Hrabri iskorak

»Darkness on the Edge of Town« - najmračniji album Bossova opusa

Marinko Krmpotić

Iako je u početku mnogima djelovao odbojno, album je s vremenom stjecao sve veći ugled, a danas ga i kritika i publika smatra jednim od njegovih ponajboljih albuma, pločom koja vrlo uspješno iznosi željene ideje i to ne samo direktno kroz stihove, već i rasporedom pjesama 



Čak i da »Darkness on the Edge of Town« nije bio dobar album, glazbeni kritičari jednostavno su morali danas već davne 1978. godine taj četvrti studijski album američkog rockera Brucea Springsteena ocjenjivati kao jedan od najznačajnijih trenutaka te godine. Naime, Springsteen je taj album objavio nakon pune tri godine diskografske šutnje na koju se opredijelio zbog krajnje nepovoljnog ugovora s dotadašnjim producentom Mikeom Appelom, lukavim lihvarom koji je složio takav ugovor da je od hit albuma »Born to Run« Bossu i grupi pripadalo samo 3 posto od zarade, a tako je trebalo biti i s preostalim dijelom višegodišnjeg ugovora. Shvativši kako će od njegovog rada sjajno zarađivati svi osim njega, Springsteen je odlučio da do kraja tog ugovora neće objaviti niti jednu ploču. U ožujku ’76. Boss pokreće sudski postupak, a u svibnju 1977. godine uspijeva s Appelom postići dogovor po kojem dalje može sam, što znači da se u potpunosti može okrenuti radu na novom albumu. 


  Tamna vizija Amerike


Nestrpljivost s kojom je iščekivan novi Bossov album logična je zna li se da je njegov prethodni rad – veličanstveni »Born to Run« objavljen 1975. godine – oduševio i publiku i kritiku do te mjere da je John Landau, jedan od najuglednijih svjetskih rock kritičara, Springsteena proglasio budućnošću rock and rolla. Danas, 35 godina kasnije, jasno je da je vrijedilo čekati jer je »Darkness on the Edge of Town« ne samo u pregledu Bossova stvaralaštva, već u cjelokupnoj rock povijesti (pogotovo kad su u pitanju sedamdesete) jedan od najznajačjnijih i najboljih albuma. No, neposredno nakon što se 3. lipnja 1978. godine pojavio u prodaji, stvari nisu izgledale tako blistavo. 



Veličina Springsteenova rada na ovom albumu vidi se i iz podatka da je radeći na njemu stvorio čak sedamdesetak pjesama, ali je na albumu objavio njih samo deset strogo pazeći da svaka od njih odgovara glavnoj ideji. Ono što je pomalo zadivljujuće je da je u ostatku materijala bilo niz fantastičnih pjesama koje su kasnije postali hitovi u izvedbi drugih autora. Primjerice, krajem te godine crnačka ženska vokalna skupina»Pointers Sisters« došla je do broja 2 američke ljestvice singlova s pjesmom »Fire«, jednom od »odbačenih« s albuma. Veliki je uspjeh iste godine singlom »Because the Night« ostvarila Patti Smith, hit je bio i »This Litlle Girl« Gary US Bondsa, a tada su stvorene i »Independence Day«, »Point Blank«, »The Ties That Bind« i »Sherry Darling«, pjesme koje će se pojaviti dvije godine kasnije na novom Bossovom albumu »The River«. Štoviše, 2010. godine Boss je objavio dvostruki CD pod nazivom »The Promise« na kojem je objavio dio tada nastalog i neobjavljenog materijala. Naravno, i ta je ploča, kao ’78 i »Darkness«, bila jedan od događaja godine.





   Istina, već u prvom tjednu novi je album lijepo poletio prema vrhovima top ljestvica (peti u Americi, 16. u Engleskoj), ali su milijuni zaljubljenika u zvuk, stil i ideje prethodnog »Born to Run« albuma bili poprilično iznenađeni, čak i razočarani, a promjenu stava izazvao je potpuno drugačiji Springsteenov pristup temama. Naime, umjesto pravog zvučnog zida gitarističkog rocka koji je silnom energijom nudio beskompromisnu borbenost i vjeru mladog čovjeka spremnog za ideale uhvatiti se u koštac i s najvećim problemima, novi je Gazdin album nudio i dalje čvrsti rock, ali istodobno i vrlo tamnu viziju Amerike što se iz zemlje koja nudi priliku za uspjeh pretvorila u državu velikih socijalnih razlika, nepravednog iskorištavanja radnika i sve većeg siromaštva običnih ljudi. Springsteenova »preobrazba« svakako je posljedica i njegovih osobnih iskustava vezanih uz iskorištavanje kojem je bio izložen ugovorom s Appelom, ali i činjenice da je svirajući po Americi Boss sve više uviđao i ružne strane američkog društva. Iz tih je izvora stvoren najmračniji album njegova opusa, ploča koja nije u potpunosti pesimistična samo zbog Springsteenovog »nema predaje« karaktera, ali u svojoj srži nudi toliko crnila da nije čudno da su je voljeli i vole darkeri, melankoličari… 


