Glumačko iskustvo pomaže mi da lakše doprem do slušatelja, da bolje osjete priču koju želim ispričati, ne samo riječima nego i gestama. Tako mogu svoje emocije uvjerljivo prenijeti drugim osobama, čak i onima koje se nalaze na sasvim drugom kraju dvorane
Slavna američka jazz pjevačica Dee Dee Bridgewater održat će 5. srpnja svoj drugi koncert na Avantgarde Jazz festivalu u Rovinju. U prostoru bivše Tvornice duhana Rovinj nastupit će uz sastav legendarnog pijanista Ramseya Lewisa, višestrukog dobitnika nagrade Grammy, ali i mnogobrojnih drugh uglednih priznanja i nagrada.
To je tek jedna od suradnji s vrhunskim jazz glazbenicima što ih je Dee Dee Bridgewater ostvarila u svojoj bogatoj karijeri. Među ostalima nastupala je uz Sonnyja Rollinsa, Dizzyja Gillespiea, Dextera Gordona, Maxa Roacha i Rolanda Kirka, a s Rayom Charlesom je snimila hit »Precious Thing«.
Osim kao pjevačica, ostvarila je uspješnu karijeru kao kazališna i filmska glumica, dobitnica nagrada »Tony« i »Laurence Olivier« u kategoriji najboljih glumica.
Glumačko iskustvo
Što za vaše nastupe, posebice za dramatiku u izvedbama, znači činjenica da ste ujedno i glumica?
– To je u potpunosti zato što sam glumica. To što sam glumila u kazalištu, na filmu i televizijskim emisijama pomoglo mi je u trodimenzionalnom prikazu glazbe pred publikom. To izvedbe čini zanimljivijima i pomaže da lakše doprem do slušatelja, da bolje osjete priču koju želim ispričati, ne samo riječima nego i gestama, naglašavanjem određenih riječi ili fraza u pjesmi. Sve to pomaže mojim nastojanjima da očaram publiku i da ih navedem da razmišljaju o priči koju izlažem, jer na sebe gledam kao na pripovjedača.
Koliko vam ta vještina pomaže da se osjećate sigurnijom na pozornici?
– Glumačka vještina pomaže mi i u savladavanju od straha prema prostoru. Zato se posve ugodno osjećam u svakom prostoru. To je nešto što naučiš baviš li se glumom – kako koristiti određeni prostor, kako izraziti emocije i odaslati ih diljem dvorane u kojoj nastupaš. Zbog toga sam sposobna svoje namjere i emocije uvjerljivo prenijeti drugim osobama, čak i onima koje se nalaze na sasvim drugom kraju dvorane, navesti ih da kažu: »Osjećam se kao da pjeva baš za mene«.
Koliko je takav odnos prema interpretaciji poticajan za glazbenike koji s vama sviraju?
– Glazbenici iz mojeg sastava također počinju glumiti. Uz mene oni su prisiljeni na to. Potičem ih na takav pristup. Podučavam ih kako da se ponašaju na pozornici. Nadam se da će im moje glumačko iskustvo, koje prenosim na njih, pomoći u usavršavanju njihovih izvedbi pred publikom, posebice kad nastupaju s vlastitim sastavima. To je jako važno.
Ratoborne pjevačice
Izborom repertoara pokazujete da držite do tradicije vokalnog i ne samo vokalnog jazza. Zašto vam je to važno?
– Važnost održavanja vokalne jazz tradicije na životu nešto je za što se neprestano zalažem, tijekom cjelokupne svoje karijere, a posebice u zrelom razdoblju, otkako sam se 1986. vratila jazzu i počela snimati. To je značajno za sve jazz pjevačice koji djeluju na današnjoj sceni. Važno je da prepozanaju i odaju poštovanje svim našim predvodnicima, jer mi ne bi postojali, ne bi imali takve živote kakve imamo, da nije bilo njih. One su utirale put.
Koje su pjevačice ostavile najveći trag?
– Vraćam se glazbi Bessie Smith i krećem se prema Billie Holiday i Elli Fitzgerald, te dalje prema Abbey Lincoln, Betty Carter, Nini Simone… Mnoge od tih jazz pjevačica bile su ratoborne, svaka na svoj način. Kroz glazbu su očitovale svoje stavove. Tako i ja nastojim raditi.
Kako je to utjecalo na vaše stvaralaštvo?
– To me usmjerilo prema načinu stvaranja koje je blisko duhu jazz glazbe. Ne prilagođavam se onome što ljudi očekuju od tradicionalnog jazz pjevanja već u glazbu nastojim donijeti nešto novo, osobno. Za mene je to suština jazza. Jazz je sloboda izražavanja, individualizam, beskompromisnost. Uvijek nastojim stvarati na taj način. Želim iskazati poštovanje prema našim precima, ali želim to raditi tako da istražujem na način na koji to rade jazz glazbenici.