom života i pozitivnim pristupom svim životnim zadacima koje ja namjerno ne zovem »problemima«.

Želim im da misle svojom glavom i da ne padaju pod utjecaj jednog medija, nego da skupljaju informacije s više strana. Želim im da nađu snage i hrabrosti da kažu jasno »ne« kada im nešto ne odgovara!

Želim im da pronađu nešto što vole i da se time bave u slobodno (svoje!) vrijeme za koje će, ako se izbore, na kraju biti nagrađeni unutrašnjim zadovoljstvom i ispunjenošću! Sretno svima!​