»Racing in the Street«


Album otvara himnična »Badlands« koja, za razliku od ostalih, nudi bar malo optimizma kroz priču o čovjeku koji želi pobjeći iz pustare (provincije) koja ga okružuje, a uspjet će zato što bez obzira na sve vjeruje u sebe i bolji život i spreman je na stalnu borbu kako bi pobijedio. No, sve nakon toga je – tama. »Adam Raised a Cain« mučna je biblijska priča kojom Springsteen, sljedeći pomalo i sjajni Steinbeckov roman »Istočno od raja« i istoimeni film s Jamesom Deanom, Kainovu krivicu za bratoubojstvo vidi i u očevom odgoju. »Something in the Night« dešperatna je vinjeta neuspješne potrage za srećom koja se pretvara u bezuspješno traženja »nečega u mraku«, a »Candy’s Room« udara u glavu pričom o ljubavnoj vezi prostitutke i muškarca koji je bez obzira na sve voli jer zna da ne mogu preživjeti drugačije no od njena prodavanja tijela. »Racing in the Street«, jedna od najdražih pjesama samog Springsteena, kroz priče o liku koji je godine proveo u čuvenim američkim uličnim utrkama nudi osvrt ne samo na prelazak Amerike iz blagostanja u krizu, već i niz sjajnih posveta američkoj pop i rock glazbi pri čemu upravo citiranje stihova hita »Dancing in the Street« nudi srž ovog albuma jer je originalna verzija grupe »Martha and The Vandella’s« prepuna radosti, dok način na koji Boss izgovara »Summer’s Here and the Time is Right for Racing in the Street« toliko mračan da svjedoči o izostanku bilo kakve sreće. 


  Pristup »četiri kuta«


B strana počinje temom »Promised Land« u kojoj opet, usprkos besperspektivnom okružju siromaštva i provincije, iznova osjećamo dašak optimizma i vjere u »obećanu zemlju«. No, brzo ta vjera nestaje u najnježnijoj pjesmi albuma, temi »Factory« čija je sjetna i vrlo slušljiva glazba u potpunoj suprotnosti s tekstom koji nudi priču o radniku koji se nakon napornog rada vraća kući s toliko bijesa i negativne energije da je sigurno, kaže zadnji stih, »da će noćas netko stradati.«. Svojevrsni nastavak te priče je »Streets of Fire« sa slikama nasilja, a u »Prove It All Night« vodi nas iz tih vatrenih ulica na tipičnu radničku vikend noć zabave tijekom koje će, baš iz inata, teško zarađeni novac mladić potrošiti kako bi djevojci kupio prsten i haljinu, iako je svijestan da ti darovi iz očaja ne mogu promijeniti njihovo siromaštvo. Za kraj Boss ostavlja naslovnu temu, gorku priču o promašenom životu, tim mračniju što je glavni lik svojedobno imao sve, a nakon gubitka živi u mračnim naseljima, u »tami na kraju grada«.   


   Iako je u početku mnogima djelovao odbojno, album je s vremenom stjecao sve veći ugled, a danas ga i kritika i publika smatra jednim od njegovih ponajboljih albuma, pločom koja vrlo uspješno iznosi željene ideje i to ne samo direktno kroz stihove, već i rasporedom pjesama pri čemu Springsteen koristi tzv. pristup »četiri kuta« kojeg je prvi put primijenio na »Born to Run«, a temelji se na posebnim značenjima pjesama koje otvaraju i zatvaraju A i B stranu ploče. Konkretno, prve pjesme na obje strane (»Badlands« i »The Promised Land«) iskazuju borbenost i vjeru u boljitak, ali su zato završne (»Racing in the Street«, »Darkness on the Edge of Town«), u skladu s idejom albuma, potpuno mračne i pesimistične. Nadalje, prevlast tema pokajanja, poraza, besperspektivnosti i promašenih života vidljiv je i iz rječnika kojim se koristi pa se tako, primjerice, pojam darkness ili dark (tama) koristi u čak šest pjesama, a u čak devet njih čuti ćemo, u negativnom kontekstu izrečen pojam night (noć), dok govoreći o radnicima i siromašnima najčešće, kako bi pokazao koliko malo vrijede u tadašnjoj Americi, koristi ne direktan pojam, već zamjenicu they (oni). 


   Sve u svemu »Darkness on the Edge of Town« bio je vrlo hrabar iskorak čovjeka koji je mogao nastaviti stazama »Born to Run« i zgrnuti nove milijune dolara, ali je umjesto toga odlučio biti iskren, reći ono što ga muči – pa što bude. Prve reakcije naslućivale su da je pogriješio, ali se ubrzo pokazalo da ploča ima onu vrijednost koja publiku tjera da je stalno kupuje. Iako nikad nije došla do broja jedan, punih 97 tjedana ostala je u Americi na listi najprodavanijih, a i danas je u katalogu Springsteenovih albuma jedna od najnaručivanijih. Iskrenost i poštenje ovog se puta isplatilo, a Boss je uskoro iz »tame na kraju grada« krenuo prema svjetlu i zaista postao ono što je John Landau prateći jedan njegov koncert ranih sedamdesetih hrabro nagovijestio – budućnost rock and rolla.